Draga Rujana,

Stara sam 57 godina i vjerujem da pretpostavljaš kako u tim godinama nema pitanja na koje ne znamo odgovor. Možda si ga ne želimo priznati.

Krenimo od početka.

Upoznala sam Adama prije pet mjeseci i kako odlučujem u tim stvarima prema svojim emocijama pustila sam ga u svoj život, možda prerano (mada mislim da u tim godinama nemamo previše vremena,pogotovo ako se desi ljubav) i upoznala sa svojom kćeri sa kojom sam veoma prisna.

Kćerka i on žive u istom gradu, naravno odvojeno, a ja na udaljenosti od 50km od njih u drugom. Imam svoj stan i materijalno sam neovisna.

On stalno govori da mu moram pružiti još malo vremena da si posloži materijalne stvari u životu, da mu dam vremena da kupi stan i da krenemo nas dvoje u život, jer sam mu bila na početku veze rekla da želim ozbiljnu, odgovornu i financijski sređenu osobu.

Živi kao podstanar, u garsonijeri, ima 66 godina. Kaže da novac nije problem, mada se njime ne razbacuje.

Kćerke mu žive u Njemačkoj, jedna sestra u gradu gdje i on, a ostale dvije sa obiteljima u drugim gradovima, kao i brat sa obitelji. Nije me upoznao ni sa kim od svoje obitelji, osim što sam se čula telefonom sa bratom i sestrom, kurtoazno, kratko. Povrijeđen mi je ego.

Kaže da me voli i na riječima sve to izgleda bajkovito, no ne osjećam rast veze na djelima.

Vidimo se dva puta mjesečno, kada on dolazi meni preko vikenda. Moji na poslu, susjedi i prijatelji znaju za njega, jer su me vidjeli s njim(mjesto je malo).

U životu je sve odluke donosio sam i to se osjeća.

Normalno bi mi bilo da smo otišli negdje na zajednički vikend, da zajedno planiramo gdje ćemo za vrijeme mog godišnjeg odmora koji se bliži, da odemo u kino ili kazalište (bili smo na jednom koncertu, na jednoj predstavi i jednoj kino predstavi i na nekoliko ručkova u restoranu).

Osjećam da ću puknuti. Ovaj status quo me izluđuje.

Volim ga, a nisam baš sigurna da je on osoba kakvu želim u svom životu.

Pomozi mi, jer imam osjećaj da ću eksplodirati i poslati ga k vragu. Jesam li u pravu što šizim?

Pozdrav.

Eva

Draga Eva,

Da rezimiram: Poznaješ ga 5 mjeseci, viđate se 2x mjesečno, to znači da ste se vidjeli 10, ajde neka bude 12 puta po dva dana. Od toga ste bili na 1 koncertu, 1 u kinu i 1 u kazalištu – što ispada da ste u recimo 24 dana koje ste proveli skupa, 3 večeri bili na 'kulturnjačkim' eventima – ako je vaš dragi još uvijek potentan, rekla bih da je to jedan fini prosjek. Mislim da sam sa svojim dragim inače bila možda 3 puta u godinu dana u kazalištu (ne njegovom krivnjom, meni kazalište baš ne leži) 10 puta u kinu, te 20 puta na koncertu – ne znam za ostale, ali mislim da nitko u vašim godinama ne ide van češće od jednom tjedno, a niti za moje vršnjake nisam baš sigurna….

Baš mi je nedavno jedna prijateljica rekla da svog muža već mjesecima moli da odu nekamo na vikend, ali 'njemu je baš lijepo doma', a na godišnji su otišli tek kada je ona dogovorila termin sa svojom firmom i rekla mu da ona ide, a on neka se smisli….

Nisu svi ljudi isti, niti svi rade sve na isti način, ali bitno je da međusobno iskomuniciraju što žele – ne znam jesi li ti njemu rekla da želiš nekamo zajedno na vikend, a osim toga, novci možda nisu problem ako nema posebnih izdataka, što bi jedan vikend u hotelu njemu možda bio…

Isto tako, tko zna ima li para za godišnji, a pogotovo ako si ga unaprijed isprepadala financijskom odgovornošću i ozbiljnošću.

Što se tiče porodice, ne znam zašto ti se žuri upoznati ih – to bih prepustila njemu, on ih poznaje u dušu i zna što, kada kako i da li….

Čuli ste se, kratko (što je u redu) i kurtoazno (što je super) – znači da znaju za tebe, da te ne skriva kao zmija noge i to bi ti za sada trebalo biti dovoljno.

Uostalom, tko kaže da je on s njima tako blizak kao što si ti sa svojom kćerkom?

Ponavljam, nismo svi jednaki. Ja svoje nove prijatelje odmah upoznam sa svim 'starima' i međusobno povežem, dok moj najbolji prijatelj pluta između nekoliko manjih društava koja međusobno znaju jedna za druga ali se nikada ne druže zajedno. Iskreno, nekada me to smetalo, ali sada smatram da je on odrasla osoba koja ima neke svoje razloge koje ja ne moram razumjeti, ali ih prihvaćam.

Sve u svemu, ne vidim razloga za povrijeđeni ego niti mislim da se može izmjeriti 'rast' veze u samo 24 dana!

Imam osjećaj da tebe vrijeme tjera naprijed, strah da ćeš nešto propustiti, bliži se šezdeseta, a njemu sedamdeseta, ali realno – baš bi zato trebala usporiti i uživati u svakom trenutku.

I da, mislim da šiziš bez veze.

Uostalom, vidiš što se onoj Evi desilo – em je ždernula s drveta spoznaje, em je još i Adama natjerala na to i na kraju ih eto, ispadoše iz raja jer se njoj previše žurilo I sad se mi tu batrgamo kako znamo i umijemo.

Ali naravno, ako ti smatraš da on nije savršen za tebe, znaš što ti je činiti.

…