Zar Vukovar ništa ne znači ovim našim vlastodršcima, zar su oni na pozicijama srpskih osvajača – retorički se u svom obraćanju javnosti upitao sisački biskup Vlado Košić, optužujući aktualnu vlast da je, doslovce, protunarodna. Argumenti su mu antićirilični prosvjedi i tragična smrt Zvonka Bušića. Dajući podršku Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, koji je svoje protivljenje postavljanju dvojezičnih ploča pretvorio u nasilje, Košić Vladu nesmiljeno šiba, tvrdeći da radi direktno protiv hrvatskog naroda, a u korist srpske agresije. Samoubojstvo najpoznatijeg hrvatskog emigranta također koristi kao dokaz da se Hrvatska pretvara u protuhrvatsku državu.
Biskup Košić poznat je po svojim ostrašćenim desničarskim stavovima. Otkako je na vlasti lijeva koalicija među crkvenim se velikodostojnicima eksponirao kao njen najgorljiviji protivnik. U tom svojstvu nastupa kao propovjednik političkog prevrata. Povodom vukovarskih anitićiriličnih divljanja zgrožen je, kaže, brutalnošću vlasti, premda ne precizira gdje je nalazi, ali vandale koji su čekićima porazbijali ploče na državnim ustanovama ne osuđuje, čak ih podupire. Njihovim nasiljem, očito, nije zgrožen. Od Košića bi se također očekivalo da kao visoki vjerski službenik poziva na pomirenje, razumijevanje i uvažavanje između većinskog hrvatskog naroda i manjinske srpske zajednice. Ali on nipošto ne govori kao vjesnik mira, nego uglavnom kao glasnogovornik rata. Ako od naroda izabranu vlast proglašava nastavljačima velikosrpske agresije, onda je valjda jasno da je smatra neprijateljskom. Među hrvatskim biskupima tako otvorenog huškačkog govora nije bilo ni u teškim godinama ratnih sukoba. Ni protiv hrvatskih Srba ni protiv političke ljevice. Kako se Košićev križarski rat sličan džihadu može spojiti s njegovim biskupskim statusom – to ni Bogu, valjda, nije jasno.
