Dok nas smrt ne rastavi...
Pitanja za blog Sexomat možete postavljati na ovaj e-mail, a Rujana će vam odgovoriti što je prije moguće.
Bok Rujana,
pišem ti jer ne znam kako se postavit u ovoj mojoj situaciji. Nakon deset godina braka za koji sam mislil da je super i da se volimo i bili smo uvijek bliski i seksualno sve ok, dvoje djece imamo od deset i osam godina, a žena mi je upravo rekla da me je prevarila i da me ostavlja. Iz mučnog razgovora sam skužil da me u stvari cijelo to vrijeme nije ni voljela.
A ja sad ne znam kam bum sa sobom. Ne kužim kak sad to odjedamput - čovjek misli da je sve u redu a ono niš nije u redu! Kaj bi ti na mom mjestu?
Davor
Bok Davore,
Ne znam. Nisam na tvom mjestu jer se zanosim idejom da bih skužila da nešto ne valja na vrijeme. Ali kao što rekoh, to je samo zanošenje – možda se i meni tako nešto može dogoditi, u životu, kao što znaš – i vidiš – nema garancija.
Međutim, teško mi je vjerovati da te cijelo to vrijeme žena nije voljela, ali možda te nije voljela onako kako sada voli. Ne mora biti da to uopće ima veze s tobom – možda naprosto nije znala da postoji veći intenzitet ljubavi, odnosno da će ga ikada osjetiti. Osim toga, ne zaboravi da je ona sada u onoj slijepoj fazi zaljubljenosti kada baulja okolo kao muha bez glave s leptirićima u želucu, trepereći poput krijesnice – pa se zato ponijela kao gnjida. No dosta s insektima, vjerujem da shvaćaš o čemu pričam. Vjerojatno ste skupa barem 11 godina, sudeći po djeci i možda je zaboravila kako to izgleda biti ludo zaljubljen, pa se sada vratila u onaj prvi dio bajke kada se kraljević i kraljevna upoznaju, on se bori za njenu ruku/protiv zmaja/zle vile/maćehe (ili whatever), a ti si već odavno postao onaj dio bajke koji dolazi iza “forever after”, odnosno “I tako živjehu sretno zajedno do kraja života…”
Osim u crtićima, taj 'do kraja života' u filmovima se prikazuje samo u nekoliko slučajeva:
· Kada jedan od partnera (obično zgodniji) teško oboli pa ostatak filma polako umire unatoč tome što netom prije smrti izgleda svakako bolje od mene prije jutarnje kave…
· Kada jedan od partnera strada u groznoj nesreći pa se drugi muči sam podižući plodove njihove ljubavi i na kraju otkriva što je to uistinu obitelj i prašta svojim roditeljima za stvari koje im je zamjerao/la u mladosti, žbljak bljuv, itd. (ili je partner koji ostaje sam s djecom muško pa se ostatak filma bavi aktivnostima koje inače obavljaju žene ali on je zbog toga veliki heroj)
· Kada jednog od partnera (najčešće zgodnu Nju) otimaju zlikovci koje onda On ganja ostatak filma uz škripu kočnica, gomilu vizualnih efekata, etc….zzzzzzz…zzzzijev…
· Kada (obično Nju) ukokaju gadni zlikovci (naravno, prije je siluju, kao da bi onako bilo manje grozno, ali ovako je filmičnije - može se podmetnuti kakva gola grud u kadar, krvava usnica itd.) pa onda …..(vidi gore)
· I naravno kada dolazi do posebno krvavog/sočnog/smiješnog razvoda/preljuba kada nam junaci bajke ponovno postanu zanimljivi jer eto, kao, možemo supatiti s njima (pogotovo ako sami prolazimo kroz takvo neko s*****e)….
Pitanje je je li ti ona to rekla samo kako bi te što prije skinula s neke stvari, ili ti se osvećuje za nešto (a mi ne znamo za što, znaš li ti?) ili ti se osvećuje za nešto što nisi napravio/vidio/osjetio/primjetio jer si bio previše okrenut sebi ili zato što ona to nije dovoljno jasno iskomunicirala a žene često od partnera očekuju ni manje niti više nego telepatiju…
Bilo kako bilo, ti sada moraš u onaj film pod zadnjom točkom, a ja ti želim što manje filmičnu priču sa što manje scena u sudnici! Nakon toga ćeš u onaj film o usamljenom muškarcu koji povremeno viđa djecu, povremeno provede noć u tuđem stanu i povremeno se zapije, a poslije toga ti želim da se pronađeš u nekoj ljigavoj romantičnoj komediji koja će, naravno, završiti sa “živjeli su sretno…”
Ono do “kraja života” neka ostane u srednjem vijeku kada je i nastalo I kada je prosječni životni vijek iznosio toliko da bih ja već bila ako ne mrtva, ono vremešna “mudra žena” koju bi prozvali vješticom i spalili na lomači, što je također vrlo filmično.
