Draga Rujana,

Htjela bi da mi pomogneš, imam problem koji ne znam kako riješiti, to se već duže vremena kuha ali se sad sve zakompliciralo pa mi ništa nije više jasno.

Evo podataka, ja sam u vezi sa mužem bila tri godine i onda smo se vjenčali i sad smo u braku već tri godine. Prije godinu dana sam srela jednog muškarca koji mi se jako svidio, ali nisam mislila ništa seksualno o njemu. Onako smo se počeli družiti prijateljski nismo u početku pričali o osobnim situacijama nego smo kroz zajednički hobi - uglavnom o tome. Jednom smo se našli na nekom seminaru i proveli pauze zajedno i poslije je bio tulum i on mi je ispričao kako je bio u vezi pet godina pa se to prekinulo i sad ima neku novu curu. To kad smo se sreli on je tu novu upoznao otprilike kad i mene. A kad je mene upoznao znao je da sam ja udata. I tako se mi družimo već godinu dana i uvijek nam je lijepo s društvom i ta cura je pristojna prema meni i moj muž prema njemu, dok nisam uhvatila sebe da često mislim na tog prijatelja i izvan druženja. Imala sam osjećaj da i on tako puno misli na mene, no onda bi ja odagnala te misli i život bi se nastavio. Dok prošli tjedan nismo opet bili na seminaru oko tog našeg hobija i družili smo se i on je samo rekao da kad me je upoznao da sam bila nevezana da se ni on ne bi vezao s tom curom nego bi pokušao osvojiti mene. Malo je popio pa sam ja odagnala tu misao, a kad smo se opraštali zagrlio me je i tad sam shvatila da je on to ozbiljno mislio i od tada ne prestajem misliti o njemu… situacija je skroz glupa i ne znam kako odagnati te misli i posvetiti se opet svom braku.

Mira

Draga Miro,

iz vlastitog iskustva znam da se takve misli javljaju obično kada nešto s brakom ne štima. Ne mora biti ništa veliko niti radikalno, nego neka neodrađena svađa, zatomljeni osjećaj, progutana primjedba, nešto pometeno pod tepih što s vremenom postaje mjesto spoticanja, znaš - onako kao zagnojena zanoktica. Ne dovoljno ozbiljno da mu se posvetiš kada imaš stotinu obaveza i drugih stvari koje moraš ili želiš raditi, ali stalno je osjećaš. Možda naprosto ne provodite dovoljno vremena skupa, pa si se stoga zbližila s tim čovjekom, ili ste se pomalo razvodnili jer tek nakon par godina s nekim shvatiš kakav je on zapravo - možda ti se prije činilo da imate više toga zajedničkoga? Možda ste pomalo zapustili svoj seksualni život, ljudi budu umorni, nema se vremena, živi se s djecom ili roditeljima pa nema niti mjesta - intimnost se brzo izgubi, ali isto tako lako povrati pod uvjetom da nije prošlo previše vremena jer se u protivnom događa ovo što si sada opisala... čovjeku se učini da je sreća negdje drugdje.

Taj je osjećaj potanko opisala i izanalizirala Laura Kipnis u svojoj (meni jako važnoj) knjizi "Protiv ljubavi" o kojoj sam već više puta na ovom blogu pisala. Također ćeš u arhivi naći dosta sličnih pitanja svome, slobodno malo prokopaj, dostupna je još uvijek ovdje.

Dam se kladiti da ćeš - ako malo pročačkaš, ali iskreno - ne samo po mojoj arhivi nego prvenstveno po svom braku, naći neki grašak koji ti ometa san. Možda ti muž više ne dijeli komplimente šakom i kapom, ali imaj na umu da je život s nekim već sam po sebi najveći kompliment koji možeš nekome dati - najlakše je, za razliku, nekoga fascinirati u pripitom stanju, kasno navečer, na tulumu. A opet - ego nam ipak najviše draškaju komplimenti od strane potpunih stranaca koji samo žele put do... ma znaš već.

Pročitaj knjigu, razmisli i djeluj. Nitko ti ne može pomoći osim tebe same!