Draga Rujana

Žena sam u ranim četrdesetima. Razvedena, bez djece. Prije godinu dana sam započela vezu s muškarcem koji je isto slobodan i par godina stariji od mene. Volim ga i slažemo se u puno životnih situacija. Seksualni život nam je samo prosječan. On ima problema sa libidom a ponekad je i na rubu impotencije. To smo prihvatili i pronašli načine da svejedno budemo zadovoljni i budemo intimni .

Njegove životne okolnosti su nedavno postale teže, muči ga i posao. Od tada se sve dodatno urušilo. Moj partner ne želi razgovarati o problemu koji ga sve jače pritišće. U zadnje vrijeme nevješto pokušava prikriti svoju nemoć. Nalazimo se uglavnom vani jer izbjegava intimu. Za susrete bira dane i situacije u kojima njegova muškost neće biti na kušnji .

Mislim da bježi od mene i života kakav smo imali, a ja bih mu rado bila blizu. Njegovo stanje ne mijenja moje osjećaje i želju da budem s njim. Njegovo stanje mijenja samo njega.

Znam da sada sve izgleda kao bez izlaza ali i da od negdje treba krenuti. Ne razgovara sa mnom. Stručnu pomoć ne traži. Kako da se situacija ipak pokrene?

Molila bih da me savjetuju oni koji su imali slične probleme i iskustva. Teško je pronaći najbolje ponašanje prema osobi koja sama sve dublje tone u problem i ne pomaže sebi.

Samo da još napišem da sam sigurna da se ne radi o pojavi druge žene u njegovom životu. Spomenula sam jer očekujem da većini ljudi pada na pamet kako on ima još nekoga. Ja i dalje s njim dijelim sve osim te teme i puno vremena provodimo zajedno.

Postavljam pitanje koje mi je važno i hitno. Kako da razgovaram i približim se osobi koju volim ako on izbjegava temu koja je neugodna za ego svakog muškarca? Kako doći do njega bez da ga povrijedim? Kako da ljubav i slaganje pobijede njegov loš osjećaj o sebi?

Tereza

Draga Tereza,

Shvaćam tvoju frustraciju novonastalom situacijom, ali na žalost – za sada ne možeš ništa. On se vrlo vjerojatno srami i trenutno se ne može pomiriti s tim da ima problem. Drugim riječima, čovjek je u šoku i trebati će mu neko vrijeme da uđe u fazu prilagodbe i pomiri se s time da mu ne zapinje samo posao. Međutim, meni se čini da tebi sam taj problem hidraulike ne bi niti bio toliko važan (uostalom, očito se s tim relativno uspješno nosite već neko vrijeme) koliko gubitak intime, odnosno činjenica da on o tome s tobom ne želi i ne može razgovarati.

S druge strane, da je njemu seks (odnosno seks s penetracijom, što je samo jedna i po mom mišljenju pomalo precijenjena dimenzija) baš jako važan, vjerujem da bi već odavno probao uzeti neku plavu pilulicu. A možda mu ti nisi rekla da ti je seks važniji nego njemu iz straha da ga ne povrijediš, pa je ovo sada neki logičan nastavak – on šuti jer ga je vjerojatno sram, ti šutiš jer ne želiš da ispadneš napasna, i tako se vrtite u začaranom krugu.

Doduše, nisi napisala koliko to već traje – ako se radi o par tjedana ili mjesec – dva, vrlo je moguće da on još niti sam sebi nije priznao da ima problem.

Ljudi se, naime, različito nose s poteškoćama – netko se povuče u sebe i ne priča:
“…..Ispod čalme čelo vedro?
namrštio mrskam tamnijem,
?A junačko pod njim oko?
Ko pramenom od oblaka?
Namrčio, tere mukom muči.?
Misli aga svakojake misli:?
Od balčaka i od djevojaka,?
I od lova i od sokolova,
?I od zlata i od ljuta rata,
?Od kolaca i Crnogoraca,?
Od džilita i od kopja vita,?
A pak planu kano plamen živi:?
Sramota je takome junaku?
Kupit harač, ne skupit harača,?
Džilitnut se, ne pogodit cilja…”

Dok se drugi hvata ukoštac s problemima:
“…Gledaj glavu, put nebesa
?Gdje se oholo hrabra diže;?
Gledaj čelo jasno i oko?
Kako bistro pod njim sijeva;?
Gledaj krepki stas, gdje svoju?
Znajuć snagu ravno stoji;?
Pak mi kaži, ima l' koja
Tudijer straha i najmanja sjena?”

Da stvar bude kompliciranija, muškarci o tome međusobno gotovo nikada ne razgovaraju – međutim, znakovite su reakcije publike u kinu kada u nekom filmu dođe do onog dijaloga tipa; “Ovo mi se još nikada nije dogodilo!”“Ne brini dragi, nije to ništa – događa se!” “Da, ali ne meni…”

U pravilu se žene smijulje, dok muškarci…. “od sto glasa, glasa čuti nije!”
Možda zato jer većina njih ipak zna kako je to kad: ”…Ne zvekeće gvožđe svijetlo,? niti grme smrtne cijevi…”

Na žalost, izgleda da i muškarci pate baš kao i žene, samo su uzroci patnje drugačiji. Brutalno rečeno, ako frajer ne spopada sve što ima puls, nije normalan, a ako žena nema mjere 90-60-90, bolje da je nema.

Drugim riječima - žene koje ne izgledaju dovoljno dobro (ma što to značilo) u današnjem društvu su gotovo pa nevidljive, dok muškarci s erektilnim problemima više sami sebe ne doživljavaju kao muškarce.

No za razliku od većine žena koje će se, ako im se učini da treba – baciti na kirurški nož u želji da budu savršene i nadi da će im to “savršenstvo” donijeti sreću u ljubavi (iako znamo za mnoge “savršene” žene koje su nesretne), frajeri će uglavnom – radije umrijeti od srca čvakajući Viagru nego progovoriti:
“…Niti pisnu, niti zubi škrinu.?
Proz poljanu mrka krvca teknu,?
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
?Poljana se napuni tjelesa,?
Niti pisnu, niti zubi škrinu...”

Evo, baš mi prijavljuje dragi da je njemu samo jedan muškarac u zadnjih 30 godina priznao da ima problema, i to vrlo vjerojatno zato što je bio pijan i znao je da se više nikada neće sresti pošto su se upoznali na nekom poslovnom seminaru na drugom kraju svijeta.

Prema tome, ne znam što da ti kažem - možeš samo biti strpljiva i pričekati da se situacija riješi sama od sebe ili da on konačno dođe do toga da potraži pomoć i nađe neki drugi način da te zadovolji. I psihički i fizički.

P.S.
Nisam mogla odoljeti da se poslužim citatima iz junačkog epa Ivana Mažuranića “Smrt Smail-Age Čengića”. Nevjerojatno kako zanimljivo ovi stihovi mogu funkcionirati kada se izvade iz konteksta. Isprike onima koji ne dijele moj bolesni smisao za humor.