Draga Rujana,

Evo čitam tvoje kolumne i gotovo u svakoj vidim djelić svoga života. Uglavnom su to slični problemi, a iako se bojim tvoga odgovora (odnosno svjesna sam djelomično i sama što mi je činiti) ipak sam odlučila poslati i svoju priču.

Ukratko - udana, imamo dijete koji je centar moga života. Nakon promjene suprugovog posla, te njegove preangažiranosti njime, a premalo s nama dvoma počele su sve veće svađe, i naravno sve veće udaljavanje.

U tome svemu upoznala sam čovjeka s kojim sam započela vezu, koja traje i danas - ima tome godinu i više.

Želim otići, jer me sa suprugom ništa više ne veže osim naravno djeteta, ali, kao puno ljudi - skupa smo u stambenom kreditu.

Dakle vezana sam financijski s njime – i to je jedino što nas veže.

Svaki razgovor s njim da to okončamo i da to rješimo ljudski, razumno, završava isto – svađama, vrijeđanjem.....ma nikako.

Ne želim da mi sin raste u takvom okruženju, a nemam hrabrosti napraviti rez i krenuti u novi život - iako imam podršku od drugog muškarca, on je sam i želi me čekati.

I čeka. Strah me da to neću moći nikada napraviti i da njemu upropaštavam šansu da nađe neku s kojom će imati normalnu vezu. Čak sam ga i pokušavala uvjeriti da me ne čeka, ali ne želi.

A ja kao na početku - samo razmišljam kako da to napravim, a ne radim ništa, samo sve više nesretna....i očajna.


H.

Draga H.,

Tvoj mail je poprilično kontradiktoran. Ako nisi kanila otići, zašto si uopće išla reći mužu da se želiš razvesti? S druge strane, kažeš da vas veže 'samo' dijete, pa onda par rečenica kasnije 'samo' kredit, pa spominješ da nemaš hrabrosti napraviti rez….a već si ga napravila. Da li ti uopće znaš što zapravo hoćeš? Imam neki osjećaj kao da si dobila, što se kaže 'cold feet' – ali umjesto da bježiš kao mladenka od oltara, ti odjednom govoriš ljubavniku da te ne čeka… hm.

Ispada da te strah bilo kakve promjene i da su ti dijete i kredit samo izgovori da ne učiniš nešto što si mislila da hoćeš dok nisi vidjela koliko bolno može biti….

Međutim, ako je dijete centar tvog života, onda bi trebala napraviti najbolje za njega. U tom smislu, status quo ti je najgori izbor.

Međutim, ne možeš baš očekivati da će ti muž olakšati sljedeći korak – s njegove točke gledišta nema niti zašto. Ti si ga prevarila a time i izdala pa nemaš osnove smatrati da bi ti se sada trebao truditi izaći u susret kako bi rastava prošla što je bezbolnije moguće. Povrijeđen je i trenutno možda i nije u stanju razmišljati o tome kako bi bilo bolje kada bi to okončali što prije radi djeteta.

Što se tiče kredita, i te se stvari daju riješiti, pa makar na sudu. Naravno da traje, naravno da nije lako, ali kredit se nakon rastave može reprogramirati ili se imovina može prodati pa podijeliti novci.

Situacija nije idealna, ali nije niti bezizlazna. Međutim, time što sjediš i razmišljaš, to jest – nalaziš izgovore za nedjelovanje, zagorčavaš život ne samo sebi, svome mužu i ljubavniku, već i djetetu. Dakle, skrati lijepo svima muke, stavi na papir što i kako, posavjetuj se s nekim pravnikom ili pravnicom za razvode a onda još jednom popričaj s mužem i iznesi mu konkretan plan za rješavanje situacije. Moraš preuzeti inicijativu, jer konačno – ti si stvar zakomplicirala pa je red i da je riješiš. I to što prije.

Jer uskoro bi ti se moglo desiti da živiš ne samo s mužem koji te mrzi, nego i djetetom koje ti zamjera, a da se ljubavnik umori od čekanja.

Sve u svemu, ipak ne možeš imati i ovce i novce. A to je ono što si već ionako znala….i odgovor kojeg si se bojala. Žao mi je, ali što je – tu je.