Carine su kroz povijest bile glavni izvor javnih prihoda uvođenjem izravnog oporezivanja. U rimsko doba tako su carinici (publikani, poput Mateja carinika) prikupljali naknade za uvezenu ili izvezenu robu. Tijekom srednjega vijeka trgovački gradovi, poput Venecije i Dubrovnika ili pak Hanzeatske lige na sjeveru kontinenta, koristili su ih da bi se zaštitilo lokalne obrtnike i dobavljače.

Od 16. do 18. stoljeća prevladavala je, poglavito u kontinentalnoj Europi, doktrina merkantilizma. Temeljila se na ideji da bogatstvo neke nacije dolazi od gomilanja plemenitih kovina. Stoga su uvođene visoke carine, a poticalo izvoz te zadržavalo zlato i srebro unutar vlastitih granica.

Američki poučak

Vratimo se sada slonu u (staklenoj) sobi – pitanju američkih carinskih stopa. Za prvog predsjednika Washingtona, 1789. godine, usvojen je Tariff Act, a mlada američka republika slijedila je politiku protekcionizma, poglavito usmjerenu na bivšu kolonijalnu metropolu, Veliku Britaniju. Lincoln je 1861. donio zakon poznat kao Morrill Tariff, a on je služio zaštiti domaće industrije. Jedan od razloga Građanskog rata bio je i prijepor sjevernjačke industrije, koja je podržavala visoke carine, te poljoprivrednog juga, koji je bio protiv njihova uvođenja.

Tijekom 19. stoljeća Amerika je bila u čestim carinskim ratovima s europskim zemljama i Kanadom. Protekcionizam je doživio vrhunac 1890. godine pod predsjednikom Williamom McKinleyjem. Također, tijekom Velike depresije, Herbert Hoover uveo je ogromne carine (Smoot-Hawley Tariff iz 1930.). One su tada porasle za više od 20 tisuća uvoznih artikala. Dakako, došlo je do domino-efekta i mnoge države odgovorile su protumjerama, a globalna trgovinska razmjena u razdoblju od 1929. do 1934. godine pala je za više od 60 posto.

Do zaokreta prema slobodnoj trgovini dolazi pod F. D. Rooseveltom, a za vrijeme Trumana, 1947. godine, osnovan je GATT, preteča Svjetske trgovinske organizacije. Reagan se zalagao za slobodnu trgovinu, ali je istodobno prakticirao selektivni protekcionizam pa su, primjerice, posebne carine bile određivane za japanske automobile kako bi se zaštitilo domaću autoindustriju. Ključna osoba u promicanju slobodne trgovine u Sjevernoj Americi i svijetu bio je Bill Clinton te je postigao potpisivanje Sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma (NAFTA, 1994.) i osnivanje Svjetske trgovinske organizacije (WTO, 1995.). George W. Bush 2022. uveo je privremene carine na čelik, no inače se zalagao za slobodnu trgovinu.

Dok je Trump i u prvom mandatu isticao da želi smanjiti trgovinski deficit i ojačati domaću industrijsku proizvodnju te suzbiti priljev kineske robe (soja, automobili, elektronika), Biden se fokusirao samo na kineske tehnološke proizvode te je prakticirao friendshoring, tj. preferiranje trgovanja i nabave sirovina i proizvoda iz geopolitički prijateljskih zemalja.

Drugi Trumpov mandat obilježen je nametanjem carina gotovo cijelom svijetu, no i dalje uz fokus na Kinu, ali i na Kanadu, Meksiko i Europsku uniju. Gotovo nijedna zemlja nije zaobiđena, a u ključnu ulogu u izračunu formule za carinske stope ima trgovinski deficit Sjedinjenih Država i pogođene zemlje.

Ekonomske škole mišljenja

Prema Davidu Ricardu, klasičnoj i neoklasičnoj ekonomskoj misli, svaka zemlja ima neke komparativne prednosti te se treba specijalizirati u proizvodima koje može najefikasnije proizvesti, a carine narušavaju ovu specijalizaciju te smanjuju ukupnu globalnu produktivnost. Premda mogu kratkoročno zaštititi domaću industriju i osigurati rast radnih mjesta u zaštićenim sektorima, dugoročno dolazi do smanjenja konkurentnosti, viših ulaznih troškova i pada inovacija. Trgovinska bilanca može se poboljšati, ali stvarni učinak ovisi o elastičnosti ponude i potražnje. Naime u carinskom ratu i stalnom uvođenju protumjera trgovinska bilanca može se naposljetku samo pogoršati za zemlju koja započne s podizanjem carina.

Prema Keynesu i kejnzijancima, kada je gospodarstvo u recesiji, carine mogu potaknuti domaću potražnju preusmjeravanjem potrošnje sa stranih na domaće proizvode. Međutim negativni efekti protumjera i globalnog usporavanja mogu neutralizirati pozitivne učinke. Tamo gdje domaća zamjena nije odmah dostupna može doći do uvoza inflacije jer visoke carine podižu cijene uvoznih dobara. Povećani prihodi od carina mogu kratkoročno smanjiti deficit, ali dugoročno protumjere i sporiji rast mogu dovesti do nižih poreznih prihoda i većeg duga.

Monetaristi, poput Miltona Friedmana, skeptični su prema svakoj državnoj intervenciji te smatraju da carine narušavaju tržišne mehanizme. Trgovinski ratovi uzrokuju nesigurnost na tržištu kapitala, što znači da će se investitori povlačiti s rizičnih tržišta, past će cijene dionica, a porasti prinosi na državne obveznice, pogotovo ako se povećaju fiskalni rizici. Stoga američki trgovinski ratovi mogu dovesti i do slabljenja dolara (zbog slabijeg izvoza kapitala), ali i do njegova jačanja ako strane banke nastave unatoč svemu kupovati američke obveznice. Sve naposljetku ovisi o geopolitičkom povjerenju.

Strukturni ekonomisti zalažu se za pametni protekcionizam, odnosno privremene carine kao mjeru zaštite industrija u povoju sve dok ne postanu konkurentne. Uspješni primjeri takvih politika u 20. stoljeću su Južna Koreja, Tajvan i Japan, a neuspješni latinoameričke zemlje jer su pokušavale izvesti zamjenu uvoza.

Posljedice

Očekivane posljedice izrazito ekstremne protekcionističke politike, koju trenutno provode Sjedinjene Države, poremećaji su u opskrbnim lancima, povećani troškovi za američke potrošače, ali i pritisci na američke izvoznike. Naposljetku, može se očekivati pojava inflatornih pritisaka i slabljenje povjerenja ulagača, što je već demonstrirala snažna korekcija na svjetskim burzama odmah poslije objave novih carinskih stopa. Svjetska recesija bi, ako se kormilo ne zaokrene, mogla biti već iza prvog ugla.