Ljubit ću domovinu i raditi za nju onako kako ju je ljubio Josip Jović – tako je prepuna patetike na spomen obilježju pogibije prvog hrvatskog branitelja na Plitvicama izdeklamirala šefica HDZ-a Jadranka Kosor. Spomenik je, kaže, pohodila kao potpredsjednica Sabora, ali je sa sobom povela šačicu stranačkih ljudi, stavljajući očito poklon poginulom Joviću u funkciju svoje kampanje za stranački tron.

O vlastitoj ljubavi za Hrvatsku i ratne stradalnike Jadranka Kosor govori rado i često. Na toj je retorici izgradila cijelu političku karijeru. Svoje navodno duboke domoljubne emocije koristi poput broševa. Kiti se njima do neukusa. Pretvorila ih je u jeftinu bižuteriju. Njene su se cmizdrave logoreje izlizale od silne upotrebe. Njeno je političko parazitiranje na tuđoj žrtvi odavno pročitano. Josip Jović nije joj inspiracija, nego predmet zloupotrebe.

Nije tek neprimjereno, nego je posve blasfemično kad se političarka, koja se po slobodnoj Hrvatskoj vazda kreće okružena grozdom bodyguarda, uspoređuje s poginulim braniteljem, koji nije imao zaštitu od neprijateljskog metka. Ili kad se pokušava vaditi tvrdeći ovih dana kako se silno trudila, ali Jovićeva brata eto, nije uspjela zaposliti. HDZ je zaposlio tisuće svojih ljudi gdje god je htio, Kosor je vlastite prijateljice dovela u Sabor, ali za obitelj čovjeka koji joj je, navodno, uzor u ljubavi za Hrvatsku nije se našlo mjesta ni prilike. Možda zato što živi Jović, za razliku od svog mrtvog brata, nije iskoristiv kao predmet političkog grebatorstva.