Smjesta je krenula kontrola štete iz Zvezde: te nije ga udario, te posvadili se ljudi, pa šta; i u tom pravcu. Nekim nadnaravnim putem, međutim, tabloidi su ušutkani za dan-dva i incident je zaglađen i gurnut u zaborav, što je znakovit razvoj za jednu tako brbljavu čaršiju kakva je beogradsko-nogometna. Prve vijesti bile su te da je Džajić podnio ostavku istoga trena, ali je to kasnije demantirano. Ni on ni Čović nisu se očitovali ni jednom riječju. Kontrola štete bila je potpuna - uprava nogometnog kluba Crvena zvezda očitovala se hladnim priopćenjem da je riječ bila o malo žustrijoj raspravi i da šta sad. Tabloidi su se ušutjeli kao da ničega bilo nije.

Srušeni 'stub srpstva'

Na stanoviti način ovakvi su se incidenti dali očekivati. Crvena zvezda, naime, bila je pala na niske grane, financijski i sportski. Ispalo je da je taj nogometni klub dužan najviše 68 milijuna eura, a najmanje 35; računi se ne slažu najbolje, ali istina bi bila bliža ovoj nižoj svoti – što je i dalje mnogo. Istini za volju, taj nogometni klub u krizi je već godinama, tako da se nešto moralo učiniti – Zvezda je ipak jedan od 'stubova srpstva', uz Akademiju, Crkvu i Vojsku, možete misliti.

Nova vlast, Srpske napredne stranke i saveznika, a sve u nadi da će pridobiti još birača, riješila se na sanaciju tog 'stuba srpstva'. Aleksandar Vučić, potpredsjednik vlade, ministar obrane i koordinator svih sigurnosnih službi, dakle majstor svih zanata, došao je na čelo radne skupine za ozdravljenje kluba. Uskoro je predsjednik republike Tomislav Nikolić abolirao Dragana Džajića od daljnjeg kaznenog progona; pak mu je netko skrenuo pozornost na to da je Džajić pod istragom kao dio kriminalne skupine od njih pet. Nikolić je onda, s kašnjenjem od nekoliko dana, abolirao i ostalu četvoricu jer bi – očigledno – suđenje ispalo krajnje neugodno bez predvodnika skupine. Džajić – svojevremeno uhićen uz medijsku buku i televizijske kamere – postavljen je na brzinu za predsjednika Zvezde i – mirna Bosna.

Spašavanje Zvezde, međutim, ne ide lako, kako vidimo. Unutarnji izvori kažu nam da se Džajić drži legalistički i odbija potpisati išta što nije provjereno s odvjetnicima, iako je hitno, poput kupnje nekih nogometaša koji da bi mogli spasiti klub (Aleksandar Milošević iz Švedske i neki važan igrač iz Hondurasa spominju se kao glavni primjeri). Izgleda da je svrha kaznenog progona bila postignuta. S druge strane, pragmatični i nestrpljivi Čović i menadžeri počeli su gubiti živce, pa je tako i došlo do teških riječi i ostaloga: prijetila je opasnost da ti neki igrači budu prodani drugima dok se legalist Džajić bavi pravnim potankostima.

Samo država Zvezdu spašava

Tu je manje važno je li ili nije Džaja pljusnuo Čovu. Važnije je hoće li i kako Crvena zvezda preživjeti ovu očitu krizu. Naši izvori vele da ima granica financijskoj pomoći države i nove vladajuće koalicije, da se klub ima dovesti u 'funkcionalno stanje' što prije, dakle da počne dobivati tekme. Na pitanje: a što ćemo ako im to ne uspije – odgovora nema. Ne može ga ni biti, jer je ideja o propasti Crvene zvezde u Srbiji jednostavno nemisliva; ne nezamisliva nego upravo to – nemisliva. Nešto nalik na ideju da se kršćanstvo zamijeni islamom.

Tako nam i treba, prav nam budi. Razmaženi nogometni menadžeri i nogometaši, pokvareni političari, sportska estrada i navijačka plemena načinili su od nogometa mafijašku industriju gdje sportski uspjeh blijedi pred makinacijama i postaje nebitan. Tako smo stigli do ove točke. Izlaza tu nema bez sipanja velikog novca poreznih obveznika u korumpirani i razmaženi nogometni klub. Nebojša Čović tu vidi svoju šansu da se nekako iznova ulakti u politiku nakon spektakularnih izbornih poraza, pa se time tumače njegovi nervozni ispadi.