Karamarko mi se dva dana ne javlja na telefon pa mu ovim putem želim čestitati – tako je preko medija, odgovarajući na novinarsko pitanje, Jadranka Kosor pokušala popeglati katastrofalnu grešku koju je u izbornoj noći napravila. Premda u to vrijeme još uvijek šefica HDZ-a, pobjegla je sa stranačkog sabora, nije sudjelovala u glasanju za drugi krug, nije dočekala objavu rezultata, nije nasljedniku pružila ruku niti mu je čestitala. A sve to ne samo da je trebala nego je i morala napraviti.

Kad je Jadranka Kosor prije okončanja HDZ-ova sabora - čim je shvatila da ne prolazi u drugi krug i da je za nju utakmica gotova - uvrijeđeno pokupila svoje krpice, okrenula se na peti i otišla u noć, postupila je slično svom prethodniku Ivi Sanaderu koji je, kad je bilo najteže, podvio rep i utekao na Malo vitra. Pokazala je tako navjerojatnu ljudsku nepristojnost i političku nekulturu. Demonstrirala je prezir prema vlastitoj funkciji i obavezama koje iz nje proizlaze. Kao osoba pokazala je da ne zna dostojanstveno podnijeti poraz. Često se hvalila svojom hrabrošću, a kukavički je zbrisala u trenutku neuspjeha. Kao političarka pokazala je nepoštovanje prema vlastitoj stranci i odgovornosti koju liderska pozicija podrazumijeva. Svojom ignorantskom gestom uvrijedila je nasljednika. Karamarko joj se s punim pravom ne javlja na telefon. Ako ga je uopće zvala. Priča o gluhom telefonu samo je prilično glupi izgovor za jedan ljudski i politički potpuno nedostojan postupak.