Draga Rujana,

znam da je moj problem minoran u usporedbi kakve sve gadne stvari neki ljudi proživljavaju, ali svejedno me izluđuje.

U vezi sam već tri godine s gdinom nezrelim. Ja sam se otpočetka postavila kao osoba koja je spremna sve učiniti za njega dok je on to iskorištavao i nije baš davao previše zauzvrat.

Naime, veza nam je ok, kako u kojoj fazi, ali imam osjećaj da se ne mogu na njega osloniti. Iako mi govori da me voli, da sam mu najvažnija, nikad me još nije stavio ispred svojih prijatelja. U zadnje vrijeme se sve manje viđamo, on je stalno s prijateljima vani, a sa mnom se viđa jednom do dva puta tjedno i to kod njega kući.

Znam mu i prijatelje i obitelj i pouzdano znam da sam im jako draga, međutim, nikad me ne vodi s njima vanka, niti želi izaći s mojim prijateljima. To mu je naporno i kad mu prigovorim, kaže da ni on mene ne tlači da idem s njegovima. Naravno da uvijek radimo stvari koje se njemu rade.

Već sam milijun puta s njim otvoreno razgovarala o stvarima koje mi smetaju, on obeća da će se promijenit, al naravno – 'obećanje ludom radovanje'. Ne vjerujem da me vara jer nije takav tip, a i seks nam je dosta dobar (svjesna sam da to ne mora ništa značiti, ali svejedno mislim da varanje nije uzrok). često mu uzvratim istom mjerom (ignoriram ga), na što on poludi i opet počne 'trčat' za mnom, ali meni se te igrice više ne igraju. Doveo me do toga da me nerviraju svi njihovi prijatelji jer su mu na prvom mjestu, jer se ponaša prema njima kao pravi prijatelj što bi bilo sasvim normalno da se i prema meni ponaša kao pravi momak. Isto tako mi je ego jako povrijeđen, i sve češće imam ljute ispade u kojima mu 'saspem sve u facu' i poprilično ga povrijedim.

Više ne znam što da radim s njim jer kao nemamo ozbiljnih problema, ali me njegova sebičnost izluđuje. Jako želim biti s njim jer mi se sviđa kao osoba (u većini segmenata, osim u ovom najbitnijem - u vezi), ali cijelo vrijeme razmišljam o prekidu jer se sve češće zbog njega loše osjećam. Čak nisam sigurna je li to ljubav ili opsesija... Teško mi je prekinuti, već sam pokušala… ima li smisla?

D.

p.s. Moguće da ćeš me okarakterizirat kao razmaženu osobu koja traži 'princa' i bit ćeš u potpunosti u pravu, međutim, zar to i nije bit ljubavi, trudit se biti što bolji jedno prema drugome, olakšavat si međusobno živote, uveseljavat se, nekad se igrat da se stvari malo zahuktaju, ali znati da ste tu jedno za drugo?? Zar stvarno vrijedi pravilo da što si ti gori prema muškarcima, to su oni bolji prema tebi?

Draga D., ne mislim da si ti razmažena, dapače.

Mislim da nema baš puno smisla.

Vaša veza, naime.

Zašto bi htjela biti s nekim tko je sebičan? Sebičnost nije niti neka ludo dobra karakteristika niti kod prijatelja, a kamoli kod partnera, ali dobro – očito ti nešto dobro pruža. Seks? Nekako mi je teško zamisliti da netko tko je generalno sebičan može biti dobar u krevetu, a ne znam niti koji su tvoji kriteriji, ali ajde.

Problem je u tome što si se, kako sama kažeš, od početka prema njemu postavila kao osoba koja će sve učiniti za njega i ne traži ništa zauzvrat i to si i dobila - iskorištava te, kako kažeš i ništa ne daje zauzvrat.

Samim time, on u cijeloj stvari i nije kriv – tvoje povremene ispade loše volje očito vidi kao neku povremenu vremensku nepogodu i vrlo vjerojatno i nema pojma što je on tu skrivio jer se od početka jednako ponaša prema tebi, a to tebi odjednom više nije dovoljno!

Pretpostavljam da je i on relativno zbunjen, osim ako nije toliko egocentričan da ga možda uopće i nije previše briga.

Međutim, problem s granicama je da ih obično možeš pomicati, ali ne tako da nekome toleriraš sve a zatim smanjuješ ovlasti, nego upravo obrnuto – ovako ti ne bi uspjelo odgojiti niti psa.

Oprosti na paraleli, ali ako psa pustiš da ti piša i kenja u krevet par mjeseci ili godina a zatim počneš povremeno vikati na njega van konteksta, on će te se početi bojati i izbjegavati tebe, a ne tu radnju koja ga je bacila u nemilost, jer on od početka radi ono što si mu tolerirala, kužiš?

Ista stvar s djecom, a i s odraslima – ako ti u početku nije smetalo to što oboje radite ono što on želi, zašto misliš da on kuži da te to počelo smetati? On samo više ne provodi toliko vremena s tobom jer više nisi ugodna, tolerantna i željna mu ugoditi kao prije….naime, tvoji su se prioriteti radikalno promijenili – više vam nije zajednički cilj da NJEMU bude ugodno, nego bi ti odjednom i komadić tog kolača – što je u redu i legitimno, da se razumijemo – ali ne ide baš tako.

Mislim da je najbolje da prekinete i da mu eventualno objasniš zašto, jer ako ga je cijeli život do sada mazio i nitko mu nikada nije postavljao granice (osim možda njegovih prijatelja koje samim time i poštuje) nije on toliko kriv za svoje ponašanje.

Nisu svi ljudi prožeti empatijom i posvećeni promišljanju o drugima, jer da jesu, svjetske bi religije promovirale sebičnost, a ne milostinju.

Time bi mogla učiniti uslugu ne samo sebi, već i njemu.

A kada budeš ulazila u neku buduću vezu, nadam se da ćeš znati što ne trebaš raditi – rasprostrijeti se drugome na volju, a zatim očekivati da i on to učini za tebe. Većina ljudi nije takva. Nauči se s tim nositi, jer ćeš inače naj***ti.

P.S.

Niti ljubav, niti opsesija već – konfuzija