Draga Rujana,

konačno znam formulirati pitanje.

U zrelim sam godinama (no, još uvijek žena (ako je to ikome osim meni bitno)).

U zadnje vrijeme događa mi se da me neki (meni privlačni) muškarci gledaju na način koji bi mi trebao reći da sam zanimljiva, privlačna.

Radi se uglavnom o mlađim ili oženjenim muškarcima.

Imam nisko samopouzdanje, tako da poglede tumačim kao dobrohotnu intervenciju na tom polju.

Zanima me je li to točno?

Do kuda bi ti muškarci bili spremni ići ili bi odmah nestali kada bih pokazala interes?

Jer, nikako da sretnem nekog mojih godina, tko bi me dovoljno impresionirao (jer jedino je tako moguće), da mu se, recimo - sklupčam ispod popluna…

T.

Draga T,

Pitam se, pitam - kako bi samo izgledalo ovo pitanje prije nego što si ga “formulirala”? Jer ni sada baš nije previše jasno što ti mene zapravo pitaš, ali svejedno ću ti pokušati odgovoriti….

Dakle, tvoje je samopouzdanje tako nisko da muške poglede tumačiš kao dobrohotnu intervenciju. Obožavam generalizirati, pa da odmah počnem i završim s generalizacijom; ne, ne mislim da te muškarci gledaju i misle: “Joj, jadna, kak’ je grda, idem ju malo gledati da joj bude lakše!”

I tu generalizacija prestaje, jer tvoje sljedeće pitanje se već odnosi na određene tipove i karaktere dotičnih muškaraca – neki bi pobjegli, a neki te dočekali raširenih ruku. Ali isto tako ovisi za što bi ti pokazala taj interes – jer ako želiš samo seks bez obaveza, vjerujem da bi rijetko koji pobjegao s poprišta bitke, dapače. Mislim da se tome upravo mnogi od njih i nadaju. Međutim, pitanje je koliko bi njih ostalo kada bi im objasnila da tražiš trajnu vezu – oženjeni su je isprobali, naime – a njihovi pogledi upereni u tebe, slobodnu ženu - govore što o tome misle. Što se tiče mlađih, oni su još mladi i vjerojatno ne razmišljaju previše o tome što će biti sutra, tako da je nemoguće znati što bi bilo kad bi bilo….međutim, kako nisam upoznata s terminom “sklupčati se ispod popluna” – ne znam da li to u tvom slučaju podrazumijeva eufemizam za seks ili za brak?!

A što se tiče impresivnosti – svi smo mi različiti - neke žene impresionira veliki auto, druge sposobnost sviranja nekog instrumenta, treće smisao za humor, četvrte snalaženje u prostoru, dok nekima niti sve gore navedeno nije dovoljno – ili im tuđe (ne)savršenosti služe kao izgovor da se ne upuštaju u odnos jer se već unaprijed boje mogućeg razočaranja.

Bilo kako bilo, meni se čini da ti moraš još malo upoznati sebe i shvatiti što točno tražiš pa ćeš onda to znati i naći. I formulirati.

Što se tiče muškaraca “tvojih godina”, teško da ti išta mogu reći obzirom da mi nisi otkrila svoje godine – tvoja formulacija “u zrelim godinama, no još uvijek žena” otkriva koliko zapravo potcjenjuješ sebe i svoj/naš spol. Za mene je žena (baš kao i muškarac) bezvremena kategorija koja seže od kolijevke pa do groba, a ponekad i prelazi granice fizičkog tijela, tako da ne vidim zašto potcjenjivati sebe i druge žene starije od petnaestogodišnjakinja koje bauljaju gladne po modnim pistama ili dvadesetogodišnjakinja čija lica se koriste za reklamiranje krema protiv bora …znam da zvuči kao klišej, ali svako doba nosi svoje prednosti, ne samo mane.

Kada promatram svoje prijateljice u dvadesetim i tridesetima, moram reći da se ne bih voljela vratiti u njihove godine. Možda je to zato što tada nisam imala samopouzdanja a možda je porodično naslijeđe; moja pokojna baka, za svoje je vršnjake uvijek govorila “oni starci”, a kosu je zadnji puta obojala mjesec dana prije smrti. Prošlo ljeto kupila je jednodijelni badić i bijele špagerice na petu, a kada bismo razgovarale o druženju, objašnjavala mi je da ne ide kod susjeda na kavu ”jer on je samac, a znaš kakvi su muški”…

Vjerujem da je za sebe smatrala da je u zrelim godinama ali do kraja nije ni malo sumnjala da je - žena. I bila je sigurna da je to bitno, ne samo za nju. Za par tjedana bi napunila 86.