Draga Rujana,

Pišem ti prvi put, a pitanje nije (samo) o seksu;

Moj dečko i ja smo skupa već oko godinu dana, studiramo zajedno, jako smo puno skupa i načelno se dobro slažemo. Kažem načelno, jer je uvijek po njegovom. Učimo kad on to želi, seksamo se kad on to želi, jedemo što on želi, idemo van kad on to želi i naravno, tamo gdje on to želi.

Meni je to sve ok, ali ipak mi se nekad hoće raditi nešto drugo – ništa radikalno drugačije od onoga što inače radimo, ali drugačije u odnosu na ono što se njemu hoće. On se onda uvrijedi i na kraju pristanem da bude po njegovom jer mi se ne da natezati. Ista stvar i sa seksom – ja bih ponekad u nekom drugom položaju, na primjer, ali on uvijek kaže: čekaj još malo i onda svrši. Nije da mi nije okej, ali sve više imam osjećaj da ljudi oko mene (ne samo on) ne uvažavaju moje želje. Kada završimo studij, pokušali bismo zajednički život, to se nekako podrazumijeva – ali mene je počelo smetati što mi se čini kao da me se ništa ne pita, kao da su svi drugi zacrtali moj život. Što da radim, kako da se iščupam iz vlastite nemoći (ne znam kako bi to nazvala)?

N.N.

Draga N.N.,

Razumijem te, pošto sam i sama svojevremeno imala takve tendencije. Ti si ono što bi se moglo nazvati “people pleaser”(u daljnjem tekstu plizer/ica), netko tko pokušava postići da svi oko nje/ga budu sretni i zadovoljni, što je samo po sebi lijepo i bilo bi još ljepše kada bi na svijetu bilo puno takvih ljudi, ali….

Kao i obično uvijek je tu neko ali koje kvari stvar – dopustila si da stvar ode predaleko (ali nije nepopravljivo :)). Jasno je da si na početku veze bila sva sretna svom dečku udovoljiti po svakom pitanju, ali u stvari si postigla to da je sada on navikao da – sad lupam na pamet; uvijek jedete pizzu četvrtkom (iako je tebi dovoljno jednom mjesečno), seksate se zguza (a ti bi malo više varijacija), izlazite u klub XXX(umetni sama, a ti bi radije XXX) s XY I XZ (a ti bi s DD i CC), učite ujutro (iako si ti možda večernji tip) i tako…nesreća u sreći je u tome što ništa od toga nisu stvari koje ti a priori ne bi ionako radila, pa se ne zlopatiš i samim time – sama sebe uvjeravaš da nema smisla proturječiti jer su sve to trice i kučine prema pravim problemima i jer su mnoge tvoje prijateljice vjerojatno manje zadovoljne u vezama ili su same pa se, kao, ti nemaš razloga buniti….

Sreća u nesreći je u tome što ova nesreća nije velika, dapače, trun je u oku sreće i sada je dobar trenutak da se pokušaš promijeniti jer poslije će ti to biti daleko teže…

• Kao prvo, imaš izbora – ponekad moraš reći ne (dečku, starcima, prijateljima – svima koji nešto hoće od tebe). I ne brini, nitko te zbog toga neće zamrziti. A od durenja nitko nije umro.

• Postavi prioritete – neke su ti stvari važnije od drugih, razmisli koje su to kako bi znala gdje apsolutno ne želiš popuštati, ne zamaraj se time što će ljudi misliti o tebi jer ljudima, kao što znamo – daš prst pa ti odgrizu ruku.

• Zavlači, nemoj odmah odgovoriti, nego reci da moraš razmisliti. Onda odvaži koliko ti je ta osoba/stvar važna i koliko će te to živaca/vremena koštati. Ako moraš odmah odgovoriti, radije reci ne! Poslije možeš pristati, pa će te ta osoba zbog toga još više cijeniti! Zezam se, ali i ti i ja znamo da sebe cijeniš onoliko koliko te cijene drugi, ali s druge strane ljudi više cijene skupe i rijetke stvari nego one do kojih mogu kada se sjete….

• Ne daj se izmanipulirati – manipulatore možeš prepoznati po nekoliko tipičnih formula (k vragu, i ja se njima koristim, pa znam); “Joooj, ti tako dobro pečeš kolače, a meni sutra dolaze goosti, paaa…. “ (oprosti Jadrankice) ili: “Nitko to ne radi bolje od tebe, pa daj mi molim te…” (oprosti, Jeger)
Ukratko – čuvaj se laskavaca, jer će ti isplanirati život dok se ti diviš sama sebi u ogledalu!

• Označi pijavice – priznajem da u svom telefonu imam nekoliko imena pored kojih stoji veliko NE. To su obično ljudi koji nikada ne zahvale na užicanoj usluzi ili satima dave jednim te istim problemom koji nikada ne riješe. Odlučila sam ne biti meka srca prema takvima, jer im ionako ne mogu pomoći.

• Kada kažeš ne učini to bez vrdanja, bez isprike (tetkov bratić čija je svekrva majka mog šogora ima bolesnu punicu pa…) – nemaš razloga objašnjavati nekome zašto nešto ne želiš ili ne možeš napraviti, a načelno ljudima objašnjenja ne trebaju. Prvi puta kada kažeš ne, odnosno NE!, biti će ti lakše. Vijdjeti ćeš da se svijet nije srušio i da te nitko nije zamrzio. Za utjehu, reci sebi da ćeš tako imati više vremena za ljude do kojih ti je stvarno stalo :).

• Postavi granice – nemoj dopustiti da ti se sve nakupi kao do sada; granice se postavljaju upravo u početku nekog odnosa (iako je naravno moguće i kasnije, ali možda ne bez pokojega durenja) – ako vječno slušaš nekoga tko kukumavči i ništa po tom pitanju ne poduzima, uskoro će ti biti muka već i kad vidiš ime te osobe na ekranu svog mobitela – imaj na umu da to nije greška te osobe nego tvoja! Nisi na vrijeme rekla da nemaš vremena ili da ne vidiš smisla da opet žvaćete jednu te istu temu, itd.

• Ne boj se posljedica – plizeri se najviše boje kako će drugi reagirati/što će o njima misliti – međutim, činjenica je da ljudi ne misle toliko o nama koliko se to nama (plizerima i plizericama) čini! I drugo, posljedice su rijetko katastrofalne – durenje služi samo ispipavanju granica druge osobe, odnosno – to je blaga emocionalna ucjena.

Osim toga, uvijek možeš reći: “Ne, ali…” Odnosno, kada tvoj dečko kaže: “Idemo na pizzu!”, ti reci; “Ja ne bih danas pizzu, ali baš bih zagrizla u sočan čevapćić…(opis će poslužiti da on stvori sliku u glavi i da ga narajcaš – na kraju će otrčati po ćevape i posve zaboraviti da si odbila pizzu, uvjeren da se on prvi sjetio ćevapa – ali pazi – nemoj sada pristati da četvrtak zauvijek postane dan ćevapa! (nadam se da ne hodaš s hrvatskim ekvivalentom Sheldona iz Teorije velikog praska).

Istu stvar možeš primijeniti u seksu i to podosta bezbolno; “Ja ne bih sada, ali večeras ću ti napraviti XX i XXXX (kratki opis)…” ili kada se zaželiš osvježenja, naprosto fizički preuzmi inicijativu – gurni ga na krevet i zaveži mu ruke (pazi da to ne učiniš smrdljivom čarapom kako ne bi usnuo zauvijek) pa napravi ono što si željela a on se možda nije usudio na to pomisliti – ljudi znaju biti bića navike pa ako vide da nešto dobro funkcionira nemaju potrebe mijenjati dobitnu kombinaciju. Osobno ne znam frajera kojem bi smetalo da žena na ovakav način preuzme inicijativu.

Naravno, kod izlazaka vrijedi ista formula – raspitaj se što ima u gradu i gdje i predloži mu prva, pa tako nećeš niti biti u situaciji da moraš odbiti njegovu ideju. Možda je problem u tome što u rijetkim prilikama kada kažeš ne, ne ponudiš nikakvu alternativu, zato bi bilo dobro znati što želiš, a ne samo što ne želiš.

• Ne razmišljaj stalno gdje si pogriješila, nego priznaj sebi uspjehe; plizeri često “pljuju” sami po sebi, a ne razmišljaju o stvarima koje su dobro napravili – možda si rođena s tim, a možda je to Maybell…. – odgoj. Ima roditelja koji su vječno nezadovoljni pa im dijete postane plizer u potrazi za ljubavlju.

• Ne možeš uvijek i sve usrećiti! Uvijek će netko biti manje zadovoljan, jer se naprosto ne možeš toliko “razvući”, pogotovo ako imaš veliki krug prijatelja i poznanika - a ne bi ga bilo loše revidirati, u skladu s mojim naputkom o pijavicama.

Uostalom, sve da uspiješ usrećiti baš sve ljude oko sebe a da sama pri tome nisi zadovoljna – opet nisi usrećila baš sve, zar ne?