Na Prisavlju su najavili pokretanje trećeg programa, već tokom ovog mjeseca, te četvrtog do kraja godine. Zvuči ambiciozno i ima smisla – neka se zaposleni aktiviraju, bolje nego da se priča o otpuštanjima, a pretplata se ionako, htio tko ili ne htio, redovno ubire. Kad već plaćamo, neka i imamo što gledati. Treći će program, prema najavama, biti lišen trivijalnosti i usredotočen na kvalitetne i zahtjevnije sadržaje, što se obično po kuloarima prevodi kao 'kultura'... Nemam ništa protiv, naravno, ali po glavi mi se mota jedna idejica koja vjerojatno neće, barem ne odmah, biti prihvaćena kao realna, ali nema razloga ne ubaciti je u polje rasprave: neka se stvar malo provrti, pa ako ne prođe danas, možda prođe sutra.

Svrha ove kolumne jest postaviti jedno neočekivano pitanje – zašto se najavljeno pokretanje trećeg i četvrtog programa HTV-a ne bi iskoristilo da se stvori zapravo nova javna televizija? Dakle: da se unutar same kuće stvori svojevrsna konkurencija postojećem HTV-u, s odvojenom redakcijom i posebnim glavnim urednikom, te da novi program ne bude tek 'kultura', nego sve što televiziju čini televizijom. Može, baš po najavi, to biti program lišen trivijalnosti i usmjeren kvaliteti – i ne mora mu, baš po najavi, gledanost biti osnovni kriterij. Može možda i drukčije, nije to toliko ni bitno za ovaj tekst, ali - u svakom slučaju – stvaranje nove redakcije i praktički nove televizije unutar HTV-a moglo bi uroditi ozbiljnim promjenama i novim duhom na javno-televizijskoj (pa onda i šire) sceni, promjenama koje se drukčije teško mogu postići. Tko misli da se postojeći pogon može značajnije reformirati promjenama urednika, vjerojatno je veći optimist od mene. No, s druge strane, ako se pogon podijeli na dvije redakcije (među kojima se zaposleni mogu opredjeljivati - ili naprosto fluktuirati), tu bismo mogli vidjeti jedno zanimljivo profiliranje, možda neke posve nove tonove, što zasigurno ne bi škodilo pluralnosti.

Imali bismo prilike vidjeti kako izgleda javna televizija koja kreće od nule, bez naslijeđenih mana, starih odnosa snaga i tromosti jednog velikog sistema koji je teško mijenjati. Zamislimo malo taj scenarij – ne bi li to bio lijek i za postojeći HTV? Ne bi li ga to tjeralo da se mijenja, da se kloni svake uspavanosti? Odnosi snaga koji bi se uspostavili u jednoj redakciji bili bi zasigurno drukčiji nego u drugoj. Nova redakcija bi vjerojatno u svoje redove privukla one koji se u postojećoj osjećaju zakočeno ili marginalizirano – zaposlenih ionako ima dovoljno, a sad se više nitko ne bi mogao tužiti kako mu ne daju da radi. Jer, ako ne ide u jednoj, odi raditi za drugu redakciju, na treći i četvrti program.

Moglo bi se očekivati da bi nova redakcija bila mlađa, ili da bi barem u nju prešli ljudi koji žele raditi nešto novo i drukčije. Likovi koji su ušančeni u stare modele funkcioniranja, u uigrane klanove i sheme, vjerojatno ne bi prelazili u novu redakciju. Čak i ako bi nova redakcija bila slabije budžetirana, vjerojatno bi svejedno privukla novinare željne friškog zraka. Ukratko, na Prisavlju bi nastao ljekovit propuh, tjeskoba po prisavskim hodnicima bila bi manja i cijeli jedan sustav šuti-i-klimaj pasivnosti, nezamjeranja, zauzimanja ziheraških pozicija - postao bi blago besmislen. Ljudi, naime, drukčije funkcioniraju kad znaju da se mogu izmaknuti na drugu poziciju, da postoji izbor. Osjećaju se slobodnije, osjećaj sigurnosti se umjesto na 'očuvanje radnog mjesta' može usmjeriti prema većem riskiranju, te su i puno veće šanse za oslobađanje kreativnih potencijala.

Bilo bi zanimljivo kako bi izgledala nova javna televizija sama po sebi, a bio bi zanimljiv i njen utjecaj na postojeću. Bio bi to, vjerujem, eksperiment koji bi se dugoročno isplatio ovoj javnosti, a resursi – zaposleni, tehnika, pretplata – ionako postoje.

Kako HND-ov ogranak na HTV-u, koji je u međuvremenu preuzeo kormilo nad kućom, vidi javnu televiziju

Znam, prijedlog zvuči čudno, jer ga prvi put čujete. Možda i preoptimistično, dopuštam. Ali, ima raznih vrsta optimizma – neki možda misle da se u starom utabanom sistemu može probuditi uspavana ljepotica. To je također oveći optimizam, posebno kad imamo u vidu sustav u kojem je - kako imamo prilike čuti po sudnicama - bilo i svakojake korupcije.

S druge strane, opcija je otvoriti - na trećem i četvrtom programu - prozor za novu priču, neistraženu i neutabanu, pa gledati što će se događati i s novom i sa starom: svjež zrak, propuh, pretumbacije, fluktuiranje ljudi koji imaju bazičnu sigurnost... Bilo bi to jako zanimljivo gledati.

Ne ufam se, rekoh, da će ovaj prijedlog biti prihvaćen – to bi pokidalo razne učvršćene mreže i mnoge bi dosadašnje bitke učinilo besmislenima. Ali vrijedi ubaciti bubu u uho javnosti.

Neka bude!