Draga Rujana,

Pomogla si mnogima, pomozi i meni, molim te.

U vezi sam 5 godina, ja imam 35 a on 45 godina. Nismo nikad bili u braku, nemamo djece.

Oboje radimo, vidimo se kad možemo. To je nekad bilo puno češće ali sad kao da se onaj zanos gubi. Tj. kod njega je to nekako popustilo, mene on još uvijek privlači i intelektualno i seksualno.

Odlični smo zajedno, volim puno istih stvari, puno se smijemo, znaš ono kad se nešto ne izgovori a oboje se cerimo ko' blesavi.

On radi u sredini punoj prekrasnih žena. I ne mogu garantirati da je neka duga u pitanju ali nešto se promijenilo.

I dalje se vidimo, samo npr. svaki treći-četvrti dan a nekad je bilo najviše svaki drugi dan, čujemo se često, svakodnevno.

Vikende provodimo zajedno. Sad baš ne svaki. Seks je predobar, apsolutno najbolji partner ikada, i užitak i s njegove strane je primjetan.

Želim ga svake sekunde svakoga dana. A čim se vidimo i ja mogu vidjeti da i on mene želi.

Njegov stav, razmišljanja, ljubavničke sposobnosti su spoj svega što sam ikad mogla poželjeti.

Volim gledati filmove s njim, slušati muziku, kupovati s njim, kuhati.

Ali... ima ono nešto ali. Uvuklo se i na pitanje da li se nešto promijenilo, kaže da ne, ali osjećam nešto i ne mislim da griješim.

Ne želim ga izgubiti, možda samo treba malo zaiskriti ili začiniti našu vezu. Ne želim ga izgubiti jer bi to ostavilo rupu u mom životu i srcu koju nitko neće moći zakrpati.

Kako ga podsjetiti da sam još uvijek zanimljiva, strasna, pametna, uspješna žena?

Zna on to, ali pomozi mi oko onog - ali...

Hvala

Zaljubljena

Draga Zaljubljena,

Hvala ti na povjerenju, no imam i ja jedno - ali.

Ako sam dobro shvatila, vas dvoje ste u vezi 5 godina? (ako nisam, onda si ti u nekoj vezi a ovo ti je ljubavnik, oprosti ako griješim, ali polazim od gornje tvrdnje)

Dakle, vas dvoje ste u vezi 5 godina, veza s njegove strane kao da slabi, on to negira, seks ipak štima, ali ti se brineš oko budućnosti….

Prema nekim znanstvenicima, prirodno trajanje monogamne veze između dva homo sapiensa je oko 4 godine, tj. taman toliko da se ljudsko mladunče donekle odgoji da zna prepoznati otrovne bobice i opasne životinje, a poslije – kud koji, mili moji. Naša je civilizacija to donekle izmijenila, pa se eto danas 7. godina veze smatra kriznom. Eto, po toliko su trajala 3 braka moga oca, na primjer. Ali zato nas se sa svih strana bombardira idejom doživotne monogamije i vječne lude ljubavi….

Kao što znamo, ništa nije vječno, a ljubav ponajmanje. Ugledni psiholog, psihoanalitičar i sociolog Erich Fromm je uostalom rekao: 'Nema gotovo nijedne aktivnosti, ili pothvata, koji, kao ljubav, započinju tako velikim nadama i očekivanjima, a koji se ipak tako redovito izjalovljuju.'

Pitaš se treba li vašu vezu nečim začiniti…. iskreno, nemam pojma. Ali ne mislim da ti treba poluprozirni negliže ili tečaj striptiza.

Ono što mene zanima ima veze s onim ali na početku: A zašto vas dvoje naprosto ne biste probali – živjeti zajedno?

Mislim, meni se to čini kao jedini logičan korak.

Ne znam zašto to već niste učinili i jeste li ikada o tome razgovarali, ali mislim da je to još jedino što možda niste isprobali, a vjeruj mi – ako ste tako dobar spoj – moglo bi biti divno. Jer ovo što sada imate je nekakvo hodanje na studentskoj razini, ne vidim tu terena za daljnji razvoj bliskosti, duboke povezanosti i prijateljstva koje nastaje zajedničkim životom (zlobnici bi rekli i zajedničkim boravkom u rovu, kasarni, stranoj zemlji, izolaciji ili bilo kojoj iznimnoj situaciji.

Naravno, netko bi mogao reći da niti to nije dovoljno, jer bi sad tu još trebala uletjeti i djeca da stvar bude potpuna. Međutim, o tome ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva, pa neću niti pokušavati.

Da sam na tvom mjestu, pokušala bih – naravno, ukoliko to uopće želiš – kako ameri kažu – 'dići stvar na sljedeći nivo'. Ne mora to biti brak, ako vam je ta ideja iz bilo kojeg razloga strana. Međutim, bez zajedničkog života, mislim da ta će veza vrlo vjerojatno osuđena na ubrzano razvodnjavanje.

Ne kažem naravno da se isto to ne može dogoditi i u braku ili nekakvoj sličnoj zajednici, svi znamo da može. I da, kada taj trenutak dođe više neće biti važno koliko ste oboje divni, strastveni ili uspješni. Ali mislim da biste bar trebali probati.

E sada – ako je to tehnički izvedivo (a on to ne želi) – onda se zapitaj zašto. Učini to i ako shvatiš da si ti ta koja ne želiš. Ipak više niste djeca. Vjerojatno barem podsvjesno znate zašto to niste već učinili. A jednom kad to osvijestiš, možda ta potencijalna rupa u srcu koje se toliko bojiš neće izgledati baš tako velika kao što ti se čini.