Usprkos orgazmičkim medijskim ovacijama i svekolikom nacionalnom ushićenju s kojim je dočekana na crvenom tepihu Arena centra, 'kraljica Hrvata' Angelina Jolie, svojim filmom 'U zemlji krvi i meda' uspjela je tek kratkotrajno privući pozornost domaće publike. Riječ je o dugometražnoj drami, solidne produkcijske razine ali premijera se nezgodno poklopila s jednim domaćim hitom.

Naime, na našim ulicama već se počeo prikazivati film grupe hrvatskih autora pod sličnim nazivom 'U zemlji mlijeka i meda'. (Istodobno je i M.Bandić vrtio neki svoj film pod nazivom 'U zemlji krvi i mesa' što je vjerojatno dodatno zbunilo publiku).

Riječ je o višednevnom filmu vrijednom nekoliko stotina milijuna kuna, što je priznat ćete, respektabilna produkcija s kojom se malo koji holywoodski hit može nositi pa makar ga nosila i moja prijateljica Angelina Jolie.
(Oprostite na ovome 'moja prijateljica' ali ovih dana je moderno reći da vam je Angie 'prijateljica' pa makar ako ste je vidjeli sa sto metara na crvenom tepihu a ja sam joj jednom davno čak rekao 'pliz, ken aj tejk a pikčr', a ona meni ljupko, 'Just one, please', dakle, do sita smo se napričali).

Spomenuta grupa domaćih autora zapravo su čelnici organizacije poznatije kao 'Hrvatska traktorska zajednica' (HTZ). Premda skraćenica neodoljivo podsjeća na Hrvatsku turističku zajednicu (HTZ) ili pak na Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), ne treba miješati te tri organizacije ali ne treba ih jako ni razlikovati. Traktorska zajednica je uzela najbolje i od HTZ-a i od HDZ-a: turistička putovanja traktorima, financirana iz državnog proračuna.

Dosad su ta putovanja bila izuzetno uspješna i redovito bi urodila s dodatnih nekoliko stotina milijuna kuna pa je navodno na jednom sastanku u HDZ-u čak i Niko Bulić sa iskrenim divljenjem primijetio da 'čak ni moj HTZ ne uspije oteti toliko novaca!'

Tako je prije desetak dana počeo novi traktorski aranžman. Ništa neuobičajeno jer u listopadu prošle godine je istekla interventna mjera bivšeg ministra turizma Petra Čobankovića od 42 lipe dodatnog poticaja po litri mlijeka.

Mljekarima (jedan od odsjeka HTZ-a) je tako ostao samo 'obični'poticaj od 50 lipa po litri mlijeka. E sad, zašto se mljekari još tada nisu pobunili vrag će ga znati, možda dva mjeseca uoči izbora nije bilo politički korektno prosvjedovati a kao što smo već rekli, ovdje je riječ o politički korektnoj organizaciji.

Kako god, prošlog tjedna su došli na tradicionalni izlet u Zagreb, pod izlikom da su francuski okupatori (Lactalis-Dukat) smanjili otkupnu cijenu mlijeka sa 2, 60 kn na 2,30 kn. Istini za volju treba reći da je 'okupator' doista najavio smanjenje cijene i to također u njemu zgodno političko vrijeme. Dukat je sporazum mljekara i mljekarni o otkupnoj cijeni mlijeka razvrgnuo u prosincu, u maglovito vrijeme između noći i dana kada jedna Vlada još nije otišla a druga još nije došla. Prema tom sporazumu cijena otkupa bila je paritet tromjesečnom prosjeku cijene mlijeka u EU a ta je cijena počela rasti a na taj rast lijepo se nakalemio i rast tečaja eura pa je 'okupator', kojega su u stopu spremni pratiti i 'domaći izdajnici' (Vindija i drugi), razdoblje bezvlašća elegantno iskoristio da zaustavi drastičan pad profita.

E ali, traktoristima s ne da zajebavati s okupatorom koji je do zuba naoružan zalihama mlijeka koje ionako ne može prodati, pa ga malo zaboli za seljačke zahtjeve. Tako su traktori parkirani pred mljekarama a megafoni upereni prema ministarstvu koje je dosad tradicionalno imalo sluha i socijalne osjetljivosti na račun nas ostalih.

Ovaj put taj račun bi trebao iznositi najmanje još 270 milijuna kuna da se vrati Čobankovićev dodatni poticaj od 42 lipe. Niti tih novaca ima, niti EU tolerira bilo kakve potpore po litri mlijeka. Pri tome ne zaboravite, (jer o tome se kroz megafon ne govori ) da im je i dalje garantirano onih 50 lipa koji je država ispregovarala u prijelaznom razdoblju ulaska u Uniju. Što nas ionako već stoji oko 320 milijuna kuna godišnje. Plus još dodatnih 20-90 lipa po litri koje daje sama mljekara ovisno o proizvođaču tj. isporučenoj količini. (Veći dobivaju više)

To bi ukupnu cijenu litre otkupljenog mlijeka diglo na cca četiri kune. Litra mlijeka u dućanu je oko pet kuna. Otkupna cijena mlijeka u Belgiji je 2,25 kuna.
Ali kako danas čitam, uz otkupnu cijenu mlijeka od 2,70 kn, plus 50 državnih lipa, plus još 42 državne lipe, zahtjevi su prošireni i na to da se PDV na repromaterijal smanji na 8,5 posto (otkud im baš taj postotak, sam dragi Bog zna), fiksiranje cijene plavog dizela, oslobađanje od carine na uvoz stočne hrane, sjemena i svega ostaloga, uplašio sam se da je i kakav trkaći auto na popisu zahtjeva, pa 'zahtjev' dalje više nisam čitao.

Ali avaj, u ministarstvu sjedi neki 'Crveni Kmer' (tako su ga interno već nazvali) koji je malo nagluh na viku iz megafona ali izgleda da zna čitati, računati i gledati.

Pa tako čovjek-ministar-kmer-Jakovina vidi jednog 'farmera' iz Našica koji mu na pregovore dolazi u Mercedesu ML. Što je logično, jer put traktorom od Našica do Zagreba traje jedno 16 sati a naš farmer nema toliko vremena pa se u njegova dva John Deera do prosvjednog punkta u Zagrebu kotrljaju njegova dva radnika. Nakon neuspješnih pregovora s Crvenim Kmerom farmer se u Mercedesu vozi do prosvjednog punkta kod Dukata, slika se ispred svojih traktora i daje potresnu izjavu o 'izdaji nacionalnih interesa' i 'pitanju opstanka hrvatskog sela i seljaka'. Potom ponovo uskače u ML i odlazi na misu za subvencije u zagrebačku katedralu.

Otkuda našem sirotom farmeru farma od sto krava , Mercedes ML i dva John Deera?
Mi mu kupili.

Po grlu stoke farma košta 50 000 kuna. Od toga je od nas (države) dobio 25 000 kuna bespovratnih sredstava, drugu polovicu kreditom HBOR-a. Za farmu od 100 krava naša 'donacija' je dakle iznosila 2,5 milijuna kuna.

John Deer?
Stoji oko 100 000 eura, država poklanja 40 000 eura. U slučaju megafondžije iz Našica, puta dva = 80 000 eura.

Ukupno smo u proteklih nekoliko godina kroz tzv. kapitalne potpore našim seljacima za 230 farmi spržili oko 500 milijuna kuna bespovratnih sredstava.

A otkud Mecedes ML?
Pa recimo, neki od lidera ovih prosvjeda, proteklih su godina dobili direktne potpore u iznosima od dva do dvanaest (12) milijuna kuna. To je ono, što se kaže , keš, na račun pa u padže. Od toga nešto, jelte ostane i za Mercedes, tako da se može brzo reagirati i stići na vrijeme u Zagreb na prosvjed. Po još koji milijunčić.…

Neki od vrlo glasnih megafona koji se ovih dana pojavljuju na malim ekranima uopće nisu registrirani kao nositelji obiteljskog gospodarstva. Jer imaju, recimo, braniteljske mirovine pa im čak i šuplji hrvatski sustav priječi da dobivaju još i državne subvencije. Ali eh, hvala bogu čovjek je sretno oženjen pa je supruga na sebe preuzela taj teret…

Sustav je osmislio već spomenuti ministar turizma koji se u međuvremenu i sam lijepo razvio. Ugledna iločka obitelj na početku ovog političko-poduzetničkog putovanja imala je oko 3 hektara zemlje, danas 75. (Uglavnom vinogradi) Poticaj po hektaru je 2050 kn, dakle povrh sve njihove zarade od vina i grožđa, ovu vrijednu obitelj doniramo sa još 150 tisuća kuna.

Vi ste primjerice učitelj u školi, radnik u Končaru, inženjer na gradilištu, činovnik u banci. Za svoj rad godišnje ste plaćeni od 60 000 kn (učitelj) do 100 000 kn. (inženjer).

Pustimo sad lidere ovih prosvjeda, mnogi od onih koji su na traktorskim barikadama također naporno rade poput vas, ustaju se rano, muzu krave, čiste štale, obrađuju zemlju i imaju žuljevite ruke. Poput vas i oni stenju pod kreditima (onih 50 posto za farmu, traktor i kombajn, Mercedes je u kešu).
I njima je kamata skočila i njima je život sve skuplji. Ali i oni prodaju svoj rad i naplaćuju svoje mlijeko. Samo što nekakvom čudnom društvenom raspodjelom vi od svoje plaće njihov rad još ekstra nagrađujete sa 200 ili 300 tisuća kuna godišnje. ( Za farmu od 50 krava i desetak hektara zemlje, izravna novčana subvencija je oko 270 tisuća kuna)

Dakle, ako imate nevjerojatnu sreću pa vam i supružnik radi, vas oboje teško da možete dosegnuti iznos godišnjeg poticaja nekog prosječnog stočara. I kao što vidimo, opet nije dobro i opet nije dosta, opet su traktori na ulicama. Jer su svi ti farmeri s barikada zavedeni onim bespovratnim Čobijevim (našim) milijunima, navrat- nanos krenuli u investicije, farme, traktore i kombajne, krave, koze i ovce i pokoji Mercedes ML. Jer im nitko nije rekao da za farmu od 50 krava nije dovoljno imati pet ili deset nego 25 hektara zemlje kako bi mogli zaokružiti proces proizvodnje hrana-krava-mlijeko. Jer im nitko nije rekao da onaj John Deer dnevno košta sto eura, radio-ne radio. A da bi se isplatio, mora raditi ne 30 nego 300 dana u godini. (Što vjerujte mi, naš bivši ministar dobro zna, pa ga zato i nećete vidjeti na traktoru ali će stvar malo potkurivati sa nadležnog saborskog odbora).

Jer im nitko nije rekao da se biznis ne može raditi na fantazmagoričnim projekcijama kako će država davati i dodavati uvijek kada u knjigovodstvu poskupi ulaz a pojeftini izlaz. Jer im nitko nije rekao da se nijedan biznis ne može zasnivati na traktorskim turnejama i megafonima.
Jer im nitko nije rekao da ima i boljeg poljoprivrednog biznisa ali uz nešto više truda, znanja, brige i rizika…

Eto recimo spomenuti primjer uspješnog vinogradara ili čak medara. Nikad medare niste vidjeli s megafonom, nit su svoje pčele pustili na Zagreb. Jer Europska unija potrebe za medom namiruje sa svega 52 posto vlastite proizvodnje. Sve ostalo uvozi. Pa i iz Hrvatske. Po dobroj cijeni i za naše medare dobroj zaradi. Pa ljudi nastoje uhvatiti vlak, šire biznis, košnice i livade. A u Zagrebu baš ne cvate cvijeće. Lani su iz proračuna dobili tek devet milijuna.
Što je manje od iznosa koji je proteklih godina pokupio samo jedan od ovih traktorista.

Ali sad i njemu i svima ostalima netko mora reći pa makar i ne pitali.
Dosta je.

Jer ne može se vječno jednima sve više oduzimati a drugima sve više davati. Jer tim putem uskoro će se svima morati davati a neće biti nikoga kome će se moći uzeti.

Ali slutim, u svemu tome najgora će biti pitanja po povratku kući. Kad se po prvi put traktorska vojska iz Zagreba vrati poražena. Pa se u lokalnoj birtiji gazda nagne preko šanka i jednog od njih diskretno priupita. 'Jeste dobili novce?'

'Nismo', tiho i skrušeno će reći.
'A jeste srušili onog Crvenog Kmera?'
' Nismo', još tiše će reći.
'Pa jeste makar vidjeli Angelinu Jolie?'
'Nismo'.
'Pa pobogu, gdje ste vi bili?'
'Na misi u katedrali...'