Puno pozdrava svima,

Pišem jer me zanimaju vaši komentari u vezi situacije u kojoj se nalazim.

Naime, volim muškarca koji je od mene mlađi deset godina. Prije nego sam njega srela, zaklela bih se da u tu avanturu nikada neću ući, ali eto desile su se drugačije stvari. Ja imam 32 godine i dijete od 14 godina i brak iza sebe, ali sam zadržala onu vedrinu i dijete u sebi, koje je blesavo kad mu dopuste okolnosti i odgovorno u isti mah. A on, on je deset godina mlađi, radi odgovoran posao, realan i vedar, pravi džentlmen, pun ljubavi i razumijevanja - ma što da vam kažem. Fizički smo totalno kompatibilni, čak i sličimo, a razlika u godinama se ni ne primjećuje. Možda par godina, ali ništa više.

Dosta njegovih prijatelja su stariji od njega i svi me prihvaćaju i vole. Moji njega isto tako. On želi upoznati moje dijete, mada sam ja malo skeptična po tom pitanju, pa nakon pola godine naše veze još uvijek nisam spremna na to… čekam pravi trenutak.

Problem zbog kojeg pišem je njegova porodica. Totalno su protiv naše veze, što je u nekim normalnim uvijetima i realno. Prave mu probleme, pričaju mu protiv mene – nas, zbunjuju ga. On se dobro drži i kaže da sam mu ja važna i da ne postoji nitko tko bi ga mogao okrenuti protiv mene.

Pitam se uzimam li mu najljepše godine i jesam li sebična, iako znam da nitko nikoga ne može vezati za sebe, jer nitko nikoga ne posjeduje… a ja to ni ne želim..

Pozdrav, Katja.

Draga Katja,

Razlika u godinama je uvijek prilično osjetljivo pitanje, bez obzira na kombinaciju, ali mi se nekako čini da nije baš uobičajeno da stariji muškarci koji hodaju s mlađim ženama imaju dvojbe oko toga 'uzimaju li tim djevojkama najljepše godine' jer jako dobro znaju da nitko nikoga ne može posjedovati ili vezati uz sebe – odnosno može – točno onoliko koliko mu taj drugi to dopusti. Prema tome, taj dio priče zaboravi.

Što se tiče drugog dijela pitanja - da se razumijemo - predrasude i osuda okoline, a pogotovo porodice mogu užasno zagorčati odnos nekog para, bez obzira radi li se o ljudima koji se razlikuju po godinama, statusu, nacionalnosti, vjeri, boji kože ili na bilo koji drugi način. A ima ih koji su uspješno prebrodili i sve gore navedeno!

Naime, da nije razlike u godinama, možda bi problem bio nešto drugo - ponekad je dovoljno već samo da partnerovi roditelji zaključe da druga strana nije dovoljno lijepa, pametna, obrazovana ili dobra za njihovo najdraže dijete i eto problema! A što se tiče njegovog hrabrog držanja, nemojmo se zavaravati, to su ljudi koji su ga odgojili i vjerojatno imaju itekakav utjecaj na njega, ma koliko se on trudio negirati ga i u sebi potisnuti. A u slučaju da stvar ode toliko daleko da jednoga dana bude prisiljen birati između njih i tebe, ili slikovito rečeno – bude morao položiti žrtvu na oltar, jel’te - vaše ljubavi, ne bi bilo čudno da u nekoj kriznoj situaciji, za uzmimo – pet godina, možda to potegne kao argument. Ne mora to biti naglas – ono, kao kad u lošoj sapunici neka histerična žena kaže '…a dala sam ti najbolje godine svog života!!!' …možda ti bude u sebi tiho zamjerao što tih pet godina nije čuo niti vidio roditelje, svaljujući krivnju na tebe, pogotovo ako vaša veza ne ispadne onako kako je želio, ili ako mu netko od roditelja umre ili se razboli. I to je ljudski, ali utoliko imaš pravo što se brineš jer bi svakako bilo bolje u zajednički život ne ulaziti s takvim teretom žrtve.

Međutim, ako je dečko zreo i svjestan je da on PRIMA isto kao što i DAJE, jer je vaša ljubav uzajamna, a ne jednostrana, zajedno će s tobom raditi na 'omekšavanju' roditelja pa se to naravno uopće nikada ne mora dogoditi.

A kad smo već kod roditelja, isto bi tako bilo dobro da se ti ne ponašaš kao da on nije dovoljno zreo da upozna tvoje dijete.

Bilo bi mi lakše kada bih znala je li riječ o djevojčici ili dječaku. Uvriježeno mišljenje je da bi dječak bi možda (u najgorem slučaju) mogao biti ljubomoran a djevojčica se početi natjecati s tobom za njegovu sklonost. Ali ako je dijete emotivno zrelo, biti će mu/joj drago da nisi sama i tužna, a i laskati će mu tvoje povjerenje prema njemu ili njoj. Osim toga, nisam ja baš toliko sigurna da djeca mogu razlikovati koliko tko ima godina ili da im je to toliko važno.

Mislim da je daleko gore da za tvog dečka sazna od nekoga sa strane, ili čuje na ulici, možda i u nekom zlobnom kontekstu. Naravno, ti najbolje poznaješ svoje dijete i možeš procijeniti kada je pravi trenutak, ali nemoj biti previše protektivna.

Sve u svemu, ako pokažeš ozbiljne namjere tako što ćeš upoznati svog dečka s djetetom i početi ćete se ponašati kao da ste porodica, njegovi bi morali u jednom trenutku shvatiti da nema smisla da nastave trovati vašu vezu.

I zapamti – mnoge veze prolaze kroz iste patnje i bez razlike u godinama, a vrlo se često uopće ne radi o nikakvoj zlobi roditelja, nego o pretjeranoj protektivnosti koja proizlazi iz ljubavi, baš kao i tvoja.

Eto – toliko od mene. Nadam se da ćete prevladati sve razlike i još se dugo voljeti, maziti i paziti.