Rujana,

molim da mi pomogneš, da vidiš u što sam se uvalio ili da mi daš neki savjet jer ja ne razumijem vas žene i koliko god sam pokušavao vidim da nikad neću uspjeti! Vratio sam se s godišnjeg i sad tu čučim u gradu na vrućini i mozgam....

Evo priče, ima toga ohoho... Meni je 38 godina. Imam dobar posao, što je u ova doba krize gotovo nevjerojatno. Ništa mi nije teško učiniti za prijatelja ili voljenu osobu, jer nekako mislim da bez toga život nema smisla.

Prije pet godina rastao sam se sa dugogodišnjom djevojkom. Nekako je bilo ili ćemo se ženit ili ćemo se rastati. Ali nije to pitanje. Mi smo se rastali i dan danas kad se vidimo u gradu popijemo kavu.

Nakon nje sretao sam cure, s nekima bih prohodao par mjeseci, no ja nekako kad osjetim da to nije to, glupo mi je da im lažem i sam sebi. A neki put su i one same otišle. Uglavnom, nakon te dvije godine otišao sam na godišnji i tamo sreo Emu. Ema je bila super cura, meni se svidjela ali nisam bio siguran da li je obostrano. Uglavnom postali smo prijatelji, to druženje je nekako tako prirodno išlo kao da smo se oduvijek znali!

Ona je iz malog grada, roditelji baš nisu imućni ali Ema se sama snašla, živi i studira u gradu gdje i ja živim i to ljeto smo se rastali s dogovorom da se vidimo u gradu. I druženje se nastavilo. Ispričala mi je jednom situaciju u familiji, da joj je otac pijanac a da majka sve to guta i trpi kad on viče na njih i da ih je tukao nju i dvoje braće kad su bili djeca. Ja sam nekako od početka zauzeo zaštitnički stav prema njoj, a od tada još i više. Imala je posao uz studij, to je bilo gotovo pa sam je zaposlio kod sebe u firmi, da može financirati postdiplomski. I zbližili smo se. Mislim, fizički. Nisam mogao definirati naš odnos, kad bi pomislio da mi je cura, ona bi rekla da smo prijatelji ili bi me počela loše tretirati i djetinjasto se ponašala. To sam gutao i nije mi bilo teško, želio sam shvatiti zašto se tako ponaša pa sam odlučio biti strpljiv.

I tako to traje. Prošle godine vratio sam se na godišnji u njen gradić i ljeto je bilo kao u bajci, opet mi se približila a onda na jesen je opet postala hladna i nervozna.

I rekla da hoće da budemo samo prijatelji. Ja sam prihvatio, i bio tu za nju kad god joj je nešto zatrebalo. I opet ista priča. No prije skoro šest mjeseci je rekla kako ne zna da li ima snage dovršiti fakultet i otišla kod svojih da razmisli što želi. Prestala mi se javljati. Ja sam pokušavao zvati i slao mailove ali mjesec dana ništa. Odlučio sam otići i izvidjeti što se događa i je li dobro. Naletio sam na nju u birtiji, mislim da je bila malo pijana ali je bila definitivno trudna!

Distancirano me pozdravila ali ponudila da sjednem, ali ja sam odbio, jer sam bi šokiran i otišao. Sutradan sam otišao do njezinih i tamo je bio dečko koji je očito otac djeteta, iako mi nitko to nije rekao. Nikad ne bi pomislio da bi se odlučila za nekoga sa zlatnim lancem oko vrata koji ju pljeska po stražnjici dok odlazi u kuhinju spremiti kavu za gosta tj. za mene.

Jedva sam popio tu kavu i pobjegao. Jutros me ona nazvala plačući. Pitala me je gdje sam, htjela da se vidimo.

Ja sam rekao da. S jedne strane mi dođe da joj kažem da ju volim toliko da mi nije važno da nosi tuđe dijete ako nije s tim čovjekom sretna da ću se ja o njoj brinuti samo da se već jednom odluči na to da budemo zajedno. A s druge, tko sam ja da nekoga nagovaram da sa mnom živi ako to neće. Ali iz poziva znam da nešto nije u redu i da joj trebam.

Totalno sam podijeljen i osjećam da nešto moram napraviti ali ne znam što i kako.

Unaprijed hvala na savjetu.

Sebastijan

Dragi Sebastijane,

Ne bih baš tako generalizirala jer nisu sve žene iste, baš kao ni muškarci!

Osim toga, iz ovoga što si napisao čini mi se da ni Ema ne zna što želi, pa ćeš onda teško i ti moći znati što ona želi - barem ne prije nje!

To što bi ti njoj otprilike doslovce i izravno ponudio je brak, a cijela priča fura malo na ljubavnu noveletu ili neku romantičnu ljigu - ne želim reći da si ti ljigav, nego mi se čini da bi morao razdvojiti ono što ti misliš da bi u ovoj situaciji želio napraviti od onoga što možda želiš...

Odnosno, nameće ti se da "napraviš pravu stvar" ne bi li izbavio "djevu u nevolji", što je tipični klišej iz gorespomenutog žanra, ali pri tome zaboravljaš da se ona sama dovela u tu situaciju unatoč kontracepcijskim sredstvima i 21. stoljeću! Ali ti zamišljaš da ćeš je podignuti u sedlo svoga bijelog konja (ponovno, nakon što je "pala" na magarca) i ona će ti biti doživotno zahvalna, shvatiti će da je od početka željela samo tebe i da je samu sebe zavaravala kada je mislila da zna što želi ili ne želi!

Ja bih isto jednim dijelom sebe željela da upravo to i učiniš i da živite sretno do kraja života, ali onaj drugi, ciničniji i iskusniji dio mene smatra da ne možeš nikome pomoći ako on to sam ne želi i da ne možeš nikoga navesti da te voli ako te ne voli (ili bar ne na onaj način na koji bi ti to želio)...

A možda si ti zapravo od nje očekivao previše - ljudima se dogodi da misle da žele ili mogu studirati, da misle da žele ili mogu živjeti daleko od porodice, a da ne spominjem da je jako teško izaći iz obrasca u kojem je odrasla. Na žalost, djeca često ponavljaju greške svojih roditelja - ne kažem sada da je otac tog djeteta a priori kreten jer ju je pljesnuo po guzi ili zato što njegovo poimanje estetike nije jednako tvome, niti da je potencijalni pijanac ili nasilnik, pa da je ona uletjela u cipele vlastite majke, ali ne bi bilo čudno ako uleti. Jako je teško promijeniti te obiteljske obrasce i svi se mi ulovimo u njih, manje ili više. Naime, lakše je plivati nizvodno i prepustiti se nedovoljno dobrom poznatom nego neizvjesnom i kompliciranom nepoznatom, bez obzira koliko obećavajuće ono bilo....

Da skratim - cura je počela studirati, negdje je zapelo, uletjela je u neodređeni odnos i posao s tobom s kojim nije znala što bi - ne mogu ulaziti u razloge jer nemam nikakve predodžbe. Možda su tvoja očekivanja bila prevelika, možda su njezina stremljenja bila previsoka, žena se borila, pregorila, otišla odmoriti i odvagati je li to ono što je mislila da želi i "skliznula" (a to isto ovisi o kutu gledanja) u nešto naizgled manje zahtjevno! Kažem naizgled jer ne potcjenjujem majke i domaćice, niti mislim da bi ona zauvijek ostala kućanica i ne bi nikada završila studij jer znam žene koje su to učinile uz muža i dijete....

Kada je tebe vidjela, to ju je podsjetilo na život koji je "izgubila" pa je postala malo emocionalna i nazvala te. Tko od nas ne mašta o nekim "boljim vremenima" kada se osjeća malo trulo ili posvađa doma?! Tada u prošlosti vidiš samo dobre stvari, a u sadašnjosti isključivo loše...

Što se mene tiče, možeš ti njoj ponuditi svoje srce, stan, posao i ljubav prema klincu i to je jako lijepo, samo nemoj zaboraviti da osim što može pristati, isto te tako može i odbiti!

Ako se možeš nositi s bilo kojim od ova dva ishoda, navali! Od sveg se srca nadam da će tvoj život postati ljigavi romantični film! U dobrom smislu, naravno.