Draga Rujana,

Tek nedavno sam otkrila tvoj blog i od tada ga ne prestajem čitati.

Imam jedan problem s kojim se više ne mogu obratiti ni prijateljima ni obitelji jer sam kod svih već prešla granice dobrog ukusa. A kako ljubav nema veze s ukusom, morala sam ti se obratiti za pomoć.

Imam 22 godine i nedavno sam izašla iz "veze" od godinu i pol dana. Kažem "veze" jer je prava veza postojala samo 6 mjeseci. U tom periodu prave veze, vjerovala sam da je moj dečko najdivnije stvorenje na svijetu. Iako mi je odmah rekao da ga prati reputacija ženskaroša, ni u jednom momentu nisam se osjećala ugroženom drugim curama. Poklanjao mi je svu pažnju ovoga svijeta sve dok me u jednom trenutku nije odjednom prevario i ostavio. Tu počinje ono zanimljivo. Nakon 2 mjeseca bez kontakta s njim, za koje sam ja pokušavala da se smirim i pronađem način da preživim, javio mi se i kleo se u ljubav i vjernost. U tom trenutku počinje period naše "veze" u kojem otkriva posve drugu stranu svoje osobnosti. Otkrivam da laže doslovno oko svega, i to ne samo mene nego i druge ljude oko posve nebitnih sitnica, vara me i ponižava. Svima me predstavljao kao curu koja misli da je s njim u vezi dok on radi što god želi. Tako je i bilo. Ja sam bila vjerna, branila sam ga pred svima, vjerovala sam da me voli dok je on mijenjao cure, drugima se hvalio svojim poduhvatima, a meni pričao priču o ljubavi na koju sam svaki put iznova nasjedala.

Moram napomenuti da sam privlačna, neki čak kažu i natprosječno lijepa, obrazovana sam, imam svoje prijatelje, ništa mi ne fali...A u tom periodu te veze s njim sam u kratko vrijeme izgubila 15kg. U trenucima svađa i misli da bih ga mogla izgubiti, ja sam pomišljala čak i na samoubojstvo koliko sam bila očajna, a on mi je davao terapiju ignoriranjem. Nekoliko puta sam ga ostavljala spremna da krenem dalje, ali nikada nisam davala priliku nekom drugom jer sam ga u podsvijesti htjela nazad. I uvijek mi se vratio nazad. Tek prije 3 mjeseca odlučujemo se ponovno na pokušaj jer se volimo, naravno. Bolesnom ljubavlju, ali tko to još vidi. 2 mjeseca sam bila euforična i neviđeno sretna jer je sve bilo kao na početku. Sve dok me opet nije prevario i ponizio pred svima. Ovaj put krećem dalje. Ostavljam ga, prekidam kontakte. Ubrzo dajem priliku drugom dečku koji mi je fizički privlačan, i prije svega, divan prema meni...Ali ne zaljubljujem se. Hvatam se kako provjeravam fb profil bivšeg dečka i ponovno padam u očaj pri svakoj gluposti...

Više nisam sigurna da li je sve to s njim bila samo opsesija? Vučem ožiljke iz te veze, ne vjerujem više nikome. Bojim se otvoriti u novoj vezi i samo čekam kad će me nešto razočarati. A bojim se da to neću moći podnijeti. Život mi nije bio lak, odrasla sam uz oca alkoholičara. Moguće da je to razlog mojih slabih živaca...
Kako god bilo, potrebna mi je pomoć. Kako da prestanem razmišljati o bivšem i tome gde je, s kim je i što radi...Kako da pronađem način da vjerujem nekom novom? Kako da si dovedem život u red?

Slobodno budi gruba. Moguće da mi je potrebna takva vrsta "ljubavi".

M.

Draga M.,

Vidim da si podosta razmišljala o mogućim uzrocima svojeg – mazohizma.

Da, mazohizma, zato što na žalost – uopće nisi u stanju dati priliku čovjeku koji te poštuje i dobar je prema tebi. A znaš zašto?

Mislim da znaš, ali eto – još jednom: zato što se se nisi u stanju odlijepiti od tipa koji je zapravo jadna i nesigurna hulja (ovu riječ nisam upotrijebila niti naletjela na nju već godinama i to mi je nova omiljena riječ tjedna) s užasnim osjećajem manje vrijednosti koji mora kompenzirati prezentirajući se kao zavodnik.

Da se razumijemo, pretpostavljam da je u trenucima “prave” veze bio vrlo uvjerljiv i doista – možda su stvari koje ti je govorio i bile istinite – barem u tom trenutku, zbog čega si i pala u tu vješto ispletenu mrežu.

Međutim, čim si tom gadu po prvi puta oprostila prevaru/poniženje/izdaju, postala si mu “operativna baza” kojoj se vraća kada nema niti jedne druge žene “dostojne” njegove pažnje – i što je najgore, bez problema će to činiti sve dok mu budeš dopuštala.

Začudo, smeće poput njega će (kao što si vidjela) uvijek znati naći žene s narušenim samopouzdanjem, koje će zatim iskorištavati dokle god može bez ikakve grižnje savijesti, jer njega naprosto nije briga - niti za tebe niti za jednu drugu curu. Stoga te druge možeš samo sažaljevati jer vjerojatno prolaze ili će proći gotovo isto kao i ti – prevarene, ponižene i zatim odbačene poput starih krpa.

Ako je to za tebe ljubav, dobro. Ali sama kažeš da je to “ljubav” i pitaš se da li ti takva treba…. nikome, draga M., baš nikome ne treba takva “ljubav”, ali bojim se da ti ne znaš za drugačiju. Jednoga ćeš je dana osjetiti, a onda se nadam da ćeš se, ako se uopće i sjetiš toga kako si zbog onog govnjara razmišljala o samoubojstvu - slatko tome nasmijati!

Vrlo je vjerojatno da cijela priča ima veze s tvojim ocem alkoholičarom, za kojeg, doduše, ne kažeš kako se ponašao prema tebi, ali već i samo ono što nisi napisala upućuje da radije to ne bi željela vidjeti crno na bijelom. Iako, mislim da bi ti upravo taj čin opisivanja/zapisivanja, pa makar ga nitko poslije ne vidio, mogao pomoći da se pokreneš dalje i pomakneš se s mrtve točke gdje se sada nalaziš.

Naime, tvoje je samopouzdanje opako narušeno kada si bila u stanju uvijek i iznova opraštati čovjeku koji ti je čak i fizički naškodio – jer gubitak od 15 kilograma u kratkom vremenskom roku je ozbiljna tjelesna manifestacija nanešene psihičke boli. No činjenica da tvoj sistem za samoodržanje nije niti našao za shodno da objavi opći alarm i riješi se napadača znači da se frajer tako dobro “uštekao” u tvoj sistem da ga je moguće potpuno ukloniti jedino kirurškim zahvatom.

Da, kirurškim zahvatom, jer prema prvom očitavanju Baba Rujkinog bullshit detectora (to vam je kao neka vrsta geigerovog brojača za stupnjevanje seronja) ovdje se radi o prvoj klasi onoga što se u struci (stercologia, nešto slično onkologiji, samo što se ovdje radi o duševnim tumorima) naziva STERCUS MAXIMUS. Potrebno ga je odsjeći odmah, i to radikalno, jer vrlo je vjerojatno da se ovakav primjerak nikada neće degradirati u STERCULUSA, a pogotovo ako se žrtva nastavi rizično ponašati – onda upravo buja! U rizično se ponašanje ubraja raspitivanje o njemu, gledanje starih fotografija, a pogotovo je opasno redovno proučavati fb (ili kako ga mi stercolozi nazivamo Liber Faciae). Ne samo zbog računalnog zračenja, već zbog štetnog utjecaja filtriranih informacija (prikazanih tako da u drugima izazivaju zavist i osjećaj manje vrijednosti) na mozak.

Stoga, hvala ti na ukazanom povjerenju, ali imam osjećaj da niti ja niti tvoji roditelji i obitelj koje spominješ na početku pisma ne možemo dokučiti zašto imaš toliki strah od separacije i zašto nisi u stanju učiti na vlastitim greškama pa stvarno ne bi bilo loše da popričaš s nekim tko se bavi psihoterapijom. Također mislim da je dosta bitno da to napraviš što prije, kako ne bi pala šaka nekom ozbiljnijem i malicioznijem predatoru, a vjeruj mi – ima ih. Dapače, prema stercolozima, ovaj svijet će do kraja 2012. ionako postati jedna cloaca maxima