Proteklog tjedna, upravo u danima dok su mljekari žestoko prosvjedovali i tražili povećanje državnih subvencija, u Ministarstvo financija i Hrvatsku narodnu banku kreditna agencija Moody`s poslala je preliminarni popis pitanja koja će ih zanimati prilikom skorašnjeg posjeta Hrvatskoj.

Jedno od pitanja od čijih će odgovora ovisiti buduća ocjena kreditnog rejtinga glasi:

'Jeste li spremni dirnuti u svete krave javnog sektora?'

Da, doslovce tako, u službenom dopisu jedne od najutjecajnijih kreditnih agencija stoji sintagma 'sacred cows'.

Što je natjeralo Moody`s da se koristi frazom koja je primjerenija ovom priprostom blogu nego korespondenciji tako ugledne međunarodne analitičko-financijske institucije, možemo samo nagađati. Možda ni Moody`s nakon mnogih krivih procjena više nije tako ugledan, a možda ni naša država ne uživa bogznakakvi ugled. Možda su iživcirani što primjer Grčke do Hrvata dolazi samo kao vijest iz nečije tuđe sadašnjosti, a ne kao upozorenje na skoru budućnost. Jer su ovdje krave i u stvarnom i u prenesenom značenju postale nacionalni problem broj jedan.

Tako su ova 'seljačka buna' i prošli post izazvali gomilu žestokih komentara s obje strane traktorske barikade. Jedni su klicali, a drugi me slali na doživotno čišćenje kravlje balege. U tako ostrašćenoj raspravi bojim se da se svi skupa nismo baš najbolje razumjeli. Preuzimam svu krivnju na sebe i svoj tekst pa ću prije nego pođem u štalu, svoje viđenje pokušati objasniti s nešto manje satire, a više argumenata i jednosložnih rečenica.

Prvo, ne mislim da poticaje treba ukinuti. Naprotiv, treba ih povećati svim seljacima, farmerima, poljoprivrednicima koji su pokazali i dokazali da s njima znaju i mogu unaprijediti proizvodnju, smanjiti troškove, zaposliti ljude.

Jer je to smisao riječi poticaj. Poticaj na veću, jeftiniju i konkurentniju proizvodnju, a ne poticaj na traktorski izlet do Zagreba. Istodobno poticaje treba uskratiti svima koji su svoju seosku ekonomiju zamislili kao nacionalnu samoposlugu. Pa tako recimo pšenica u Baranji na jednoj plantaži doseže dva metra, na drugoj upola manje. Na jednoj plantaži kombajn pobere 7 i pol tona po hektaru, a na drugoj jedva dvije tone.

Na jednoj farmi krava daje 60 litara mlijeka, na drugoj 30. Jedna farma je u sustavu PDV-a, druga nije. U sustavu PDV-a nema muljanja s fakturama, ali si PDV možete odbiti kao pretporez. Oni koji su izvan sustava, traže 8,5 posto PDV-a na rashode samo kako bi i dalje mogli muljati s prihodima.

Meni se ovima drugima poticaj ne plaća, a onima kojima se plaća neka odu kod ministra Jakovine i daju mu 92 lipe za svaku litru kupljenog mlijeka. Siguran sam da će ih znati proslijediti do Smolčića i Pokrovca.

Drugo, nemam ništa protiv da mljekari do besvijesti ucjenjuju i blokiraju mljekare i bore se za veću cijenu otkupa.

Samo, oprez.

Dukat nije u Francuskoj. Od Uprave pa do porte u njoj također rade neki Hrvati. Kao i u ostalim mljekarama. Ukupno oko 4 500 ljudi. Koji također imaju neke obitelji. I njima plaća ne pada s neba ili iz ministarstva, nego od rada i zarade. Pa recimo da Dukat i sve ostale mljekare pristanu na zahtjev seljačkih lidera da im litru mlijeka plaćaju 4 kune. Pa na to dodajte troškove proizvodnje, plaća i transporta. Recimo, 30 posto. Plus 20 posto trgovačke marže. Plus 25 posto PDV-a. Nakon toga, litra mlijeka u dućanu je minimalno 7,5 kuna.

Tko će to kupovati? Nitko. I što se onda događa? Dukat ili uvozi jeftine mliječne pripravke pa svi pijemo mliječnu bijelu vodicu (mnogi je već i sad piju u mlijeku pakiranom kao robna marka pojedinih trgovačkih lanaca) ili odlazimo u Bosnu, Sloveniju i Mađarsku. Propadaju ili mljekari ili mljekare ili najvjerojatnije svi skupa.

Treće. Nemam ništa protiv da se seljak vozi u Mercedesu ML ili Maybachu. Ako ga je zaradio. Samo mi se čini neprimjerenim da se u takvoj limuzini doveze na barikade i nariče nad svojom jadnom sudbinom. Nadam se da makar to ne trebam opširnije obrazlagati.

Četvrto. Da, i ja dobivam plaću iz državne subvencije. Da, i moja firma se neodgovorno ponašala prema vašim novcima. Kao i ovi seljaci, kao i uprave brodogradilišta i moje su uprave taj poticaj-pretplatu trošile kao da im ga je netko poklonio. Kada sam se ja zaposlio bilo nas je 2 200. Sada nas je 3 400. Da, i vi imate pravo tražiti da se racionalnije ponašamo i da proizvodimo kvalitetniji televizijski program. Da za svoj novac dobijete najbolje. Jer ponavljam, nije problem u subvencijama, nego u tome kako se troše i kako se njima upravlja.

Peto. Baš me briga za stranačke ideologije, ali Vlada je preko ministra Jakovine poslala ključnu političku poruku u ova prva tri mjeseca - nema više svetih krava. Pa ni u vašoj štali.

Shvatili su to čak i seljački lideri i uz prigodno mrmljanje jučer su okrenuli svoje traktore i vratili se svojim, običnim, domaćim kravama.

Ali od svega toga šesto je u ovom trenutku najvažnije: da tu poruku čuju oni dečki iz Moody´sa koji se spremaju na put u Hrvatsku. Ne uspiju li ih Linić i Rohatinski uvjeriti da neće biti 'sacred cows', vjerujte, svi ćemo uskoro završiti u štali i čistiti 'droppings' (balegu).