Novi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević u nešto više od mjesec dana otkad je preuzeo upravljanje najvećim hrvatskim gradom uspio je već tri puta 'zastraniti', odnosno donijeti odluke koje nisu u skladu s predizbornim obećanjima. I dok njegovi simpatizeri nalaze opravdanja za te poteze u stilu 'nije to tako strašno' ili 'ima i većih problema', kod dijela javnosti takvo je ponašanje dočekano kritikom i oprezom koji su, s obzirom na to kako se vladalo gradom posljednjih 20-ak godina, više nego razumljivi
Tomašević je u predizbornoj kampanji jasno naglašavao da će, ako pobijedi na izborima, doći do promjene upravljačkog modela koji je provodila prethodna vlast pod Milanom Bandićem, a koju je karakteriziralo netransparentno, u jednom dijelu i kriminalno davanje poslova stranačkim članovima i prijateljima te njihovo imenovanje na razne dužnosti u gradu. Obećavao je budući gradonačelnik da neće biti zapošljavanja preko veze ni imenovanja bez javnih natječaja te da će se raditi na promjeni negativnog dojma koji građani imaju o gradskoj upravi kao premreženoj osobnim interesima.
No prošlo je tek nešto više od mjesec dana od preuzimanja vlasti, a Tomašević je već povukao tri sporna poteza suprotna onome što je obećavao. Prvo je bez javnog natječaja imenovao dio Uprave i Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga. Činjenicu da je takvim imenovanjem prekršio predizborno obećanje, a potencijalno i Zakon o sprečavanju sukoba interesa, Tomašević je branio hitnošću zbog lošeg stanja u Holdingu - jer da bi gubitak nekoliko mjeseci dok se ne provede natječaj imao negativne posljedice na Holding, a time i na Grad Zagreb. Petnaestak dana nakon imenovanja otkriven je još jedan sporan detalj, a to je da je za posao ovjeravanja odluke o imenovanju angažirana javna bilježnica Ljubica Čaklović, ujedno sestra novog člana Nadzornog odbora Holdinga Ratka Bajakića. Gradonačelnik u ovom slučaju nije izlazio pred medije, nego je iz njegova ureda poručeno kako je odluka donesena jer im je trebala 'osoba od povjerenja', kao da je riječ o nekom tajnom dokumentu za koji nitko ne smije doznati, a ne o odluci čiji je sadržaj javno objavljen nedugo nakon njena donošenja. Treći i najnoviji slučaj imenovanje je Tomaševićeva poznanika i financijera njegove kampanje Tomislava Lauca članom Upravnog vijeća bolnice Srebrnjak. Njegov izbor iz Možemo! objašnjavaju stručnošću i ne vide ništa sporno u tome, a Tomašević opet ne izlazi pred medije da bi sam branio tu odluku.
Sva tri slučaja predstavljaju očito odstupanje od onoga što se najavljivalo u predizbornoj kampanji i opravdano izazivaju zabrinutost javnosti, a očekivano i kritike oporbenih stranaka iz Gradske skupštine. Nije tu ni riječ o benignim i nevažnim slučajevima, jer u slučaju angažmana javne bilježnice nije problem to što je ona na poslu s Gradom zaradila 2000 kuna, nego je problem u tome što je između 73 javna bilježnika u Zagrebu izabrana baš sestra novog člana Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga, što se svakako može smatrati nepotizmom.
Gdje je javni interes u tome da se osobe, bez obzira na njihovu stručnost, imenuju u gradske institucije bez natječaja? Gdje je javni interes u tome da se sestri novoimenovanog člana Nadzornog odbora Holdinga dodijeli posao ovjeravanja odluke o imenovanju vlastitog brata, bez obzira na to što je plaćeni iznos od 2000 kuna trivijalan u usporedbi s milijunskim poslovima koji su se dodjeljivali prijateljima i rodbini proteklih godina? Gdje je javni interes u tome da se kolega aktivist iz Varšavske i donator kampanje, opet bez obzira na njegovu stručnost, imenuje u Upravno vijeće bolnice Srebrnjak? Zar u Zagrebu ne postoji nijedan drugi zdravstveni menadžer osim njega?
Možda Tomašević i ljudi oko njega stvarno smatraju da su sve te odluke poštene i možda su provedene s dobrom namjerom, ali važan dio politike je i dojam koji se ostavlja u javnosti, a ovakvo ponašanje sigurno ne ostavlja dobar dojam. Dodatni je problem loša krizna komunikacija u kojoj se gradonačelnik ne pojavljuje pred medijima da bi objasnio javnosti svoje odluke, nego šalje odgovore preko svog ureda ili ga brane stranački kolege i kolegice poput Sandre Benčić, saborske zastupnice koja zapravo nema nikakve izravne veze s Tomaševićevim spornim odlukama. Tako se stječe dojam da se on skriva kako se u javnosti njegovo ime ne bi vezalo uz te afere.
>>> [FOTO/VIDEO] Benčić o spornom imenovanju u bolnici Srebrnjak: Više od 1000 ljudi bili su donatori, jesu li svi time diskvalificirani?
Ovi sporni potezi u prvih mjesec dana upravljanja gradom ne znače to da Tomaševića treba odmah izjednačiti s Milanom Bandićem, ali ako se zagovara teza da to nisu neki veliki prijestupi, ako se novu gradsku vlast ne bude držalo za riječ i ako se bude opraštao netransparentan angažman rodbine, prijatelja i donatora bez javnih natječaja, onda se postavlja legitimno pitanje - za kakvu se to promjenu glasalo na izborima u svibnju? Zbog imenovanja u Holdingu i bolnici Srebrnjak Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo je postupke te će ono reći je li bilo kršenja zakona, no politička šteta će ostati, bez obzira na konačnu odluku Povjerenstva. Šteta do koje nije trebalo doći.