Komunjara, diletant, idiot... To je ukratko sažetak dijela komentara na prošli post. Ništa neobično, takvi i još ljupkiji pridjevi (četnik) uobičajeni su folklor u komentarima na ovom blogu, što uglavnom shvaćam kao skroman doprinos visokoj razini javne komunikacije i suzbijanju nasilja u društvu. Jer kad bismo čitateljima uskratili ovakvu vrstu pismenog izražavanja, neki bi možda bili prinuđeni izraziti se na nižoj komunikacijskoj razini. Recimo letvom po nečijoj (mojoj) glavi. Kako je glava još uvijek čitava, osobno sam, dakle, vrlo zadovoljan komunikacijom sa svim svojim čitateljima.

Ono što je neobično jest da takve reakcije na prošlom postu nije izazvalo prčkanje po nacionalnim svetinjama poput Franje Tuđmana i Josipa Broza, ustaša i partizana, Piranskog zaljeva ili Pelješkog mosta.

Ništa ne sluteći, bezazleno sam nabacio temu oporezivanja kamata na štednju i eto, pfuhff!, ispostavilo se da je to itekako sveta stvar!

E sad, ako se radi o pripadnicima one uske skupine od 20-ak tisuća ljudi koji drže 90 posto štednje tj. 140 milijardi kuna, reakcija je potpuno opravdana. S obzirom na to da prosječno svatko od njih ima ušparanih sedam milijuna kuna, (znam da je prosjek nezahvalna kategorija, ali ako ga može koristiti DZS, mogu i ja) uz kamate od 4 posto, godišnje im na račun sjeda još oko 280 tisuća kuna. Uzeti na taj iznos 30 posto poreza tj. 84.000 kuna doista je svetogrđe koje treba zatući u korijenu. Da ne govorimo o svecima koji po bankama imaju raspoređeno nešto više od tog prosjeka. Dvadeset, trideset ili pedeset milijuna. (Premda nije u ovoj kategoriji građana, samo za primjer, Adris na bankovnim računima drži dvije milijarde kuna.)

Kad bolje razmislim, u takvoj konstelaciji snaga promovirati porez na kamate i pri tome proći samo kao 'komunjara' i 'diletant' jest gotovo znak Božje milosti.

Ako se pak radi o onih 640 tisuća štediša koji dijele ostatak od 20 milijardi kuna štednje građana, sumnjam da je njihovu reakciju izazvala zvečarka u džepu. Svatko od njih bi godišnje bio dužan 370 kuna poreza, što i nije neki novac zbog kojeg bi nekoga (mene) vrijedilo mlatnuti riječima. Ili letvom.

Moguće je da se radi i nekima od ostalih 4 milijuna građana koji nemaju nikakvu štednju, ali su poput ovih prethodnih dobrohotno zabrinuti za nacionalnu ekonomiju i financijski sustav.

Jer ključni argument protiv poreza na kamate koji se ovdje a i drugdje navodi jest odljev kapitala, tj. štednje u neke druge zemlje, gdje nema takvog 'komunističko-diletantskog' poreza. A time bi poskupjele i kamate na kredite (koje su inače baš niske) ili bi potpuno presahnulo kreditiranje gospodarstva (koje je baš u punom zamahu).

To je naravno običan burek, koji su dobri građani počeli kupovati još otkako je početkom devedesetih kao žrtva društvenog napretka nestala ona predivna buregđinica na zagrebačkom Glavnom kolodvoru pa im bureke od tada serviraju neki drugi. Pa da vidimo od čega se sastoji taj financijski bauk –burek.

Kad ga rastvorimo, prvo ćemo vidjeti da su kamate na štednju u Hrvatskoj do dva posto veće od prosjeka eurozone. Pa zato posljednjih godina sve više građana EU štedi u hrvatskim bankama. Dakle i s mojim porezom od recimo skandaloznih trideset posto, naše banke ostaju konkurentne na cijelom europskom tržištu. I to pod pretpostavkom da ondje nema poreza na kamate.

Nažalost za naše buregđije, daljnjim kopanjem po njihovu dreku dolazimo do jezivog saznanja da je gotovo cijela Europa jedna 'komunističko-diletantska' tvorevina. U kojoj kao lider financijskog diletantizma prednjači Švicarska s čak 35 poreza na kamate, a odmah za njom je komunistički bastion Angele Merkel s 26 posto poreza! U Austriji je porez na kamate 25 posto, u Italiji 20 posto, Španjolskoj 19 posto, Velikoj Britaniji i Irskoj 20 posto. U Nizozemskoj država uzme samo 1,2 posto. Ali od ukupnog iznosa na vašoj štednoj knjižici.

Poželite li sa svojim parama uteći iz tog europskog komunizma preko bare, u najslobodniju zemlju svijeta i ondje ćete državi platiti komunistički danak. S tim da će vaše kamate američka administracija tretirati i oporezivati kao i bilo koji drugi dohodak, što vas može koštati skuplje nego u Europi.

Pun vam je kufer tog zapadnog kapitalizma u kojem su eto i Amerika i Engleska zemlja proleterska i poželite svoju milijunsku ušteđevinu stečenu mukutrpnim radom u Fondu za privatizaciju skloniti u neku feudalnu balkansku vukojebinu, naizgled nema bolje zemlje od Srbije. Tako blizu, a tako daleko… Ali kvragu, i ondje ćete sljedbenicima pokojnog haškog bankara platiti 20 posto na kamate.

Singapur, Hong-kong, neko egzotično otočje pod britanskom jurisdikcijom?

Sori, moglo je do 2005., kad je na snagu stupila direktiva EU o razmjeni podataka o kamatama na štednju svih zemalja EU međusobno i EU sa zemljama OECD-a.

Kako bi bilo neizbježno upravo ono što vi hoćete izbjeći. Porez na kamate. Dakle kad bi želio, od 1. srpnja 2013. Slavko Linić mogao bi klikom miša dobiti uvid u vaš prihod od kamata na štednju oročenu u Bank of Singapur. I ispostaviti vam porez na taj prihod. Ali kako sam kaže 'to se nismo usudili'.

Da novac ne bi 'pobjegao' iz zemlje. Jer vi možete slobodno pobjeći iz zemlje. Ali novac iz banke nikako ne smije. Premda nema gdje pobjeći. Jer za njega nema ovako sretne zemlje.
U kojoj je u zadnje tri godine 32 000 ljudi doista i otišlo iz Hrvatske. I 100.000 ostalo bez posla. Ugašeno ili u stečaju oko 4000 tvrtki. 200 milijardi kuna izgubljeno na tržištu kapitala. A štedišama istodobno isplaćeno rekordnih 50 milijardi kuna kamata. Neoporezivo. Od čega je vrhnje pobralo njih dvadesetak tisuća. Baš kako kaže bankarska krilatica- 'u radiše svega biše, u štediše još i više'. S tim da radiše nema više.

U većini zemalja porez na kamate jednak je porezu na dividendu. U našem slučaju to bi bilo 12 posto. Biste li se, g. Liniću, usudili uzeti makar tih tričavih i europski najmanjih 12 posto? To Vam je oko milijardu kuna godišnje. Vjerujte, nikoga od štediša nećete nikamo otjerati, a možda ćete s tim novcima nekog radišu konačno i vratiti. Pa makar ga odveli i na burek. Ali onaj pravi.

Ah, da , buregđije će vam usput prodati još jedan burek o kamatama. Da su kamate na kredite građanima visoke jer je visoka cijena 'ino-zaduživanja'. I taj burek se dobro prodaje jer je u pripremi iz njega ispao iznos štednje i iznos kredita građanima.

Hrvatski građani kod banaka zaduženi su za 128 milijardi kuna dok istodobno kod njih imaju štednje od 161 milijardu kuna. Drugim riječima novac koji vi dižete kao kredit susjed je oročio kao štednju. Ne susjed iz Klagenfurta nego komšija iz kvarta. I banci još ostane 33 milijarde. Kamate na kredite su visoke jer su visoke kamate na štednju. A burek je kao i uvijek jeftin.