Rujana,

imam problem... Volim debele cure. Naime, ovako - imam super curu, ona je fakat komad i jako ju volim i sve štima.

Čak sam ju i zaprosio i nagodinu bi se trebali ženiti. Nije ona sad nešto premršava kao one jadnice s modnih časopisa i revija, nego ja jednostavno maštam o baš debelim ženama.

Jednom sam imao curu koja je bila XXL i svi su me zezali, a u krevetu mi je bilo super s njom. Ona se odselila sa starcima i izgubili smo se iz vida, a to je i normalno, bili smo jako mladi.

U početku veze s mojom budućom imao sam avanturu s jednom malo starijom ženskom koja je bila udata i jako debela i ja sam se s njom tako dobro seksao... A onda mi je rekla da moramo prestati da joj muž ne dozna jer bi 'ubio boga u meni', tako je rekla... Nisam htio da joj se nešto desi pa sam je prestao zvati.

I sad bi se ja trebao ženiti, sve ide kao u reklami, ali u krevetu bi - nešto 'jače'.

Što sad?

Davor

E, moj Davore, za početak – O KAKVOJ TI ŽENIDBI PRIČAŠ??!!

Kao prvo, nije fer živjeti u laži – nisi se još niti oženio, a već si varao svoju curu – to ne samo da baš nije neka zdrava osnova za brak - ma koliko bila uobičajena u ovim (i mnogim drugim) krajevima, nego bi bila velika greška. Dakle stani i razmisli. Jer nećeš zaj… pardon, zeznuti samo sebe već i osobu koju navodno voliš i s kojom ti je život, kako si sam rekao 'baš kao u reklami'… E sad – postoje reklame i reklame – ima i onih za biološke septičke jame, ako se sjećaš slogana: 'Smrdi, smrdi, užasno smrdi!'. E pa tako će ti završiti brak ako ne raščistiš prvo sam sa sobom u čemu je u stvari problem. Ja vidim problem samo u tvojoj neiskrenosti prema curi, ali ti očito svoj život gledaš nekim drugim očima.

Naime, imam neki osjećaj da te gotovo pa sram činjenice što te privlače žene koje, recimo to tako – ne odgovaraju uvriježenim mjerilima ljepote. Međutim, osim što u tome nisi nipošto usamljen, nemaš se čega sramiti. Činjenica je da mnogi ljubitelji 'bolje da ljulja nego da žulja' (u daljnjem tekstu BDLJNDŽ – podsjeća malo na LGBTQ, a ovdje, vidjet ćete kasnije, alegorija ne završava) kategorije – imaju problema s pritiskom okoline. Samo da razjasnim - pod time ne podrazumijevam ono što osobno smatram normalnim ženama koje bi pedesetih godina bile smatrane itekakvim komadima, a danas ih se smatra gotovo pa debeljucama, nego žene s dosta više toga na kostima.

Naime, današnji ideal ljepote – vitka (a neki bi rekli i mršava) i prsata (bez obzira prirodno ili ne) žena je u zapadnoj hemisferi statusni simbol (barem među bijelcima, jer crnačka je kultura prigrlila guzu kao kult). Zašto? Zato što je zapadno društvo danas društvo obilja u kojemu je moderno biti vitak, jer je zdravlje i dobra forma pokazuju klasnu pripadnost – naime, nezdrava hrana koja deblja je ujedno i – najjeftinija. Gotova jela, smrznuti proizvodi, kruh i razni naresci, hamburgeri, gazirana pic´a itd – pa ti zbroji kalorije. No iz trgovine s bio proizvodima nije moguće proc´i ispod otprilike stotinu kuna za tri stvari, dok čovjek za isti taj novac može složiti ručak za četveročlanu obitelj koji možda nec´e biti nutricionistički savršen, ali c´e svi biti siti i veseli. Uskoro će vitkost i zdravlje biti gotovo isključivi prioritet imućnih ljudi.

Međutim, nije uvijek bilo tako – ako samo pogledamo povijest ljepote, postat će jasno da je ovaj današnji ideal moderan tek od kraja šezdesetih, kada ga je popularizirala tadašnja manekenska zvijezda Twiggy - u drugim povijesnim razdobljima ovaj je tip ljepote bio popularan u doba flapper girls i oslobođenja žena iz korzeta, te u srednjem vijeku u doba umjetnosti tzv. gotičkog stila kad je bilo moderno graditi i vitke i uske katedrale, a usput rečeno, vladala je i glad, kuga, dizenterija i ostale dijetne pojave. Elem da ne davim – mršavice kakve danas gledamo na modnim pistama te poluuhranjene djevojke s naslovnica časopisa moderne su tek jedno stotinjak godina ukupne ljudske povijesti, te samo u Europi… Sjeti se samo Rubensovih ljepotica - eto ti malo materijala za maštanje…

Dakle da su mnogi narodi svijeta kroz povijest – a i danas - debljinu smatraju ne samo lijepom i poželjnom vec´ i jednakim imperativom kao što je to u zapadnom društvu, nije nikakva tajna. Ja bih također za više od 99 posto manekenki propisala zakon po kojem bi po pisti morale gurati i stalak sa fiziološkom otopinom i glukozom, a možda i transfuzijom :-)!

Elem, da se sada vratimo na tvoj 'problem':

Kao što vidiš, nema baš ništa loše u tome što ti se sviđa ovaj ili onaj tip žena, ali ima u tome što varaš onu koju si sam odabrao - zato što nije tvoj tip! Pa zaboga, čovječe, nije ona kriva za to što nema dovoljno kilograma da te dovoljno seksualno privlači, prema tome, ne budi guzica prema njoj.

Uostalom, meni bi bilo baš zanimljivo saznati malo više o tvojoj curi, možda bi ona jedva dočekala da se može opustiti i maznuti sladoled svaki dan, krkati kolače i daviti se u kojekakvim masnim slasticama, ali misli da se tebi možda ne bi više sviđala ako se – udeblja? Ja bih na tvom mjestu malo ispitala kako se ona osjeća u vezi sa svojim tijelom, rekla joj da me privlače 'jače žene' (ali izvedi to taktično, tako ti šunke i kulena!), pa bih onda razmislila ima li neke šanse da taj vaš život s reklame postane malo manje televizičan, a malo više XXL (XXX?) - s druge te strane baš ništa ne sprječava da se počneš baviti kulinarstvom :-), pa pokušaš neupadljivo utoviti svoju dragu.

Naravno, šalim se.

Nego, vratimo se na onu moju kraticu BDLJNDŽ; nije li zanimljivo da se ljudi koji vole drugačiji tip ljepote sami smatraju manjinskom subkulturom (a pitanje je jesu li to zapravo) pa su počeli koristiti iste izraze kao i oni koji pripadaju LGBTQ osobama koje su isto tako manjinska (i to je pitanje koliko) skupina progonjena od društva?

Pa tako priznavanje drugima da vole BDLJNDŽ je 'izlazak iz ormara', za one koji to nisu u stanju kaže se da su i dalje 'u ormaru', dok se oni koji vole i mršavice i debeljuce nazivaju 'bisizuals' (neprevedivo, ali je namjerna asocijacija na biseksualce – ovo bi bili, recimo – biveličinci, ili možda zgodnije – biobimci?

No iako mislim da je prilično nepravedno ovako objektivizirati žene, bez obzira na veličinu, možda bi 'pansizuals' – panveličinci/panpbimci ili sveveličinci/sveobimci bilo politički korektnije…

Dakle, Davore, izađi iz ormara jer u njemu nema mjesta za onu ljepotu koja je tebi potrebna, a u međuvremenu pročitaj knjigu 'Fat: the anthropology of an obsession', a dok čekaš knjigu, našla sam ti i jedan vrlo zanimljiv tekst u Village Voice-u na tu temu, pa bih ti savjetovala da ga odmah pročitaš.

Između ostaloga, tamo se iznosi nekoliko najčešćih predrasuda zbog kojih je muškarcima poput tebe teško priznati svoje sklonosti. Pa kaže:

Predrasuda #1 – sklonost ka debelim ženama je fetiš

Da, muškarci koji ih vole imaju svoj tip. Ali imaju ih i oni koji vole mršave prsate plavuše – njihov je samo uobičajeniji, odnosno – trenutno društveno prihvatljiviji – barem u ovom društvu i sada, što, kako sam gore napisala – nije uvijek bio slučaj. Niti će uvijek tako biti, ako mene pitate. Osim toga, žene nisu objekti, već ljudska bića, prema tome, to nije isto kao i fetiš na kožnu odjeću, na primjer.

Predrasuda #2 – muškarci u stvari ganjaju debele žene jer su one lak plijen

Izgleda da ljudi misle da su debele žene poput kljastih zebri u krdu pa će ih lakše smotati jer ne mogu zbrisati kao one vitke i brze, a k tome potonje imaju više izbora. To je možda tužna činjenica, ali nema nikakvog utjecaja na prirodu privlačnosti. Ili vam nečija težina ne smeta, ili vam smeta, ili vas netko ne privlači bez obzira na kilažu, ili vas privlači, wtf?

Predrasuda #3 – muškarce koje seksualno privlače debele žene također seksualno privlače SVE debele žene –

A trebalo bi onda pitati muškarce koje privlače 'normalne' žene privlače li ih jednako SVE normalne žene? Ako su stariji od 20 i nisu seksualno isfrustrirani do bola, navjerojatnije će reći da to ovisi o puno drugih faktora koji se ne mogu izmjeriti krojačkim metrom niti izvagati. Uostalom, mene privlače muškarci s dužom kosom – slijedom te logike, privlače li me SVI muškarci s dužom kosom, pa čak i Steven Seagal? NENENENENENEEEE!!!!

Predrasuda #4 – seks s stokilašicom je bolji nego nikakav –

To je otprilike kao ona – bolje ikakav seks nego nikakav. Kao što rekoh, ako čovjek ili žena nisu seksualno isfrustrirani, najčešći je odgovor NE. dovoljno je samo malo prokopati po arhivi ovog bloga pa postaje jasno da ta tvrdnja nema veze s mozgom.

Predrasuda #5 – lako je 'zbariti' debeljucu –

Iz iskustva muškaraca koji ih vole, na žalost ispada da debele žene najčešće pomisle da netko zbija šalu s njima jer najčešće nemaju samopouzdanja pošto žive u modnofašističkom društvu za koje su one antipod onoga ćemu bi svaka žena trebala, jel’te stremiti (eeee…..sjećam se i ja vremena kada sam se tako znala osjećati…bilo pa prošlo!). Osim toga, takve žene i same nužno pomisle kako je dotični muškarac sigurno fetišist jer zaboga – nitko ne voli debele žene, zar ne?

Sve u svemu, dragi Davore, prije nego uđeš u brak s bilo kim izađi iz ormara – možda ćeš se ugodno iznenaditi. A ako imaš još pitanja, odgovore ćeš po svoj prilici naći ovdje.

I na kraju, ispričavam se svima koji ne vole čitati duge tekstove, ali ima nekih tema o kojima mogu skribomaniti do besvijesti, kao što vidite.

A sad odoh nešto prigristi, izmučilo me ovo pisanje :-)