Zaljubljena u prijatelje
Pitanja za blog Sexomat možete postavljati na ovaj e-mail, a Rujana će vam odgovoriti što je prije moguće.
Bok, Rujana!
U vezi sam 6 godina. Imam 36 godina. Naša veza je prekrasna, napokon sam našla nekoga tko me zaista razumije, netko kome sam se otvorila odmah na samom početku živimo bez ikakvih tajni i zaista o takvoj vezi sam oduvijek maštala. S njim sam po prvi puta doživjela pravo opuštanje u seksu i seks nam je fantastičan, točno znamo što nas pali, svako malo se mazimo, izazivamo - zvuči savršeno. Dijelmo iste stavove, poglede na svijet. Jako smo slični po svemu, osim karakterno: on je više flegmatičan i miran te rijetko kada plane, dok sam ja sve suprotno tome, no to mi i odgovara jer skoro uvijek me zna smiriti kao najbolja pilula na svijetu.
No ipak imam jednu tajnu za sebe, želim mu reći već duže vrijeme, ali se bojim da ga ne povrijedim. Prije otprilike 2 godine upoznala sam njegovog prijatelja s kojim osim što poslovno surađuje su također jako dobri prijatelji koji se poznaju više od 20 godina, a on ne živi u Zagrebu već živi u inozemstvu, tako da dolazi 2-3 puta godišnje.
Prošle godine sam osjetila da me simpatizira, što je naime primjetila i njegova i moja prijateljica kada smo svi bili zajedno vani, no osjetila sam i ja da me nešto toliko privlači na njemu - tako da ga od tada ne mogu izbaciti iz glave. Prije pola godine opet je došao ovdje i tada sam odlučila izbjegavati ga što je više moguće, a i on je izbjegavao i mene tu večer.
Osjećam se odvratno jer imam osjećaj da na jedan način varam svog dečka.
Ne znam što radim, što da mislim, jer mi je stalno u glavi, Čak mislim da sam i zaljubljena u njega, ali zaljubljena sam i u svog dečka i njega volim i mislim da nam ljubav sve više jača što smo duže zajedno, ali on mi radi nemire u glavi i nikako da ga zaboravimi, a s druge strane me neopisivo privlači. Što da radim? Zaista ga želim zaboraviti.
Rina
Draga Rina,
Iskreno mislim da te “pere” ono što kod muškaraca nazivaju “kriza srednjih godina” – ja bih je, međutim okarakterizirala kao – strah od kraja. Kraja čega, pitati ćeš se? Kraja jednog dijela života, kraja tvoje, recimo to tako – seksualne slobode – u smislu da imaš dojam da je sada to – to. Da je tvoj život poprimio u neku ruku svoje konačne odrednice i da ti sada otprilike slijedi uvriježeni redoslijed – vjenčanje, dijete, penzija, smrt http://www.youtube.com/watch?v=QO5dcW0P75M . Grubo rečeno, to je otprilike tako – ako ti želiš da bude tako.
Mislim, tako mogu ja sad također revidirati svoj život i shvatiti da sam “objesila kopačke o klin”, kako bi se slikovito izrazili sportski novinari (eto što sve vreba u mojoj podsvijesti) zato što sam već dvadesetak godina u “mraku” – ali mene to ne plaši niti na taj način gledam život. Dok mi ovako bude dobro – dobro. Ako ne bude, nešto ću promijeniti.
A možda se varam, ali tebi je pomalo i – predobro. Mislim, ja sam se nagledala – ukupno 5 razvoda kada saberem i očeve i majčine brakove pa ti mogu otprilike dati estimaciju:
Tip je prijatelj tvog dečka, prijatelji uglavnom imaju dosta toga zajedničkog – dakle, on ti po mnogo čemu odgovara – baš kao i tvoj dečko.
Da sada prekineš s dečkom i imaš navlas isti ili vrlo sličan odnos i vezu s tim tipom, nakon nekoliko bi te godina počeo možda zanimati ovaj tvoj sadašnji dečko ili neki sličan…
Naravno – u ljudskoj je prirodi da poželimo imati ono što znamo da ne bismo “smjeli”, a ono što “imamo” gubi sjaj, ali realno gledano – i ono što je sada novo, s vremenom će isto tako izbljedjeti. Mislim, znam da zvuči kao klišej, a znaš zašto? Zato jer na žalost jest klišej – koliko god se moderni ljudi trudili da naglase vlastitu individualnost, naša prava, promjenjiva priroda (koja nam je uostalom i pomogla da pokorimo svijet, a sada se čini da će ga isto tako i razoriti) – izbije na površinu!
Prema tome, ja ne kažem da sada do kraja života (a kako sam napisala u prošlom blogu, kada su ti zavjeti smišljeni, ljudi su živjeli puno kraće nego mi danas) ti moraš ostati sa svojim sadašnjim dečkom. Samo kažem da se čuvaš ishitrenih odluka i ne mješaš požudu, draškanje ega i krizu srednjih godina s zaljubljenošću ili čak ljubavlju. Ti nisi zaljubljena u tog tipa jer ga nisi niti dovoljno puta u životu vidjela – zaljubljena si u sliku sebe u njegovim očima. Naravno, možda se varam, ali to je moje iskreno mišljenje.
I nema u tome ništa loše, samo moraš biti toga svjesna.
A reći dečku? Samo ćeš ga besmisleno povrijediti, pokvariti odnos između njega i tebe, između njega i frenda, a možda i sebe i njegovog frenda. Ako to napraviš, prebacuješ lopticu (evo mene opet, a fakat ne volim sport – eto što život s muškarcem donosi) na njegov teren, a tko zna kako će se i gdje odbiti! Jedno je sigurno – o barem jednu glavu.
