NAPOMENA: naslovi filmova ujedno su i linkovi na izvorne osvrte - tamo gdje postoje.

10. NJEGOVA KUĆA (His House), r. Remi Weekes

Atmosferičan i jeziv, iako najviše od svega tužan film strave i užasa koji je Netflix uvrstio u svoju ponudu tijekom zadnjeg tromjesečja 2020. duboko je uznemirujuća priča o bračnom paru izbjeglica iz Južnog Sudana koji se useljava u dodijeljenu im kuću u bezimenom britanskom predgrađu. Ubrzo nakon useljenja - koje je već samo po sebi tegobno i traumatično, s kućom i državnim službenicima koji samo pojačavaju njihov osjećaj nepripadanja - glavni junaci shvaćaju da nikako ne uspijevaju pobjeći stravi iz vlastite prošlosti.

9. POMOĆNICA (The Assistant), r. Kitty Green

Film koji gotovo u potpunosti ovisi o nastupu sjajne mlade glumice Julije Garner, suptilna je, minuciozna i vrlo atmosferična priča o dvije vrste zlostavljanja kakvo nad podređenima provode moćnici u američkom (i šire) korporacijskom svijetu. Jedna je vrsta zlostavljanja zapravo brutalno kapitalističko izrabljivanje, odnosno ono što progaonistica ovoga filma mora svakodnevno obaviti za svojeg šefa 'pod normalno', iako joj nije u opisu posla (kemijsko čišćenje odjeće, slaganje lijekova, priprema vrlo specifičnog doručka, hendlanje neposlušne djece i ljutite supruge...). Druga je vrsta zlostavljanja ono weinsteinovsko - jer riječ je o moćnom producentu i mladim, zgodnim djevojkama koje rade za njega. Pomoćnica otkriva kako joj se šef ponaša prema tim mladim ženama i osjeća se odgovornom da to prijavi...

8. NEVIDLJIVI ČOVJEK (The Invisible Man), r. Leigh Whannell

Iako u ovom novom tumačenju legendarnog romana H.G. Wellsa ima i supertehnologije koja nam nije baš sasvim jasna, i nekoliko preokreta od kojih će vam se zavrtjeti u glavi, ono što je u filmu doista izvrsno jest dočaravanje same suštine zlostavljačke veze - situacije u kojoj zlostavljanje i zlostavljač zapravo nisu vidljivi nikome nego žrtvi. U filmu je to dočarano kroz konkretan slučaj moćnog bogataša i izumitelja, koji tu situaciju doista i ostvaruje zahvaljujući tehnologiji koja mu je na raspolaganju, ali jasno je da priča upućuje na širu problematiku - onu u kojoj zlostavljači uspijevaju svoja zlodjela sakriti od svih ostalih osim od onih kojima žele nauditi. Doda li se tome fantastična gluma Elisabeth Moss i hičkokovska režija Leigha Whannella - imamo jedan od najboljih filmova ove godine.

7. KOLIBA (The Lodge), r. Severin Fiala i Veronica Franz

U jednom od najmračnijih ovogodišnjih filmova, psihološkom trileru 'Koliba', količina jeze, tjeskobe, trauma i smrti jednake su ili gore kao i u bilo kojem hororu, ali nema natprirodnih elemenata ni sila pa zbog toga pomalo iskače iz žanra. Rijetki su filmovi koji tonu u toliko crnila kao 'Koliba' pa ga je stoga teško bilo kome preporučiti, ali je s druge strane film majstorski odrađen i u režijskom i u scenarističkom i u glumačkom smislu pa ga je šteta propustiti. Ako se odlučite na gledanje, sigurno nećete biti razočarani kvalitetom, ali upozoravamo - riječ je o filmu koji ne štedi nikoga. Ni djecu ni preslatke kućne ljubimce ni vaše najdublje strahove povezane sa životom, smrću i smislom postojanja.

6. KOLEKTIV (Colectiv), r. Alexander Nanau

Rumunjski dokumentarac 'Kolektiv' počinje priču 2015. godine, sa strašnim požarom u bukureštanskom klubu 'Kolektiv', u kojem je 27 ljudi poginulo, a 180 ih je bilo ozlijeđeno. Ubrzo nakon toga, međutim, u bukureštanskim bolnicama počinju umirati oni čije opekotine nisu bile takve da bi ih životno ugrožavale, a reporteri novina 'Gazeta Sporturilor' dobivaju dojavu zviždača iz jedne od bolnica, koja ih odvodi na trag ogromne muljaže sa suviše razrijeđenim sredstvima za dezinfekciju koja se koriste u rumunjskim bolnicama. Izbija veliki skandal, zbog korupcije pada vlada i na godinu dana se ustoličuje nova vlada, s novim, apolitičnim, ali stručnim ministrom zdravstva i tek tada uranjamo u priču o korupciji, kaosu i tranzicijskom užasu rumunjskog zdravstva i vlasti, koja će nas u mnogo, mnogo segmenata podsjetiti i na svakodnevicu koju i sami živimo.

5. GNIJEZDO, (The Nest), r. Sean Durkin

Film koji zapravo ne govori ni o čemu posebnom, nego 'samo' o raspadanju jednoga braka i obitelji koji nam na početku priče djeluju skladno - snimljen je tako da nas svojim emotivnim rasponom i izražajnim sredstvima uspijeva sasvim preplaviti. Bračni par čiji problemi i trulež u odnosu izlaze na površinu kada se presele u Englesku iz Amerike i kada na njihov odnos i život počnu, između ostalog, djelovati bolesni imperativi uspjeha tačerijanske ere - još je uvjerljiviji zato što ih glume fantastična Carrie Coon i izvrstan Jude Law, a cijela atmosfera filma još bolja zato što je snimljen kao horor.

4. KAJILLIONAIRE, r. Miranda July

Miranda July oduvijek je znala na neobičan način ispričati priču o običnim, ljudskim stvarima, ali likovi koje je izmaštala u 'Kajillionaireu' (baš kao i njegov praktički neprevediv naslov) još su korak dalje od 'neobičnosti' na koju smo navikli od nje. Bračni par sitnih prevaranata i njihova kći žive i operiraju na ulicama Los Angelesa i život im je tek nešto bolji od onog beskućničkog, a ipak, njihovi su problemi sasvim ljudski - potraga za ljubavlju, prihvaćanjem, pronalaženjem sebe. Teško da ćete u ovogodišnjoj filmskoj ponudi pronaći čudniji, ali i dirljiviji film.

3. PALM SPRINGS, r. Max Barbakow

Bez ikakve sumnje najuspješnija komedija ove godine, a to bi bilo tako i da u ovoj sumornoj godini i među filmovima nije vladala suša radosti, veselja i zezancije. Film se oslanja na koncept 'beskrajnog dana' i govori o dvoje mladih ljudi koji na vjenčanju njezine sestre i prijateljice njegove djevojke upadnu u 'vremensku petlju' zato što su ušli u neku čudnu pećinu onkraj Palm Springsa. Iako je, dakle, riječ o konceptu koji smo već vidjeli, autori filma uspjeli su ga razraditi na svjež, nepretenciozan, vrlo duhovit, ali i nimalo površan način, dok su urnebesni Andy Samberg i Cristin Milotti svojom glumačkom izvedbom sve podigli na još jednu višu razinu. Doista, ove godine nije bilo bolje komedije od ove.

2. JOŠ JEDNA RUNDA (Druk), r. Thomas Vinterberg

Zanimljiva premisa i još zanimljivija razrada. Četvorica prijatelja i srednjoškolskih profesora, svaki na svoj način uglavjeni u monotoniji sredovječnog života, nakon jedne vesele rođendanske noći odlučuju provjeriti hipotezu da čovjeku zapravo u krvi nedostaje 0,05 promila alkohola da bi živio kreativnije, živahnije, ispunjenije, hrabrije. Sva četvorica isprva su oduševljena učinkom manje količine alkohola na svoju svakodnevicu, ali isto tako, sva četvorica ignoriraju činjenicu da je alkohol vrlo zao i varljiv drug. Vinterbergov emotivan i pametan film zapravo je melankolična tužaljka za mladošću u kojoj možeš sve i ništa nema ozbiljnijih posljedica, a okrunjen je sjajnom glumačkom - pa i plesačkom! - izvedbom jednog od najjačh glumaca današnjice, Madsa Mikkelsena. Besprijekoran film kojemu se teško bilo što može zamjeriti, osim možda da se bavi problemima privilegiranih muškaraca, no žudnja za životom, mladošću i slobodom, kao i sve zablude u potrazi za njima - zapravo i nisu samo problemi privilegiranih muškaraca.

1. NIKAD, RIJETKO, KATKAD, UVIJEK (Never Rarely Sometimes Always), r. Eliza Hittman

Nakon prvog gledanja ovoga filma pomislila sam da bi ga morao pogledati svatko tko je ikada pomišljao da se upusti u raspravu o pobačaju. Sada mislim da bi ga morao pogledati svatko, bez obzira je li se ikada upuštao i hoće li se ikada upuštati u takve rasprave. Ovaj film, naime, s brutalnom iskrenošću i realizmom progovara o iskustvu pobačaja jedne starije tinejdžerice - sedamnaestogodišnje Autumn, koja iz rodnog mjesta u Pennsylvaniji odlazi na pobačaj u New York. Autumn u tome nema gotovo nikakvu podršku - na početku filma vidimo kako se prema njoj odnose vršnjaci, koji je za vrijeme njezine emotivne izvedbe ljubavne pjesme na školskoj priredbi - podrugljivo ismijavaju. S roditeljima, očito je već kroz nekoliko scena Autumnina suživota s njima, nema odnos iz kojeg bi mogla očekivati razumijevanje i podršku, a kasnije u filmu - kada bude razgovarala sa savjetnicom u centru u kojem će obaviti pobačaj - saznat ćemo da nikakvu podršku ne može očekivati ni od osobe s kojom je zatrudnjela jer je ta osoba očito zlostavljač. Povrh svega, Autumn mora otići na pobačaj u New York jer su sve klinike u njezinu rodnom mjestu izrazito pro-liferske i ne nude joj mogućnost prekida trudnoće. Jedina osoba koja razumije Autumn i spremna joj je pružiti bezrezervnu podršku jest njezina sestrična i najbolja prijateljica Skylar. Instinktivno - a možda i iskustva, Skyler osjeća koliko je Autumn usamljena i koliko NE može računati ni na koga pa se u potpunosti predaje tome da joj pomogne i otputuje s njom u New York, gdje djevojke proživljavaju pravu odiseju na putu do cilja, saznajući ili potvrđujući koliko je svijet okrutan prema (mladim) ženama, ali se i nekako snalazeći. Eliza Hittman snimila je jedan od najvažnijih i najboljiih filmova ove godine - film koji nas suočava sa svime onime s čim se žene od najranije mladosti moraju suočavati da bi mogle donositi odluke o svojem životu, svojem tijelu i svojoj budućnosti. 'Nikad, rijetko, katkad, uvijek' ne daje nam da okrenemo glavu ni od jedne konkretne prepreke koje društvo postavlja postizanju toga cilja.