Ima nekoliko momenata u dokumentarcu 'Mirotvorac' zbog kojih mi se iz želuca u grlo popeo onaj gorak talog koji se čovjeku obično popne uz neugodne uspomene. U jednom od tih momenata jedan od svjedoka o jednoj od istaknutih političkih figura Slavonije devedesetih govori kao o liku koji je oštro navaljivao na 'svakog tko po njegovom mišljenju nije bio dovoljno velik domoljub'.

U drugom momentu jedan drugi svjedok vremena govori o tome kako su HDZ-ovci u Slavoniji naoružavali civile, čak i one koji nisu imali pojma o oružju, te da su ti civili dobivali dokument po kojem imaju pravo pucati, razoružavati ljude i upadati u privatne domove. U trećem, jedna sad već pokojna svjedokinja, priča kako joj je Reihl-Kir rekao da će ga sigurno ubiti, a to je znao - saznajemo u četvrtom momentu - jer je, prema vlastitim riječima, više morao ratovati s 'ovim našima', nego s onima s druge strane. U petom Branimir Glavaš i Tomislav Merčep drže presicu na kojoj govore da 'neće više slušati gospodu iz Zagreba' koji ih nagovaraju na mirna rješenja, i da su trebali već prije i žešće reagirati.

<<<Ivan Ramljak za tportal: Lakše je indoktrinirati klince školskim izletima u Vukovar nego učenjem o Josipu Reihl-Kiru>>>

Hrvatska početkom devedesetih: Zemlja u kojoj su se brojala krvna zrnca

I tu se čovjeku odjednom vrati talog tih mučnih i groznih uspomena na atmosferu i situaciju u Hrvatskoj početkom devedesetih. Na atmosferu i situaciju u kojoj, izgleda, nisu bili dosta balvani na cestama, tenkovi koji razbijaju fićeke na ulici, bombe, granate i agresija goleme armije - nego se ratovalo i među 'ovim našima'. Na atmosferu u kojoj su ti se brojala krvna zrnca, u kojoj se gledalo jesi li 'dovoljno velik domoljub', u kojoj ti je prvi susjed doma držao puškomitraljez i desetak ručnih bombi i u kojoj je svaka budala s pravom iskaznicom smjela upadati u privatne domove, koji put ih čak i zauzimati. Na atmosferu u kojoj je bilo moguće da se dogodi nešto zbog čega bi u normalnim okolnostima svakome eksplodirao mozak - da jednog šefa policije ubiju usred bijela dana pred hrpetinom svjedoka i da nitko zbog toga ne odgovara sljedećih ohoho godina. I da još neki lik pred kamerama to pokušava opravdati.

U dokumentarcu redatelja Ivana Ramljaka, kojem je i koscenarist s Dragom Hedlom i Hrvojem Zovkom govori se u ubojstvu Josipa Reihl-Kira 1. srpnja 1991. godine, ali i o svoj toj nesretnoj atmosferi s početka rata, kada su, kako kaže jedan od svjedoka, Srbi objektivno prvi počeli, ali je s hrvatske strane to itekako potpirivano. Priča je to i o čovjeku koji je stvarno bio mirotvorac, koji je pokušavao, čak se i uspijevao mirno dogovoriti s pobunjenim Srbima, ali ga je to na kraju došlo glave. Ne od onih s 'druge strane', nego od onih s 'naše'. Od onih koji su u to doba diktirali dominantno raspoloženje, a koje je bilo krvožedno i koje je HTJELO rat.

Reihl-Kir je htio mir, a oni oko njega - rat

Bilo je i običnog, ljudskog straha, a ne samo političkog interesa u tom tadašnjem raspoloženju koje je htjelo rat, koje je žudjelo za sukobom i sa svojim sugrađanima u onom bezumnom kopanju po rodoslovlju i prozivanju zbog babe Srpkinje ili prezimena istočnog porijekla. Bilo je tu, naravno, i reakcije na agresiju s druge strane, odbojnosti zbog toga što su ti bližnji poginuli ili bili ranjeni, zbog toga što su mnogi stradali, prognani, mučeni. No Reihl-Kir ubijen je zato što je htio mir, a naoružani civili s puškama oko njega su htjeli rat.

Je li Antun Gudelj, čovjek koji je ispucao tih tridesetak metaka u automobil kojim se vozio Reihl-Kir - za to primio naredbu od nekog s višeg položaja? Nitko ne zna, pa ni autori ovoga filma. U filmu je samo naznačeno da je takvo što moguće i da nikoga ne bi iznenadilo. No ono što ovaj film tako dobro, ali i tako neugodno opisuje, upravo je ta atmosfera, zbog koje nije bilo ni potrebno ništa naređivati. Atmosfera zbog koje je bilo jasno da će se takvo što prije ili kasnije dogoditi. A oni za koje se sumnja da su možda naredili ubojstvo Reihl-Kira takvu su atmosferu bez ikakve sumnje stvorili. I odatle talog neugodnih sjećanja, odatle izgubljen život jednog istinski benevolentnog junaka, odatle mučna, tragična priča ovog mračnog, ali odličnog dokumentarca.