Svaka priča o novom početku Amerike priča se kao vestern. Gradić sklepan usred nedođije pokušava uspostaviti novi život i svoju varijantu civilizacije nakon što su njegovi doseljenici pobjegli od truleži starih početaka (prvog nakon Mayflowera, drugog nakon nezavisnosti). Gradić pomalo raste, stvara svoj način života, zakone, zajednicu i kulturu, ali se neprekidno mora braniti od napada bezakonja i raznoraznih 'divljaka' (politički problematično u pravim vesternima). Doseljenici, nakon tegobnog preživljavanja koje su prošli tijekom seobe, sada pokušavaju uspostaviti život vrijedan življenja i od opasnosti koje im prijete izvana obraniti se zajedno, sustavno, organizirano.

Tako je i u seriji 'The Last of Us', čija je druga sezona ovih dana počela na platformi Max. Jer iako serija (i igra na kojoj je utemeljena) govori o globalnoj pandemiji, njezina je priča suštinski američka pa tako i izgleda, čuje se i miriše (ovo zadnje ne baš stvarno).

Novo normalno, ali zrelije

Nakon što su glavni likovi Ellie (Bella Ramsey) i Joel (Pedro Pascal) u prvoj sezoni prešli nepregledna prostranstva sjevernoameričkog kontinenta, boreći se protiv gljiva-zombija u koje je većinu ljudi pretvorila globalna pandemija, ali i protiv mangupa u vlastitim, negljivarskim redovima, evo ih u novom normalnom druge sezone. Novo normalno nastanilo se u gradu Jacksonu američke države Wyoming, Tamo je i Joelov brat Tommy sa ženom, sve se popravlja, gradi, imaju struju, zakon i red, imaju i neku kulturu, pjesme, vino i gitare, a Joel čak ide na psihoterapiju kod izvjesne Gail (Catherine O'Hara), kojoj seanse plaća travuljagom iz roda kanabisa i kojoj je ubio muža. E, da, i od kraja prošle sezone prošlo je pet godina.

Ellie sad ima devetnaest godina, što je jednako uvjerljivo kao i to da Bella Ramsey ima 21 (uopće nije uvjerljivo, ali je tako), našpičena je i agresivna k'o avion. Obučavaju je da postane jedna od čuvarica grada, iako je ona uvjerena da je već spremna klat gljivozombije k'o vel'ka izvan granica grada. Odnos s Joelom joj je blago rečeno jadan, a konkretno rečeno - gotovo uopće ne razgovaraju, što je vjerojatno zbog vagona ubijenih Krijesnica koje je dotični ostavio za sobom pri kraju prve sezone, tvrdeći maloj da je to sve bilo zato da bi je spasio. Tad mu je povjerovala, sad valjda više nije tako sigurna. Ali si zato Ellie ima frendicu Dinu (Isabela Merced) u koju je zaljubljena, a čini se, i Dina u nju, što se potvrdi na novogodišnjoj igranci, kad se djevojke poljube i na vidjelo izađe da je gradić Jackson u svojem novom normalnom uzgojio još jednu tekovinu civilizacije - homofobiju. No eto ti Joela da bi ispravio tu anomaliju tako što će homofoba opalit po piksi, a eto ti odmah i Ellie, koja zbog toga plane na njega u stilu koji je tebi klinac? I tak.

Dramatizacija levela igre iz koje je serija nastala

No u prologu prve epizode druge sezone vidimo i da je podmladak pobijenih Krijesnica u Salt Lake Cityju tužan pred grobovima svojih drugova i suboraca u parkiću gdje žirafe brste žbunje. To se događa još u onom tajmlajnu iz prve sezone, par dana nakon što je Joel pobio Mengele-gamad i odnio Ellie na rukama. I dok većina krijesničarske mladeži roni suze nad križevima, mlađahna Abby (Kaitlyn Dever) od bijesa ima totalni prebačaj mozga i traži od svojih suboraca da joj pomognu pronać zlikovca Joela ili Joea (nije sigurna) koji je pobio njihove drugove. I da ga onda ubiju. Polako, bijesno će i krvožedno. Želim da ga ubijemo polako. Pa ih pet godina nakon toga, u tajmlajnu druge sezone, vidimo da se kroz zimu i snijeg zabundani probijaju prema Jacksonu. Našli su ga, znači. Nisu baš brzi, al' su dostižni. I sad već vidimo da će u nadolazećim epizodama biti njesra, kuka i motika.

Uglavnom, okej je počelo. Nešto manje dojma da gledaš (nelošu, ali i nedobru) dramatizaciju misija i levela igre iz koje je serija nastala ('Fallout' je i dalje bolji), nešto više drame i međuljudskih odnosa, a ipak, nije dosadno ni statično jer ima dosta tučnjave, pucačine, raščerečenih medvjeđih leševa i sličnih krasota. Produkcija i dalje savršena, glumci i dalje izvanredni, vestern-vibra sa snijegom i konjima prekrasna, gljivarska stoka i dalje zastrašujuća - nema šta nema. Kao i u prvoj sezoni, zabavljena sam i zainteresirana, ali i tvrdoglavo skeptična, s neprekidnom sklonošću da cijelu priču ne shvaćam ozbiljno. No to sam samo ja. Po prvoj se epizodi čini da ekipa ove serije nije ništa krivo napravila. Vidjet ćemo hoće li uspjeti održati taj nivo, ili možda čak zaraditi dovoljno bodova da prijeđu na sljedeći.