Jipi-jej, jupi-jaj, počela je nova sezona 'Zvjezdanih staza: Discoveryja'. Počela je, doduše, još prije pet tjedana, i od tada je možete pratiti na Netflixu, koji je tjednim tempom preuzima od CBS-a i streama je za nas, u Europi, ali to nije razlog da se ne radujemo. Razloga za to da se NE radujemo, doduše, ima kol'ko hoćeš u nekim drugim sferama - primjerice, u tome što je prva sezona dobrim svojim dijelom bila žešći smor, u tome što su autori zauvijek preobrazili Klingonce u potpune debile s nekim kuoč-buoč-sruoč-tu-muoč polujezikom, u tome što je priča s kapetanima 'Discoveryja' (Georgiou/Lorca) ispala toliko glupa da mi se mozak još rehabilitira od toga, a bogami i u ljubavnoj priči koju su autori u prvoj sezoni nakalemili glavnoj junakinji, a za koju imam samo dvije riječi - ajme majko. Doda li se tome da su nas autori u prvoj sezoni zbilja propisno isklistirali sa svojim inzistiranjem da je njihov, novi Star Trek toliko darkerski da bi se i Bela Lugosi digao iz groba da ga gleda, ispada da zapravo uopće nema razloga da se radujemo novoj sezoni ove serije.

Pa eto, ja se ipak radujem. I radujem se čak i nakon pet odgledanih, novih epizoda.

Zašto? Hja, prvo i prvo valja biti samokritičan i priznati da smo mi, obožavatelji 'Zvjezdanih staza' na jedan simpatičan način lagani debili. I pritom se čak ispričavam pravim debilima. Naime, koliko god neka nova inkarnacija 'Zvjezdanih staza' bila glupa, koliko god nam gazili sve ono što volimo u 'Zvjezdanim stazama', koliko god se pepeo Genea Rodenberryja od užasa okretao po svemiru zbog vidi-šta-su-mi-uradili-od-pesme-mama sindroma - mi ćemo to I OPET gledati. Pritom ćemo se podijeliti u dvije skupine. Jedna će skupina - a toj skupini pripadam i sama - gledati i pritom neprekidno zanovijetati, a druga će skupina upasti u stanje potpunog poricanja stvarnosti, tvrditi da je sve to zapravo turbogenijalno te navaliti drvljem i kamenjem na nas, debile iz prve skupine, tvrdeći da, pardon maj francuski, seremo ko vidre i generalno ništa ne shvaćamo. No bez iznimke ćemo se naći u jednome - pobožno ćemo gledati svaku epizodu.

Pogotovo kad nas autori serijala prije toga zaspu reklamnim materijalima iz kojih u svakom drugom prizoru i sloganu vrišti SPOCK! ENTERPRISE! i slični klasično-trekovski #neverforget momenti. A to su, fala BORGU (oprostite na ovoj glupoj fori, ne mogu se suzdržati), ovaj put temeljito odradili.

Jedna se stvar autorima 'Discoveryja' mora priznati. Poslušali su vapaje publike i kritike koji su govorili o tome da je preseratorsko inzistiranje na darkeraju u prvoj sezoni bilo jezivo naporno. Nije da su odustali od mračnog đira - to je uostalom trenutačni styling na koji se fura cijela novodobna franšiza - ali su se u drugoj sezoni odlučili ipak malo opustiti. Pokazuju znakove života, malo više prostora daju likovima kao što je totalno josswhedonovska Tilly, likovi im se više svi ne ponašaju kao da su na audiciji za Shakespeareova 'Rikarda III' (na kojoj neće proći ni uz mito i korupciju), humor se više ne pojavljuje samo u naznakama, nego je sastavni dio života i dijaloga, u posadu su doveli i lik koji glumi komičarka Tig Notaro (možda najbolji potez), a što je najbolje - počeli su se truditi da osim goleme, cijelosezonske priče, imaju i 'manje', tjedne priče.

To je, dakle, sve ono što je u drugoj sezoni bolje. Pozdravljam.

Ali onda opet - eto i problema. Ne mogu s potpunom sigurnošću tvrditi da se to dogodilo upravo u tom trenutku, ali imam blagi dojam da je cijela franšiza 'Star Treka' krenula nizbrdo u trenutku kada su joj producenti počeli davati više novaca. Prije toga su efekti bili kao sajam Narodne tehnike u Gornjoj Zabiti 1902., sveimr je izgledao gore od screen savera na prvim Windowsima, junaci poput Kirka i Rikera furali su trashy, govedo-style seksepil po sterilnim tapisonima Enterprisea, koji je, usput budi rečeno, interijerom podsjećao na studio emisije 'Dobro jutro, Hrvatska' - ali se zbog toga više pažnje posvećivalo priči, odnosima, smislu, karakterizaciji. Sada je upravo suprotno. Sada, brate mili, tehnika izgleda fakat SVEMIRSKI (ponovno se ispričavam zbog glupih igra riječi), posada izgleda manje trashy i manje govedski, interijer broda je... ne znam baš je li uvjerljiv prava riječ jer fakat nemam pojma kako bi stvarno izgledao interijer svemirskog broda, ali manje baca na salon namještaja, specijalni efekti su mrak, ali... priče i odnosi među likovima su... pa... u najboljem slučaju tek napola skuhani. Ili zbrzani. Ili nakalemljeni jedan na drugog po sistemu 'sto u jedan'.

Što to konkretno znači za ovu sezonu? Pa, evo, na primjer, da se samo osvrnem na one glavne teme, one koje se provlače kroz svih dosad prikazanih pet epizoda. Sad su tu glavna fora neki signali koji se pojavljuju diljem galaksije, a koji imaju veze s nekakvim plamtećim anđelom, odnosno, bićem koje tako izgleda onima koji su ga vidjeli. Tu je onda i Spock, koji se, naravno, morao pojaviti kad su nam već u prvoj sezoni rekli da je brat (ne biološki) glavne junakinje. I Spock je tu zato što je vidio te signale još kao dijete, pa ih je vidio opet, pa je napravio neko sranje u psihijatrijskoj klinici u koju su ga strpali, pa ga sada cijela Zvjezdana flota ganja i, sve u svemu, urnebes. Ali to nije sve! Umjesto seta noževa koji bi se mogao dijeliti uz tu glavnu priču, ima tu i još malo glavnih priča. Micelijska mreža! To čudesno mjesto kroz koje je u prvoj sezoni Discovery prolazio da bi se prebacio na sasvim drugi kraj galaksije sada, u ovoj sezoni, postaje još jedna glavna priča, pritom i mjesto koje neodoljivo izgleda kao nečiji wonderland-trip na čarobnim gljivama i u kojem se svašta događa, neću sad baš spoilat što, iako zapravo nije ni važno.

Ako ste pomislili da je to sve što se tiče glavne, kroz cijelu sezonu prožimajuće priče - minus deset bodova za vas! Tu je još i Odjel 31, zlokobna CIA Zvjezdane flote i narativni alat autorima da nekoliko likova s kojima nisu znali što bi strpaju u isti koš. Tu je i - avaj majko, ovo mi je najgore! - povratak glupog Asha Tylera u priču zato da bi se on i glavna junakinja još malo mogli intenzivno gledati i uzdisati. Vratila nam se i zla Philipa Georgiou, što nije loše jer je Michelle Yeoh, koja je glumi, uvijek super i očito se genijalno zabavlja u ovoj ulozi, ali cijela ta terranska priča previše vuče na napornu robiju prve sezone...

Kada još svemu tome dodamo da u tih prvih pet sezona ima još i onih 'manjih', tjednih priča, da skoro u svakoj epizodi netko umire, a možda i ne umire, vraća se iz mrtvih i tko zna što još sve ne - jasno je da su tvorci u ovoj, drugoj sezoni očito odlučili ubaciti u warp 10 da im se opet ne bi reklo da gnjave. Problem je jedino u tome što su toliko toga nabacali da se skoro nijedna priča ne uspije razraditi, skoro nijedan odnos produbiti, skoro nijedna emocija proživjeti. Lupaju jedno na drugo k'o da ih naganjaju vukovi, a pritom za njima plahutaju nedovršene niti priče, neotpetljani čvorovi zagonetki, hrpa nedorečenosti, hrpa gluposti... A oni, ni pet ni šest, nego sve to pokušavaju riješiti time da glavna junakinja na početku i na kraju epizode nešto ko fol pametno priča u voice-overu.

Sve u svemu, da ćete se baš gledanjem ovoga napiti od pameti i smisla - nećete.

No s druge strane - i dalje mi se gleda. Kao što je nekoć znao govoriti jedan divan profesor filmske umjetnosti: 'Šareno - budali drago', i kada je riječ o novoj sezoni 'Discoveryja', bio je potpuno u pravu. Fakat je šarena i zabavna, a meni - budali koja je, kao zagriženi fan 'Star Treka' već odavno priznala da to jest - fakat drago. Drago mi je što je dinamično, drago mi je što je duhovito, drago mi je što se pojavio zgodan i šarmantan novi kapetan Christopher Pike, drago mi je što je Tilly dobila više prostora, drago mi je što se pojavila Tig Notaro, drago mi je što ćemo vidjeti novog Spocka - ma, sve mi je drago. I zbilja gledam s guštom. Mnogo većim nego u prvoj sezoni.

To što je sve to, kada malo razmisliš, poprilično blesavo, napola osmišljeno i pretrpano điđama koje sve te manjkavosti pokušavaju zamaskirati - koga briga! Da nije tako, ne bih mogla oko ničega zanovijetati. A ovako imam puni doživljaj one prve skupine trekovskih fanova.