Prošlo je tjedan dana otkad HRT emitira svoj peti program, posebno namijenjen hrvatskom iseljeništvu, a meni je i dalje teško zamisliti bilo kojeg iseljenika koji bi baš onako, posebno i namjenski gledao taj program. Još mi je nekako zamislivo da bi netko bacio oko na ono što se prikazuje putem platforme hrti (premda ne znam kako stvari stoje s njezinim prikazivanjem korisnicima iz inozemstva), ali da bi neki Krsto iz Christchurcha ili Franjo iz San Francisca baš posebno zbog HTV-a 5 montirao satelitski tanjur jer ne može živjeti bez 'Glasa domovine' i repriza reportaža iz emisije 'Dobro jutro Hrvatska' - e, to mi je već u domenama science fictiona.

Najveći problem novog HRT-ova programa postaje kristalno jasan čim pokušaš o njemu nešto napisati jer ti baš ništa sadržajno ne pada na pamet. Program je to koji se velikom većinom čini potpuno praznim ili besmislenim čak i ako uzmeš u obzir činjenicu da iseljenici nisu toliko dobro upoznati s programom ostalih HTV-ovih kanala pa neće nužno na reprizu serijala 'Hrvatska, moj izbor' uzviknuti: 'Opet ovi, već smo ih stopedeset puta gledali!' Sve te emisije iz arhiva ili izbor emisija s drugih kanala iseljenici teoretski nisu još imali prilike gledati pa bi im mogle biti nove i zanimljive. Da su zanimljive.

No osim časnih iznimaka, kao što su dvije najpopularnije HTV-ove emisije, 'Plodovi zemlje' i 'More' - od kojih je barem jedna, koliko god kvalitetna bila, ipak namijenjena gledateljima s posebnim interesima - zgodnog Knjazova serijala 'I to je Hrvatska' i i izvrsne igrane serije 'Počivali u miru', većina ostalog prikazanog sadržaja ili nije zanimljiva ili je pomalo izvan konteksta, prostora i vremena pa nije zapravo jasno zbog čega bi bila privlačna gledateljima iz iseljeništva. Program zato izgleda kao nekakav loše koncipirani nastavni plan za školski predmet 'Upoznaj domovinu da bi je više volio', na kojem će snom pravednika zaspati čak i najveći štreberi. Čak je i emisija koja je posebno namijenjena iseljenicima 'Glas domovine' - barem koliko sam ja uspjela uhvatiti praćenjem putem hrti-ja - od Nove godine do sada reprizirana nekoliko puta, s tim da se ionako sastojala tek od repriza navodno najuspješnijih priloga iz protekle godine.

Birokratsko-sjedničarskim jezikom rečeno, čak se i nakon površnog gledanja HTV-a 5 nameću dva zaključka - ili barem pitanja. Prvo - kada se ovako u jedan program destiliraju emisije s drugih HTV-ovih programa za koje prisavski televizionari zaključe da bi mogli biti zanimljivi gledateljima s drugog kraja svijeta - onda se još jače vidi koliko su te emisije bezvezne, odrađene preko lijeve noge, staromodne i netelevizične (čast iznimkama).

Drugo - čovjek se mora zapitati jesu li HTV-ovci prije sastavljanja tog programa nekako istražili što bi uopće zanimalo iseljenike na programu koji bi bio namijenjen njima? Moguće je, naravno, da se varam, ali ovako, nakon tjedan dana emitiranja, čini se da nisu baš ništa istraživali, nego da su program sastavili prema nekoj svojoj poprilično uspavanoj i hrđavoj intuiciji. Jer čak i ako postoji Melanija iz Melbournea ili Anđelka iz Los Angelesa koje bi zbog ljubavi prema domovini i investirale u satelitski tanjur zato da mogu gledati 'Temu dana' i 'TV izložbu', teško je zamisliti da zbog toga vrlo brzo ne bi požalila.

Drugim riječima, HTV5 zasad se čini kao još jedan program HTV-a koji možete bez ikakvog žaljenja i osjećaja gubitka - zanemariti. Za razliku od pretplate kojom se financira.