Umjetnički paviljon u Zagrebu od 5. travnja do 5. svibnja u suradnji s Galerijom umjetnina Split postavlja izložbu 'Dušan Džamonja 50/60', koja se najavljuje kao svojevrsni 'podsjetnik na razdoblje koje nije zanimljivo samo kao početak karijere jednoga karizmatičnog umjetnika već i kao trenutak u kojem se dogodio globalni pomak relevantne umjetničke produkcije od figuracije prema apstrakciji'
Fedor Džamonja, umjetnikov sin i skrbnik očeve ostavštine, za ovu izložbu je inicijator i selektor radova te kustos uz Branka Franceschija.
Kako napominje Franceschi u predgovoru, umjetnikov sin je taj projekt, koji donosi radove izvedene u pedesetim godinama, kojima su dodani i oni nastali nekoliko godina prije i kasnije od ciljanog razdoblja, pokrenuo u razdoblju globalne promjene stvaralačke paradigme kojom je – kao da živimo jedan obrnut proces – jezičac ravnoteže prevagnuo na stranu figuracije.
'Ozračje pedesetih godina pogodovalo je razmišljanjima koja su težila nadilaziti postojeće formule u jedinstvenom zamahu širenja ljudskog iskustva na tehnološki, moralno i intelektualno nova područja. Današnji se pak neusporedivo snažniji znanstveni razvoj paradoksalno odvija paralelno s neprekidnim jačanjem i širenjem područja regresivnih društvenih tendencija', ustvrdio je.
Po njegovim riječima, čini se kao da je ponestalo i mašte i volje da se koncipiraju radikalno novi stvaralački principi i protokoli, umjetnici su okrenuti recikliranju, preslagivanju i preoblikovanju, u kojima nema ničeg suštinski novog, već se novo pojavljuje samo kao drugo lice starog pa se s današnjega gledišta pogled na jednu dekadu umjetničke karijere – čiji se izvrstan početak u domeni tradicionalno mišljenoga figurativnog kiparstva tako radikalno razlikuje od, u istoj mjeri izvrsne, apstraktne skulpturalne kompozicije izvedene deset godina kasnije – jednostavno doima nadrealnim.
'Upravo stoga važno je izložbom zorno potvrditi realnost takve dinamike događaja i podsjetiti da je barem jednom u povijesti to bio realan prag kreativne (re)evolucije', naglasio je Franceschi.
vezane vijesti
Dušan Džamonja, hrvatski kipar (Strumica, Makedonija, 1928 - Zagreb, 2009) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. u klasi profesora Augustinčića, a bio je i suradnik Kršinićeve majstorske radionice.
U početku je figurativne elemente svodio na dinamičke, napete oblike simboličnih značenja te sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima primjenjivao novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe; skulpture je kovao, zavarivao ili gradio povezivanjem različitih materijala.
Nakon 1957. potpuno je napustio realan motiv i gradio slobodne prostorne konstrukcije izvanredne geometrijske čistoće i organske vitalnosti, skulpture kompaktnih ili rasječenih kugla - radio je tzv. željezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog djelovanja.
U spomeničkoj plastici gradio je slobodna plastička tijela jasnih simboličnih poruka, u kojima se psihološki kontrasti postižu uporabom različitih materijala (željezo – staklo, beton – metal).
Izveo je spomenike u Slavonskom Brodu (1951), Malom Lošinju (1955), Zagrebu (1960), Podgariću (1967), na Kozari, BiH (1973) i spomen-kosturnicu u Barletti, Italija (s arhitekticom H. Auf-Franić, 1970). Park skulptura Dušana Džamonje otvoren je za javnost u Vrsaru 1981. Bio je redoviti član HAZU od 2004., od 1988. dopisni član SANU u Beogradu. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (2007).
Izložba 'Dušan Džamonja 50/60' s 35 skulptura i 15 crteža bila je postavljena u splitskoj Galeriji umjetnina od 24. siječnja do 24. veljače.
