Nagrađivani književnik Damir Karakaš objavio je novi roman 'Proslava', u kojemu se vratio zavičajnom ličkom krajoliku i njegovim ljudima, ali se istovremeno, jezikom i kompozicijom, posve odmaknuo od svega što je dosad napisao
Na romanu 'Proslava' Karakaš je radio godinama, kaže.
'Htio sam stvoriti fikciju koja neće biti laž. Počeo sam još prije 'Sjećanja šume' pa zadnje tri godine, otkako sam završio 'Šumu', intenzivno radio na njemu', objašnjava i dodaje kako je roman 'zapravo opis jednog stanja, vremena i prostora u kojem su ljudi istovremeno i žrtve i krvnici'.
'Pišem o ljubavi, sreći, strahu, smrti, povijesti, a ono što je kroz povijest najviše svijetlilo u mom kraju bila je ljudska krv', kaže Karakaš.
'Inače, uvijek riskiram, pokušavam uraditi nešto novo, tako je i ovaj roman, na planu jezika, kompozicije, nešto potpuno drugačije od ovoga što sam dosad radio. On je i nekakav dug piscima koje sam jako volio i od kojih sam učio i još uvijek učim, kada se sto strana na pisaću mašinu klesalo godinama. Dok sam radio ovaj roman, često sam imao na umu onu rečenicu Goethea: 'U mojim prsima se vrti točak radosti i mučnine.' Odahnuo sam kad sam završio. Dao sam sve od sebe, to mi je najbitnije', zaključuje.
Nakladnik OceanMore najavljuje 'Proslavu' kao povratak autora 'među sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi' te kao 'napeto putovanje kroz vrijeme, prirodu i običaje, putovanje na kojemu pak kao da sve stoji'.
'U širokom vremenskom luku romana, kraj jednoga rata nagoviješta iskustva novih stradanja, a surovost svakodnevice u kojoj preživljavanje ne ostavlja mnogo prostora za promjenu pokazuje svu kompleksnost ljudskog postojanja, zgusnutog u pjesničkoj slici onkraj prostora i vremena. Nakon velikog uspjeha romana 'Sjećanje šume', Damir Karakaš i 'Proslavom' dokazuje da je pred nama već dugo klasik hrvatske književnosti', dodaje se u najavi.
Pisac koji je pozornost kritike i javnosti stekao svojim bespoštednim literarnim prikazima života u Lici, Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica, pored Brinja.
Napisao je još knjigu putopisa 'Bosanci su dobri ljudi' (1999.), romane 'Kombetari' (2000.), 'Kako sam ušao u Europu' (2004.), 'Sjajno mjesto za nesreću' (2009.), 'Blue Moon' (2014.) i 'Sjećanje šume' (2016., nagrade Fric i Kočićevo pero); zbirke priča 'Kino Lika' (2001.), po kojoj je snimljen istoimeni film, zatim 'Eskimi' (2007.) i 'Pukovnik Beethoven' (2012.) te drame 'Skoro nikada ne zaključavamo' (2009.) i 'Snajper' (2013.).
vezane vijesti
Nekadašnji novinar – godinama je pisao za crnu kroniku Večernjeg lista – Karakaš je jedan od najzapaženijih pisaca hrvatske književne scene posljednjih petnaestak godina, knjige su mu prevođene na desetak jezika, zbirka priča 'Eskimi' ujedno je prvi prijevod neke knjige hrvatske književnosti na arapski jezik, a jednu njegovu priču iz 'Pukovnika Beethovena' objavio je i kultni američki časopis za književnost iz San Francisca, McSweeny's Quarterly.
Karakaš je i uspješan scenarist i dramatičar. Njegovu dramu 'Skoro nikad ne zaključavamo' postavio je u sklopu predstave 'Zagrebački pentagram' 2009. na sceni ZKM-a redatelj Paolo Magelli; dramu 'Snajper' režirala je 2013. u ZKM-u Franka Perković, a u Abidjanu u Obali Bjelokosti na francuskom ju je postavio Ivica Buljan.
Po knjizi 'Kino Lika' redatelj Dalibor Matanić snimio je film, a po romanu 'Sjajno mjesto za nesreću' postavio dramu u HNK-u Rijeka. 'Sjećanje šume' Damira Karakaša uprizoreno je u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli u režiji Tamare Damjanović, a 'Blue Moon' u Satiričkom kazalištu Kerempuh, u režiji Borisa Liješevića.
