Nedavno je na snagu stupio novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Poznato je kako su se u samom procesu donošenja Zakona iznosile mnogobrojne primjedbe i rasprave dionika glazbene industrije.

Dio glazbene scene u više je navrata izrazio nezadovoljstvo ovakvim zakonskim rješenjem, a puno je upitnika i oko provedbe samog zakona.

Pozitivna je novina što će novim Zakonom, svi u glazbenom sektoru (autori, izvođači i diskografi) profitirati od pravednije raspodjele prihoda od velikih internetskih platformi poput YouTubea, Facebooka i sl. Međutim, kako se ima prilike čuti u glazbenim krugovima, i za izvođače i za glazbene izdavače – diskografe vrlo su problematične odredbe sadržane u čl. 306. st.5. o retroaktivnoj primjeni zakona, kao i sve one odredbe koje mijenjaju model poslovanja u glazbenoj industriji.

Da ova tema i dalje izaziva dosta bure moglo se čuti i tijekom nedavno održane dvije međunarodne konferencije u Zagrebu.

Na MAKK (Međunarodna autorska kreativna konferencija) konferenciji održanoj početkom prosinca u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja sudjelovali su predstavnici glazbenih udruga, novinara i nakladnika te filmskih redatelja. Nekoliko dana kasnije održan je i RUNDA Digital Day, u organizaciji RUNDE – regionalne udruge nezavisnih izdavača, na kojem su sudjelovali, ovog puta i predstavnici svjetskih odnosno europskih glazbenih izdavača (IFPI i IMPALA). Tom prilikom poslali su snažnu poruku o tome kako je novi hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima primjer loših i jedinstvenih rješenja unutar glazbene zajednice koje ne poznaje niti jedno drugo zakonodavstvo države članice Europske unije.

Kristina Janušauskaite, direktorica europskih pravnih poslova Svjetske diskografske organizacije (IFPI) istaknula je kako pojedine odredbe hrvatskog Zakona grubo narušavaju slobodu ugovaranja i nepotrebno ulaze u privatne odnose dviju ugovornih strana pogotovo imajući na umu da je usvajanju konačnog teksta Direktive u Europskom parlamentu prethodila višegodišnja rasprava na kojoj je usvojen konačni kompromisni tekst kojim se među ostalom izašlo u susret upravo ugovornim stranama. Matthieu Philibert iz IMPALE (Europske organizacije nezavisnih glazbenih izdavača) posebno se osvrnuo na problematične članke novog hrvatskog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji nisu u skladu s Direktivom i ne predstavljaju primjer dobre implementacije, štoviše uvode institute koji nisu u skladu s europskom pravnom stečevinom, poput članaka 149., 240. i 306. kojima se među ostalim propisuje obveza revidiranja svih ugovora ikad sklopljenih između izvođača i proizvođača fonograma u Hrvatskoj.

Očito je da će se oko ovog Zakona još voditi dosta polemika, a mi vam u nastavku donosimo osnovne informacije o relevantnim glazbenim udrugama u Hrvatskoj (koje su bile vrlo aktivne prilikom donošenja novog Zakona) koga one štite, zašto su osnovane i kakva je njihova financijska situacija.

Glazbene udruge u Hrvatskoj možemo podijeliti na udruge autora, udruge izvođača i udruge glazbenih izdavača (diskografa). Strukovne udruge su Hrvatsko društvo skladatelja (HDS), Hrvatska glazbena unija (HGU) i Hrvatska diskografska udruga (HDU). Kolektivne organizacije su ZAMP (zaštita autorskih muzičkih prava), Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) te Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF). Osnovna zadaća HDS ZAMP-a, HUZIP-a i ZAPRAF-a, sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima te licenci Državnog Zavoda za intelektualno vlasništvo, je prikupiti i u najvećoj mjeri raspodijeliti naknadu autorima, izvođačima odnosno diskografima kojima prikupljene naknade i pripadaju. Zanimljivo je vidjeti kako, prema javno objavjenim izvješćima organizacija, iznosi prikupljenih odnosno raspodijeljenih naknada prema autorima, izvođačima i diskografima variraju od organizacije do organizacije.

I dok ZAMP znatno odskače od ostale dvije organizacije, HUZIP i ZAPRAF ostvaruju približno jednake godišnje prihode. No, međutim i kod njih postoje znatne razlike, prvenstveno u vidu raspodijeljenih naknada prema izvođačima odnosno diskografima te u visini novčanih sredstava i imovine koju posjeduju. Tako je primjerice, prema izvješćima revizije ZAPRAF na dan 31.12.2020. na računu imao oko 8 milijuna kuna, dok je HUZIP na isti dan posjedovao preko 55 milijuna kuna. S obzirom da je, kako je gore navedeno osnovna zadaća kolektivnih organizacija prikupiti i raspodijeliti novce svojim članovima, postavlja se pitanje zašto HUZIP na računu ima tolike milijune izvođača?

Doznajemo i da jedino HUZIP od sve tri glazbene udruge ima u vlasništvu nekretnine, tj. cijelu zgradu. Tportal neslužbeno doznaje da je HUZIP u postupku kupnje još jedne nekretnine vrijedne preko sedam milijuna eura.

Upravo su HUZIP i strukovna udruga izvođača (HGU) u cijelom postupku donošenje novog Zakona inzistirale da se sva naknada od digitalnih glazbenih servisa za izvođače prikuplja isključivo putem HUZIP-a, čija je provizija tj. trošak poslovanja najveća od sve tri kolektivne organizacije.