Cijenjeni umjetnik i nastavnik, nakon 50 godina bogate umjetničke i 45 godina izuzetno aktivne nastavne djelatnosti, izložbom se pozdravlja sa svojim kolegama i studentima te odlazi u mirovinu. Za ovu svečanu prigodu izabrani su radovi koji su u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća odigrali važnu ulogu u (re)definiranju pojma fotografskog medija i fotografije kao umjetnosti. Riječ je o radovima, nastalim u vremenu koje je zbog pojave konceptualne umjetnosti, performansa, happeninga, ali i kompjuterski generirane umjetnosti i utjecaja znanosti dovelo i do novog promišljanja fotografije. Temeljne preokupacije nove generacije fotografa ili točnije rečeno umjetnika koji su koristili fotografiju bile su proučavanje tehničkih i komunikacijskih mogućnosti i granica fotografije kao i stvaranje nove jezične strukture medija. Fotografija izlazi u treću dimenziju, nastaju fotobjekti, fotografije – skulpture, odnosno "opredmećene" fotografije koje funkcioniraju kao mobili. Autori, kao što je to Enes Midžić (ili njemu najsrodniji Petar Dabac) djeluju pod direktnim utjecajem skulpture i dizajna Novih tendencija.

Kustosica izložbe Iva Prosoli u predgovoru kataloga zaključuje: "Promatrajući radove Enesa Midžića iz sedamdesetih godina kao cjelinu i više je nego jasna njihova povijesna važnost. U nekom, nažalost još uvijek imaginarnom, muzejskom postavu hrvatske fotografije zasigurno bi zauzele vrlo važno mjesto."

Izložba ostaje otvorena do 22. listopada, radnim danom od 12 do 19 sati, a subotom od 10 do 15 sati.

Biografija autora:

Enes Midžić rođen je u Zagrebu 1946. godine. Fotografijom se profesionalno bavi od 1970., a filmom od 1972. godine. Od 1967. učenik je majstora umjetničke fotografije Toše Dabca i njegov suradnik do 1970. godine.

Studira Filmsko snimanje na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti (danas Akademija dramske umjetnosti) gdje je diplomirao 1977. godine. Od 1971. do 1973. godine radi s Petrom Dabcem na sistematizaciji i prezentaciji fotografske ostavštine Toše Dabca. U razdoblju od 1971. do 1976. godine intenzivno, a kasnije povremeno, izlaže svoje radove u zemlji i inozemstvu na samostalnim, grupnim i kolektivnim izložbama fotografije, suvremene likovne i primijenjene umjetnosti. Organizira i vodi fotoslužbe na desetak internacionalnih i nacionalnih kazališnih i muzičkih festivala (1972. – 1980.).

Profesionalno i umjetnički djeluje kao snimatelj i direktor fotografije na 14 dugometražnih igranih kinematografskih i televizijskih filmova, 4 televizijske serije, 70-ak kratkometražnih filmova, 300-tinjak namjenskih filmova, brojnim fotografskim izložbama, radom u kazalištu na oblikovanju svjetla i scene. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad.

Nastavni rad na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti započeo 1975. godine na Odsjeku snimanja, gdje radi i danas kao redoviti profesor u trajnom zvanju, doktor filmske umjetnosti i professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.