Nisam očekivala da će Netflixov četverodijelni dokumentarac 'Beckham' na mene imati ikakav osobni učinak. Za nogomet nisam zainteresirana, za pop-kulturne ikone jesam, ali me Beckham sa svojom tabloidnom personom, fashionista ženom, neobično imenovanom djecom i piskutavim glasićem vrlo slabo impresionira, a sam dokumentarac na Netflixu doživjela sam kao još jedan pokušaj da se brand Beckham prikaže u toplom obiteljskom svjetlu s notom Vogue estetike. Nemojmo zaboraviti da je na premijeri dokumentarca mnogo zapaženija gošća bila Anna Wintour negoli, ne znam, sir Alex Ferguson. Nemam baš puno vremena za takve editorijale od dokumentaraca. Gledam ih samo po službenoj dužnosti, a očekivala sam da ću ovaj tako i doživjeti.

No vidi vraga, dogodilo se neočekivano. Ili je spin jako dobro uspio i zaveo me k'o fangirl glupaču, ili je David Beckham ipak simpatičniji nego što sam ga dosad doživljavala. Ne bih se zapravo začudila i da su na djelu bila oba faktora. Prvo i prvo, nisam sasvim otporna na šarm pa me se može 'zavesti', a drugo i drugo, Fisher Stevens, čovjek koji je režirao ovu četverodjelnu dokuseriju, uopće nije bezveznjak i vrlo dobro zna što radi. Većina ga pamti kao glumca, zadnje kao ljigavog Huga iz 'Nasljeđa', koji na poziv Kendalla Roya da bude njegov pas u novom ustrojstvu očeve kompanije spremno odgovara: 'Woof!' No Stevens nije samo glumac. On je nagrađivani dokumentarist, koji je za svoj dokumentarni film o lovu na dupine u Japanu, 'Zaljev' osvojio i Oscara.

Fisher Stevens odazvao se pozivu Leonarda Di Caprija da snimi dokumentarac o Beckhamu za Netflix i - učinio je što je učinio. Iznenađujuće simpatičan i otvoren četverodjelni film, u kojem najviše David Beckham i njegova supruga Victoria govore o Davidovu životu i slavi - kako nogometnoj, tako i onoj izvannogometnoj, često prljavoj, neugodnoj i antipatičnoj. Svega tu ima - od priča o nogometnim počecima i djetinjstvu bez prijatelja, preko praćenja Davida Beckhama u njegovoj svakodnevici koje otkriva pedantnog čovjeka koji možda malo previše voli držati stvari pod kontrolom. Ima tu i malo bračnih čarki - možda i malo namještenih, ali ne baš ugodnih, kao što je ona kada Victoria Fisheru Stevensu priča da su i ona i David odrasli u radničkoj klasi, na što upada David koji je slušao pred vratima, dobaci joj: 'Daj, molim te, budi iskrena. U kojem te autu tatica vozio u školu?', sve dok Victoria ne prizna da ju je njezin tatica iz radničke klase dovozio u školu u Rolls-Royceu.

Naravno, tu su i razgovori s brojnim drugim važnim sudionicima Davidova života i slave, tu je i priča o nesretnom crvenom kartonu 1998. u utakmici protiv Argentine, tu je čitava kronologija tabloidskih senzacija zbog Davidove ženidbe s Posh Spice, tu je hrpa nogometaša s kojima je i protiv kojih je David igrao, ali najviše od svega - tu je živahan, pametan i zanimljiv dokumentarac koji će vam biti zabavno pogledati čak i ako vam, kao meni, puca prsluk za Beckhama odavde do Miamija. I za to je najviše zaslužan Fisher Stevens. No nije ni Beckham podbacio.