Petokraka se vraća u Rijeku kao intervencija riječkog umjetnika Nemanje Cvijanovića, koji će veliku crvenu zvijezdu u svibnju ove godine, u sklopu programa EPK Rijeka 2020, postaviti, točnije, vratiti na vrh Riječkog nebodera na Korzu, gdje će ostati do 31. prosinca. Iako tek najavljen, Cvijanovićev rad izazvao je već dosta pažnje, pa i rasprava, a mi donosimo priču o pozadini djela i o dosadašnjem opusu umjetnika, ali i o samoj lokaciji, Riječkom neboderu, na kojem će od sredine godine stajati, kako ga je Cvijanović nazvao, 'Spomenik crvenoj Rijeci - samoobrambeni spomenik'
'Rođen u mraku, u miješanom braku u riječkoj obitelji ateista', kako mu stoji u biografiji na stranicama Rijeke 2020, Nemanja Cvijanović (1972.) u velikom se broju svojih dosadašnjih radova bavio propitkivanjem društveno-političkih tema iz ljevičarske i antiglobalističke pozicije, balansirajući angažiranost s aktualnostima, kritiku s humorom, nerijetko na radikalan i buntovan način. Kako je naveo u intervjuu za Novi list 2015., stekao je mnogo neprijatelja u godinama kada je pokušavao uzgibati svoju sredinu.
'Ljudi, najčešće, ne žele promjene i tu sam se malo razočarao. Ali, Rijeka je moj grad i najradije bih živio ovdje. Volio bih da u Rijeci odrastaju i moja djeca', rekao je tada ovaj multimedijalni umjetnik koji djeluje na području videoumjetnosti, fotografije, performansa i konceptualne umjetnosti. Diplomirao je slikarstvo u Veneciji, na tamošnjoj akademiji, nakon čega je upisao poslijediplomski studij Projektiranja i produkcije vizualnih umjetnosti na Fakultetu za dizajn i umjetnost Ahitektonskog sveučilišta, također u Veneciji.
Titov nadgrobni spomenik za kućnu uporabu
Doma se vratio 2001., i s kolegom umjetnikom Igorom Eškinjom, u namjeri da u Rijeci ustanovi međunarodnu likovnu scenu, osnovao udrugu 'Oblik i sadržaj' koja je kasnije postala Galerija SIZ (Samoupravna interesna zajednica). Prvu samostalnu izložbu imao je 2008. u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i odmah tada podignuo je dosta prašine predstavljajući se radom 'Plaćam struju'.
vezane vijesti
Riječ je o vjernoj kopiji nadgrobnog spomenika Josipa Broza Tita, koju je Cvijanović adaptirao u zidni radijator za kućnu uporabu, a koja je, po završetku izložbe, postala dio fundusa MMSU-a. U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti čuva se pak Cvijanovićevo djelo 'Do not fuck with social democracy!' s kojim je 2012. na HT-ovoj izložbi suvremene hrvatske umjetnosti osvojio treću nagradu. U njemu je bijelu zastavu presvukao crvenim filterom, kao simbol predaje i potom prijelaza iz jedne ideologije u drugu.
U MSU je Cvijanović 2011. predstavio i instalaciju s himnom proletarijata, svoj 'Spomenik sjećanju na ideju o internacionali' u kojemu, lančanim prijenosom zvuka, isprva tiha i nježna melodija revolucionarne 'Internacionale' poprima sve veću snagu do, na koncu, razorne siline. Njen početni čisti zvuk, kasnije pomiješan s ostalim šumovima iz vremena i prostora, gubi na svojoj bistrini. Baš tako je slučaj, sugerira autor, i kod odnosa teorije i prakse u gotovo svim društvenim revolucijama.
Zanimljiv je i jedan od ranijih radova Nemanje Cvijanovića, 'Aplauz!' (2008. - 2010.) u sklopu kojeg je unajmio 200 statista, stavljajući ih u ulogu angažiranih građana čiji je zadatak prosvjedovati na zagrebačkom Cvjetnom trgu protiv neoliberalnog kapitalističkog društva. Nakon sat vremena insceniranog protestiranja, na istom mjestu, sudionicima je isplatio honorar od 60 kuna, a čitava situacija postavljena je kao filmski set i dokumentirana fotografski i kao video.
Generalni hrvatski problem
Na pitanja pak o svom najnovijem radu, 'Spomeniku crvenoj Rijeci', Cvijanović trenutno ne želi odgovarati. Umjesto njega, iz Rijeke 2020, u kojoj je i sam angažiran, kao koordinator tematskog programa 'Kuhinja različitosti', rekli su nam da će autor izjave davati tek kad instalaciju postavi.
Bit će to na simbolični 3. svibnja, na 75. obljetnicu oslobođenja Rijeke od fašizma. Događaj je planiran u okviru programskog pravca 'Doba moći', koji, kako nam je rekla Emina Višnić, direktorica tvrtke Rijeka 2020, dinamičnu i specifičnu povijest Rijeke, koja je u posljednjih stotinu godina promijenila sedam država te preživjela okupacije, oslobođenja, monarhije, carstva koja se urušavaju, društveno-političke revolucije i krahove, uzimaju kao metaforu za povijest čitave Europe, istražujući njezine povijesne promjene i manifestacije moći.
Umjesto zvijezde - zvjezdice
'Najbolji pogled na 'Spomenik crvenoj Rijeci' imat će - riječki HDZ-ovci. Prozori njihova sjedišta na Jadranskom trgu gledat će upravo prema zvijezdi', piše Riječanin koji citira tajnika primorsko-goranskog HDZ-a Dinka Beakovića. 'Već imamo zbor Crvena Rijeka na Titovom trgu, projekt Galeb, ovo je samo nastavak njegove ideologije i pretvaranja Rijeke pod navodnicima u 'crvenu Rijeku', a imao je idealnu priliku Rijeku pokazati kao moderni grad, grad u 21. stoljeću i staviti na vrh nebodera zvjezdice Europske unije', rekao je Beaković.
Za riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, s druge strane, nema ništa sporno. 'Ovdje se radi o, rekao bih, prije svega uspomeni na ljude koji su dali svoj život u oslobođenju Rijeke od fašizma', poručio je.
O prvim reakcijama na najavu da će na Riječkom neboderu osvanuti petokraka Višnić kaže da joj se čini da su uglavnom pozitivne.
'Velik dio ljudi na to reagira najnormalnije. Jasno im je koja je simbolika - da je to spomenik ljudima koji su poginuli za slobodu', tvrdi, a na pitanje što je s onima koji povratak petokrake doživljavaju kao 'provokaciju' i 'ruglo', da nabrojimo neke od negativnih komentara koji su se pojavili ovih dana, kaže kako oni samo pokazuju generalni hrvatski problem.
'Imamo problem povijesnog diskontinuiteta, u kojemu smo presjekli naše socijalističko nasljeđe. Bilo je u njemu, dakako, i negativnih stvari, ali ne treba zato zaboraviti sve one pozitivne. Rijeka, konkretno, u to doba se jako razvijala na svim razinama i toga se dijela naše povijesti ne trebamo sramiti. Naprotiv, trebamo ga istaknuti kao vrijednog jer je ideja antifašizma temelj čitave Europe', kaže Višnić dodajući da se sve čini da se rad Nemanje Cvijanovića, u produkciji riječkog MMSU-a, realizira na vrijeme i da bude postavljen tako da zadovoljava sve sigurnosne standarde.
Neželjeni gost
U programskoj knjižici Rijeke 2020, u tekstu 'Preko trnja do zvijezda – spomenik memoriji i krizi memorije', stoji kako je Cvijanović 'Spomenik crvenoj Rijeci - samoobrambeni spomenik' zamislio kao skulpturu-objekt od armiranog betona i željezne konstrukcije 'u obliku velike, odbačene i zaboravljene partizanske zvijezde petokrake'. U nju će, uz to, uroniti 2800 krhotina stakla, kao simbol 'očekivanog vandalizma u kojem petokraka stradava', ali i, riječima umjetnika, kao podsjetnik na 2800 boraca poginulih u bitki za Rijeku 1945.
'Izvan dohvata i uperen k nebu, 'Samoobrambeni spomenik' otvara pitanje pozivanja (ne)željenoga gosta u tkivo grada, defanzivnosti kao vječnog pratitelja napada i začaranog kruga koji takva dinamika stvara. Je li moguće prihvatiti nakrivljeni i okrnjeni simbol kao dio našega kulturnog nasljeđa, koji će, neovisno o stavu koji uz njega vežemo, ostati dijelom onoga što čini identitet ovoga grada', navodi se u spomenutom tekstu na stranicama Rijeke 2020.
Simbol emancipacije
O radu Nemanje Cvijanovića 'Spomenik crvenoj Rijeci' pitali smo Branku Benčić, Puljanku i dobro poznatu domaću nezavisnu kustosicu i povjesničarku umjetnosti sa središnjim interesom za suvremenu umjetnost, film, povijest izložbi i kustoske prakse. Benčić je, među ostalim, bila kustosica i povjerenica hrvatskog paviljona na 57. Bijenalu u Veneciji (2017.) te kustoska savjetnica pri hrvatskom paviljonu na 16. Bijenalu arhitekture u Veneciji (2018)., a kurirala je i prošlogodišnji Zagrebački salon likovnih umjetnosti pod nazivom 'Bez anestezije' na kojemu je sudjelovao i Cvijanović.
'O radu Nemanje Cvijanovića, 'Spomeniku crvenoj Rijeci', možemo govoriti iz nekoliko pozicija, s obzirom na njegove formalne, estetske ili konceptualne karateristike, međutim posebno je zanimljivo pitanje njegovog društvenog značenja i javne percepcije', kaže Benčić te dodaje kako je ovaj svojevrsni reenactment, ponovno postavljanje zvijezde na Riječki neboder, značajna umjetnička gesta ne samo za Rijeku, već i Hrvatsku.
'U kontekstu politika sjećanja i suprotstavljanju kolektivnoj amneziji, uloga umjetničkih radova može biti ta da u javni prostor vrate neke zaboravljene ili potisnute povijesne momente. U ovom slučaju umjetnik, institucija i grad pokazuju odvažnost da se bave ključnim i često zapostavljenim pitanjima i vrijednostima našeg zajedničkog nasljeđa, kao što su narodno-oslobodilačka borba, vrijednosti antifašizma, solidarnosti. To su ideje koje su dugoročno upisane u umjetničku praksu Nemanje Cvijanovića. Dok se danas slobode urušavaju i dok se suočavamo s društvenom regresijom, zvijezda koja reprezentira simbol oslobađanja Rijeke od fašizma ne može biti promatrana drugačije nego kao simbol emancipacije', poručuje Branka Benčić.
Podignut gangsterskim novcem
I sama lokacija riječke petokrake ima zanimljivu povijest. Taj prvi neboder u Rijeci, znan i kao Visoka kuća Albori, smješten je na kraju Korza, na mjestu gdje je za vrijeme antičkog rimskog naselja bila nekropola. Gradio se od 1939. do 1942. prema projektu Umberta Nordija, milanskog arhitekta.
Zgradu je dao izgraditi Marco de Albori, povratnik iz Amerike, čija se obitelj obogatila za vrijeme prohibicije. Njegov otac, kako stoji na stranici Riječka baština, radio je kao knjigovođa Al Caponea pa se pretpostavlja da je upravo taj novac financirao izgradnju nebodera u Rijeci.
'Pri izgradnji, Riječki je neboder bio voluminozna moderna višekatnica oštrih linija. Dominirao je, kao i danas, okolnim historicističkim zgradama ne samo visinom, već i pročišćenim stilom bez dekoracija. Volumen razbijaju jedino balkoni, tj. lođe, koji pridonose igri svjetla i sjene na pročelju. Utjecaj Milana vidi se u oblikovanju prizemlja. Ostakljena zona s nadstrešnicom bila je novina u Rijeci, ali već isprobana formula na milanskim ulicama. Sam oblik građevine, šesterokatnice iz koje izvire 'toranj' od dvanaest katova, ugleda se na talijanske srednjovjekovne utvrde', piše na stranici Riječka baština na kojoj se dodaje i da se neboder, svojom visinom i specifičnim arhitektonskim oblikovanjem, nametnuo kao jedan od simbola grada Rijeke.
Cvijanović će, inače, u sklopu Rijeke 2020, a u programskom pravcu 'Dopolavoro', predstaviti i 'Zajednički Manifest komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke' koji će 1. svibnja, na Praznik rada, dijeliti građankama i građanima na Titovom trgu.
'Zadaća je (ovog) programa potaknuti svijest lokalne zajednice o osnovnim radničkim pravima i klasnim odnosima u društvu, kao i strategijama otpora i borbe za radnička prava aktivnim sudjelovanjem u razvoju mreže osviještenoga građanstva koje će predstavljati svoje stavove i braniti svoja prava u fizičkom i virtualnom, javnom i medijskom prostoru koristeći se otisnutim pojedinačnim slovima teksta 'Komunističkog manifesta' koji je pretvoren u tisuće autentičnih umjetničkih djela za građanstvo Rijeke', stoji u najavi ovog djela.
Autor će, dodaje se, umjetnička djela u obliku prvomajskog performansa na Titovu trgu, u suradnji s volonterima i s građanstvom Rijeke, pokušati okupiti u zajedničku knjigu kao osnovu za buduća udruživanja i aktivistička djelovanja.
