U svojoj nevjerojatnoj priči Ilić tvrdi da su grob Aleksandra Makedonskog iskopali djelatnici skopske građevinske tvrtke Build (!?), koja je izvodila radove na rekonstrukciji graničnog prijelaza Visje (koji, dakako, ne postoji). Kao glavne izvore informacija Ilić navodi 'bagerista Angela Trajkovskog' i 'geometra Vasila Delčeva', koji su raskopavajući teren otkrili 'stepenastu mramornu građevinu dužine trideset i širine četiri metra'.

Autor u nastavku navodi da je građevina zapravo Aleksandrov mauzolej, koji je tunelom dugim 140 metara povezan s obližnjim brdom Bojčik. Tunel se sastoji od mramornih blokova debljine jednoga metra, a na kraju je ogroman kameni blok u koji je uklesana slika boga Apolona na kočijama koje vuku labudovi. Iznad reljefa na jonskom je dijalektu starogrčkog jezika ispisano Hiperboreja.

Iza navedenog bloka nalazi se, piše Ilić, nova prostorija, čiju unutrašnjost odlikuje osam karijatida s likom boga Atlasa. U samom centru prostorije nalazi se kamena kripta u koju je jonskom varijantom starogrčkog uklesano Megas Aleksandros, odnosno Aleksandar Veliki.

Maštoviti autor se ubrzo prebacuje u stvarnost i navodi da prostor osiguravaju jake policijske snage, a ishod situacije iščekuje i veliki broj novinara. Klimaks Ilićeve minuciozne kreativnosti je zaključak da se 'iščekuje tiskovna konferencija Generalnog inspektorata Republike Makedonije i Narodnog muzeja iz Skopja, gdje će biti objavljeni detalji o otkriću. Narodni muzej, dakako, ne postoji, no autora to ne priječi da svoju priču potkrijepi izjavama bageriste i geodeta.

Priča možda i ne bi bila toliko zanimljiva da na nju nisu nasjele dvije najgledanije makedonske televizije – A1 i Kanal 5, te nekoliko internetskih portala u regiji, koji su je nekritički prenijeli. Makedonski dnevni listovi su ipak imali nešto više vremena pa su za mišljenje upitali Paska Kuzmana, direktora Uprave za zaštitu kulturnog nasljeđa i arheologa koji je otkrio brojne antičke lokalitete u Makedoniji.

'Ako je velika istina – laž je, ako je velika laž – istina je', zagonetno je odgovorio Kuzman Utrinskom vesniku. Rezerviranost su izrazili i drugi eminentni arheolozi, no nitko od njih nije u potpunosti isključio mogućnost da u priči ima barem trunke istine.

Priču je na koncu za makedonski list Dnevnik opovrgnuo i sam Ilić, koji je rekao da je 'uživao dok je pisao tekst' i da mu je 'jako drago što je toliko čitan u Makedoniji i regiji'. No, bez obzira na privremenu marketinšku korist koju je Ilić pribavio svojem magazinu, sasvim je sigurno i da je dugoročno zapravo naštetio kredibilitetu medija za koji blogiraju i neki cijenjeni autori te regije, poput filmskog kritičara Dimitrija Vojnova (i dalje ga se većina sjeća kao malog Zorana iz filma 'Tito i ja'). Medije je, što pokazuje i ovaj primjer, uvijek lako povući za nos.