Makedonski publicist, izdavač, koncertni promoter i dobri duh tamošnje rock scene Tošo Filipovski predstavio je u klubu Pločnik u Zagrebu niz knjiga i kompilacijskih ploča koje je objavio kako bi sačuvao od zaborava scenu koja, povratkom i naglom popularnošću darkwavea, postaje ponovno aktualna
Istraživati kronologiju jedne rock scene pravi je rudarski posao, pogotovo kad je riječ o sceni koja je i u nekadašnjoj zajedničkoj državi bila gotovo nevidljiva. Dijelom zbog jezične barijere, a dijelom zbog inferiorne uloge Makedonije u jugoslavenskoj federaciji, makedonskim bendovima bio je otežan pristup medijima. Snimke koje bi teškom mukom uspijevali napraviti u tadašnjim studijima RTV Skoplje rijetko kad bi uspjeli objaviti, jer Makedonija nije imala ni izdavačku kuću. Kako će nam u jednoj od nizu duhovitih anegdota otkriti upravo Tošo Filipovski - jedini pokušaj osnivanja izdavačke kuće po imenu Makedonijadisk propao je zbog svađe dvojice lokalnih funkcionera oko toga tko će biti direktor.
vezane vijesti
Baviti se arheologijom scene nastale u takvim uvjetima stoga izgleda gotovo kao nemoguća misija i time je još nevjerojatnije sve što je Filipovski prezentirao tijekom jednoipolsatnog predstavljanja svog publicističkog rada, kroz koji su nas vodili izrazito zainteresirani dvojac glazbenih entuzijasta, Vedran Meniga i Tomislav Šunjić, koji uređuju i vode radioemisiju i podcast Pozitivan ritam.
U svega nekoliko godina Filipovski je objavio 'Makedonsku rock enciklopediju 1963 - 2018', ukoričenu hagiografiju makedonskog rocka od njegovog postanka do danas, još dvije knjige i četiri ploče na koje je uvrstio presjek navedene scene, a nedavno je sve to zaokružio biografijom 'Otkrovenja 1981 - 2021.', uz Leb i sol, najveće makedonske rock grupe svih vremena - Mizar. Usto, Filipovski je na predstavljanje donio niz drugih naslova suvremene makedonske rock publicistike, a dio tog opsežnog i kvalitetnog materijala moguće je i kupiti upravo u Pločniku, dakako do isteka skromnih zaliha.
Iako priznaje da ga je na ideju enciklopedije potaknuo Petar Janjatović, autor sličnog štiva za područje bivše Jugoslavije, Filipovski je na predstavljanju iznio niz specifičnih detalja koji makedonsku scenu i četrdeset godina nakon njezinog procvata čine intrigantnom. Prisjetio se tako trenutka kojim otvara biografiju benda zbog kojeg je krenuo u cijelu priču, a koji je dan nakon predstavljanja knjige nastupio u zagrebačkom MSU-u - Mizara. Naime dobio je informaciju da je prvi koncert Mizara održan davne 1981. u skopskom zatvoru Idrizovo. Pronašao je čak i fotografije s tog koncerta. Problem je bio u tome što mu nitko iz benda danima nije mogao potvrditi da se to uistinu dogodilo jer se naprosto - nisu sjećali.
Sa sličnim problemom susreo se kad je pisao 'Makedonsku rock enciklopediju', pa je razvio svojevrstan sustav prisjećanja članova tadašnjih pionira scene, postavljajući im pitanja poput kad su išli u školu, kad su služili vojsku, kad im se rodilo dijete i sl. 'Danas ja podsjećam makedonske glazbenike kad im se približava neka važna obljetnica', zaključuje Filipovski.
U početku mukotrpnog rada na spašavanju makedonske glazbene povijesti Filipovski je imao i podršku tamošnjeg ministarstva kulture, sve dok nije dobio tamošnju nagradu za publicistiku. Apsurdno, ali upravo tada su mu uskratili financijsku potporu, pa je zaključio da se može osloniti samo na sebe i vlastiti neograničeni entuzijazam. Pitanje autorskih prava riješio je usmenim blagoslovom većine bendova, izdavačka prava, kako je gore već objašnjeno - ne postoje, te je na sebe preuzeo i tiskanje knjiga, ali i vrijednih vinila koje je objavio u sklopu svoje izdavačke kuće Corpus Delicti Records.
Ploča 'Macedonian New Wave 1981-1985 Vol.1 (Ima li Zabava?)' nama se čini važnija jer donosi snimke 12 našoj publici većini nepoznatih bendova, a koje nisu bile objavljene. Druga pak kompilacija, 'Macedonian Dark Wave 1985-1989', donosi neobjavljene snimke poznatijih bendova kao što su Mizar ili Padot na Vizantija, što će daleko bolje rezonirati kod mlađe publike koja otkriva pravce danas nazvane darkwave ili chillwave.
Izniman trud i motivacija s kojom je Filipovski ušao u ovaj projekt navodi nas na pitanje - tko će odraditi sličan posao za hrvatsku scenu, na jednom mjestu objediniti raštrkane povijesti lokalnih scena razorenih ratom i njegovim posljedicama? Ako ni zbog čega, makar zbog pripadnika izumiruće generacije koja je sva ta djela stvarala, a imajući u vidu podgrijanu popularnost retro glazbenih ciklusa, sigurno će se naći nešto i za mlađe glazbene fanatike.
