Makedonska politika posljednjih godina izrazito je turbulentna i privlači pozornost regionalnih i svjetskih medija. Vladajuća stranka, VMRO-DPMNE, ozloglašena je po autokratskom stilu vladanja, razotkrivenog objavom 'bombi' – prisluškivanih razgovora vrha države koji oslikavaju koruptivnu prirodu režima. Oporbeni SDSM, koji je spomenute razgovore objavljivao u namjeri da pokrene građanski bunt i svrgne vlast, u toj nakani nije uspio. Međunarodna zajednica prisilila je vlast i opoziciju da dogovore uvjete za nove izbore i sudski epilog skandala s prisluškivanim razgovorima. Izbori su zakazani za 11. prosinca, no specijalno tužiteljstvo, koje pokušava utvrditi odgovornost za slučajeve proizašle iz 'bombi', stiglo je tek do podizanja prvih optužnica.

Sve ove napetosti radikalno su polarizirale biračko tijelo, pa smo potražili sugovornika na temu makedonske politike među 'nesvrstanima', sve malobrojnijim ljudima koji u Makedoniji i dalje vide svoju budućnost. Jedan od njih je Vasko Atanasoski, 37-godišnji gitarist benda Bernays propaganda, koji je neumornim koncertiranjem i do-it-yourself stavom stvorio značajnu reputaciju na regionalnoj i europskoj alternativnoj sceni. Atanasoski se glazbom krenuo baviti u vrijeme, kako kaže, rata i kriminalne privatizacije jer mu je underground pružao sigurnost i smisao. Izdao je ukupno dvadesetak albuma s različitim bendovima, a uz Bernays propagandu, koja je nastupala na nizu europskih festivala te nedavno izdala split EP s legendarnim Mikeom Wattom, najpoznatiji je po radu u hardcore bendu FxPxOx i s postpankerima Xaxaxa, koji su u međuvremenu prestali s radom. S ovim angažiranim glazbenikom razgovaramo o predizbornoj situaciji i budućnosti Makedonije, njegovih bendova i nedavno pokrenute izdavačke kuće.

Posljednji album Bernays propagande 'Politika' započinje prvim taktovima makedonske himne. Što ti danas prolazi kroz glavu kad čuješ himnu na televiziji, na nekoj utakmici, bilo gdje?

Uvijek se sjetim toga da ljudi ne čitaju tekst. Oduvijek sam doživljavao Makedoniju kao zemlju poštenih i duhovitih ljudi. Nekad me himna podsjeti da je sve to možda moguće samo u pjesmama.

Tekstovi na albumu prepuni su referenci na makedonsku svakodnevicu, a zvuk je umočen u melankoličnu, pa i pomalo depresivnu elektroniku. Album je izašao prije više od pola godine i svašta se događalo od tada – 'bombe' i protesti - ali izgleda kao da se ništa ne mijenja. Kad sviraš te pjesme danas, izgledaju li ti već 'staro' ili misliš da ste uhvatili duh vremena?

Svi su naši albumi inspirirani makedonskom svakodnevicom. Muka mi je kad gledam kako ljudi ne uče ništa i imaju kratko, selektivno pamćenje. Posebno mi je muka kad siromašna djeca ne mogu prepoznati našu energiju i borbu koja je slična njihovoj, dok bogati pozeri kažu kako smo im mi promijenili život i politički ih osvijestili, a odmah potom nas napadnu kad kažemo da smo anarhisti i da ne volimo socijaldemokraciju i demokršćanstvo. Nadam se da će naše pjesme ostati netaknute i čiste, kao pjesme Koste Racina, Ace Karamanova i Branimira Štulića.

Hoćeš li glasati na izborima u nedjelju? Misliš li da postoje ikakvi izgledi da dođe do promjene vlasti?

Neću glasati jer u subotu sviramo u Sloveniji. U nedjelju ujutro budimo se i vozimo doma. Kad budemo stigli, glasačka mjesta će već biti zatvorena, tako da ulazimo u onih 45 posto žitelja Makedonije koji neće glasati ili ne znaju za koga će glasati. Iskreno, uopće nemam povjerenja u politički sustav jer na kraju bogati opet postanu bogatiji, a sirotinja još siromašnija. Fakat je da su prosvjedi i 'bombe' malo uzdrmali poziciju političara i čekam da konačno padne imunitet koji političari imaju, čak i kad rade težak kriminal i to narodnim novcem. Iskreno, ne vjerujem da će SDSM ili bilo koje sluge velikog kapitala donijeti te promjene. Ovaj narod zaslužuje da pljačka prestane i nadam se da će ubrzo kazniti njihove glavne pljačkaše, najveće stranke makedonskog političkog crnog neba. Nikad se ne zna, možda LEVICA (nova ljevičarska stranka, op. a.) uspije teoriju pretvoriti u praksu i konačno dokaže da nisu sve političke opcije danas iste. Ipak, znajući situaciju, ne predviđam velike promjene.

Kako ti se čini taktika opozicije, koja je u svoje redove okupila raznoliku ekipu, od nekolicine ljudi uključenih u građanske proteste, pa do blago rečeno kontroverznih intelektualaca? Hoće li im to više odmoći nego pomoći?

Opozicija bi trebala učiniti nešto više od uličnih prosvjeda, posebno onih od kojih se službeno ograđuju, ali ih neslužbeno i financijski podržavaju. Za mene će SDSM uvijek biti stranka koja je opljačkala Makedoniju i izdala socijalističke ideje, a VMRO-DPMNE stranka koja je ukrala ime revolucionarne organizacije iz 19. stoljeća i potpisala zakon o privatizaciji dok su bili oporba u 1990-ima. Inače, svi ti profesionalni aktivisti i intelektualci su najveći krivci za ovo mizerno stanje. Oni znaju istinu, ali je nikad ne govore javno jer više vole novac i moć. Najglasniji su po ulicama i Facebooku, ali odmah utihnu kad postanu članovi nekog državnog tijela.

Kako ni protesti ni 'bombe' nisu bili dovoljni, po tebi, što bi se trebalo dogoditi u Makedoniji da 'tiha većina' počne utjecati na zbivanja u državi?

Bombe su objavile ono što većina građana zna, a to je da su političari, biznismeni i njihovi uposleni krivi za ekonomsku i političku krizu. Narod nije izašao masovno na ulice zbog toga što želi promjene, nego zbog toga što znaju da su oni koji su snimljeni i oni koji su snimali dio istog državnog kriminala koji je doveo institucije do propasti, i umjesto da ljudima vrati ono što je njihovo, nudi im šarene laži o boljem životu. Običan čovjek teško može vjerovati nekome tko svakodnevno nosi cipele koje su nekad skuplje od prosječne plaće žitelja Makedonije, a govori o nekakvoj socijalnoj pravdi, uspjesima države i ekonomskom rastu. Ne postoji tiha većina, postoji tiha sirotinja. Vrijeme je da ljudi krenu misliti svojom glavom jer smo svi svjedoci toga dokle nas je dovelo korporativno ponašanje i razmišljanje. Želim vidjeti više uspješnih domaćih modela koji su dobri za zemlju, ali i za izvoz, a da nisu u vlasništvu dobro poznatih bogatih krvnika.

Veći dio stvaralaštva Bernays propagande, pa i posljednji album, gleda makedonsku stvarnost kroz žensku vizuru, što je vjerojatno Kristinin doprinos. Kako tebi, kao muškarcu, djeluje položaj žene u Makedoniji? Može li se povući paralela s drugim obezvrijeđenim društvenim grupama, poput LGBT populacije?

Postoje razne žene u Makedoniji. Neke od njih su u visokoj politici i biznisu i ponašaju se gore nego neki mačo kreteni, neke moraju nositi burku i ne smiju se pobuniti zbog neke tradicije i religije. Volio bih da žene imaju više moći odlučivanja u našoj zemlji i u svijetu uopće. Žene preferiraju ljubav, a ljubav je jedina spas za sve nas.

Od svih bendova i projekata s kojima si ikad svirao (a bilo ih je gomila), koji ti je najdraži? Zašto si ugasio Xaxaxa?

FxPxOx je bio bend koji je meni dokazao moć ljudske volje, pozitivnog i konstruktivnog razmišljanja i djelovanja. To je bio bend koji je postavio put za Bernays propagandu. Najveća greška mi je bila formiranje XAXAXA umjesto da krenem solo jer ja sam napisao sve pjesme tog benda, a još od početka sam imao problema s članovima. Ugasio sam ga jer sam se umorio objašnjavati ljudima kako bi trebale zvučati moje pjesme. Dosta me ljudi pita o ovom bendu, čak mi nude da ga ponovno pokrenem, ali to se neće dogoditi. Sad sam konačno krenuo solo i sviram nekoliko pjesama XAXAXA. Nedavno sam pokrenuo i izdavačku kuću Balkan Veliki te izdao prvi solo EP.

Već godinama si neprestano na turneji, prošao si dobar komad svijeta. Kad bi mogao birati, bi li se preselio nekamo ili ostaješ u Makedoniji do daljnjeg?

Putujući naokolo, shvatio sam da, ma kamo išao, uvijek će Vasko ići sa mnom. U Makedoniji sam započeo nešto i valjda u njoj ostajem do smrti. Planet Zemlja je predivan ako imaš topli dom, hranu i ljubav. Za to se vrijedi boriti, za to vrijedi ostati tamo gdje jesi!

Album 'Politika' završava preradom tradicionalne makedonske pjesme 'I kje dojde vreme'. Sugerirate li time da ipak postoji nada za Makedoniju, i ako da, gdje ju pronaći?

Svakako da uvijek ima nade, čak i kad neki meteor ogromne veličine juri prema našem planetu i čak ako svi znaju da, ako udari, najvjerojatnije nećemo preživjeti. Najvjerojatnije!