Pjesnik, dramatičar, esejist i akademik Ljubomir Simović, jedan od najcjenjenijih suvremenih srpskih pjesnika i dramatičara, preminuo je noćas u Beogradu, prenose srbijanski mediji. Njegov opus, obilježen bogatstvom jezika, dubokim kulturnim ukorjenjenjem i istančanim osjećajem za dramu svakodnevice, spada u temelje moderne srpske književnosti.

Rođen 2. prosinca 1935. u Užicama, Simović je školovanje završio u rodnom gradu, a diplomirao povijest jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je rano ušao u književni život kao urednik kultnog studentskog časopisa Vidici. Radni vijek proveo je kao urednik u Kulturnoj redakciji Radio Beograda.

Kao dramski pisac, ostavio je neizbrisiv trag četirima dramama koje su obilježile srpsko kazalište: 'Hasanaginica', 'Čudo u Šarganu', 'Šopalovićevo putujuće pozorište' i 'Boj na Kosovu'. Njegove drame izvođene su i izvan granica bivše Jugoslavije, potvrđujući univerzalnost njegovog kazališnog jezika.

Simovićev pjesnički opus prostire se kroz desetljeća – od 'Slavjanskih elegija' (1958.) do 'Planete Dunav' (2009.) a osim poezije i drama, ostavio je dubok trag i kao esejist, pišući o književnosti, društvu i umjetnosti. Među najvažnijim esejističkim knjigama ističu se 'Kovačnica na Čakovini' (1994.), 'Galop na žeževivu' (1999.), 'Guske u magli' (2005.) i 'Odbrana Beograda' (2020.), dok je likovnim umjetnicima posvetio knjigu 'Čitanje slika' (2023.). Objavio je i roman 'Užice sa vrana' (1995.) te dnevnik snova, 'Snevnik' (1998.).

Posljednjih godina radio je na knjizi poezije 'Riba s dva repa', koja će uskoro biti objavljena u izdanju Arhipelaga. Godine 1994. izabran je za redovitog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Tijekom života primio je najvažnije književne nagrade u Srbiji za poeziju, dramu i esejistiku.