Srpsko privredno društvo Privrednik i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba organiziralo je tribinu ‘Promjena imena Trga maršala Tita’. Ta se tribina održala u utorak, 4. 07. i prenosila ju je televizija N1, doduše s manjom zadrškom i s podosta tehničkih nesavršenosti kakve su zapravo česte kada se takvi događaji prenose takvi kakvi jesu, bez neke posebne pripreme ili obrade. Pitanja iz publike, primjerice, nisu se baš najbolje čula pa je gledatelj u nekim slučajevima morao nagađati o čemu je riječ, no unatoč tome, bila je to jedna od najzanimljivijih stvari koje ste ovaj tjedan mogli pogledati na televiziji. 

Osobno mi je posebno zanimljivo to što sam, kada sam malo švrljala po internetu i reakcijama raznih skupina na tribinu - primijetila da su s tribinom podjednako zadovoljni i lijevi i desni, i oni koji zagovaraju promjenu naziva Trga maršala Tita i oni koji su protiv nje. Jedni su bili zadovoljni zato što je 'Hasanbegović održao lekciju Puhovskom i Jakovini', drugi zbog toga što su druga dvojica valjda očitala lekciju Hasanbegoviću, no kako god se okrenula pila, čini se da se na ovoj tribini dogodilo nešto što se zapravo prilično rijetko događa u hrvatskom medijskom prostoru: svi su dobili priliku kazati 'svoje'. I to su izrekli u prilično kulturnom, ali i opuštenom okruženju, to su učinili čak i u trenucima kada je bilo očito da im publika nije naklonjena. I to je zapravo jako velika stvar, možda najvažnija kada je riječ o ovoj tribini. Iako se na njoj i mimo te načelne atmosfere dalo čuti štošta zanimljivo.

Svakako je dobar dio zasluga na panelistima - ponajviše na Žarku Puhovskom i Zlatku Hasanbegoviću (nije ni Jakovina bio loš, ali na ovoj je tribini nešto manje došao do izražaja) - no prije svega bih za sve to pohvalila moderatora Sašu Kosanovića, koji je izveo nešto što uspijeva rijetko kojem moderatoru, novinaru ili voditelju talk-showa u Republici Hrvatskoj. Svima je dao prostor, svima je omogućio da vrlo temeljito izraze svoje mišljenje, a pritom uopće nije glumio da je sasvim nepristran. Odnosno, da budem preciznija - bio je nepristran u smislu da je sve sugovornike tretirao jednako, ali se iz njegovih pitanja i njegova stava moglo zaključiti koje mu je otprilike mišljenje o cijeloj priči, pa i o nekim rukavcima teme u koje je rasprava nerijetko tijekom tribine zalazila. To je ono što mnogim ljudima u Hrvatskoj nije baš jasno - da ljudi koji vode ovakve tribine ili emisije ne moraju nužno biti na totalnoj ekvidistanci od svih izloženih pozicija, da ne moraju baš totalno sakrivati svoj stav o problemu o kojem se raspravlja, ali da moraju dopustiti svim raspravljačima da izlože ono što imaju, da međusobno raspravljaju i da ih pritom trebaju tretirati pristojno i s poštovanjem. Kosanoviću je to na ovoj tribini uspjelo. Čak je i usput bio i duhovit, meni osobno i simpatičan.

Sama rasprava bila je pametna, također na momente duhovita. Na moje iznenađenje, sva su trojica raspravljača, od kojih inače doslovno nijednog dosad nisam doživljavala kao osobu koja je takvo što u stanju, uspjela postići razinu opuštenosti u kojoj su komunicirali elokventno i bez hemunga, a još su se čak pomalo i šalili. Efekt je bio taj da je gledatelj čak i one stavove koje inače smatra užasnima i neprihvatljivima mogao poslušati i razmisliti o njima. I da mu je pritom bilo zanimljivo, čak i zabavno. Vidjelo se to i po reakcijama publike na licu mjesta, koja je, doduše, tu i tamo emocionalnim povicima davala do znanja što misli o nekim izjavama, ali generalno nije bilo nekih prevelikih incidenata ni ometanja. Osim ako pod to ne uračunamo povremeno prošaptano 'nevjerojatno' koje je izgovarala neka gospođa, očito smještena preblizu televizijskih mikrofona.

Ono što me, međutim, u cijeloj priči oko te tribine muči jesu tri stvari. Prva, to što su tehnički problemi, koji ipak nisu uspjeli zasjeniti ovu odličnu tribinu, bili jako zamjetni pa bih onima koji prenose ove tribine poručila da se sljedeći put možda ipak malo potrude jer su očito vrijedne toga. Drugo, kako to da se tribinu sjetila prenositi samo televizija N1? Ovaj javni događaj, o pitanju o kojem javnost u zadnjih nekoliko tjedana jako voli raspravljati i o još nekim pitanjima koja su za javnost važna već desecima godina - čini mi se kao idealan sadržaj za javnu televiziju, posebice u doba ljetne sheme i mnogobrojnih rupa u programu. U čemu je problem? Zašto to nikome na Prisavlju nije palo na pamet. 

Treća stvar me zapravo ne muči, nego mi je samo bila na pameti cijelo vrijeme dok sam gledala tribinu. Saša Kosanović izvrstan je moderator. Trebalo bi mu dati da se još malo intenzivnije bavi ovakvim poslovima - ako to, naravno, uopće želi. No nakon ove tribine sigurna sam da bi u bilo kojoj formi voditelja panel-diskusija, tribina pa čak i talk showova mogao bez problema stati uz bok onima koji to u ovoj zemlji najbolje rade, ako ih ne i prešišati. Moguće je da bi se s tom konstatacijom složili i sudionici ove tribine.