Jeste li u zadnje vrijeme gledali 'Otvoreno', 'Temu dana' ili neku sličnu emisiju s gostima u studiju? Ne moraju to čak biti ni emisije na javnoj televiziji, imaju i komercijalci dovoljno mjesta u svojim informativnim emisijama za pozivanje stručnjaka, 'stručnjaka', analitičara i 'analitičara'. Jeste li naišli i na jednu u kojoj tema nije bila 'Agrokor'? Nisam ni mislila. Dnevnike, vijesti i informativne kabelske kanale na hrvatskom jeziku neću ni spominjati. Tamo je kriza Agrokora definitivna belle de jour bez koje se čini da uopće ne bi bilo programa. U zadnjih je nekoliko dana jedino Željka Markić sa svojim kukanjem zbog zatvaranja facebook stranice naroda.hr uspjela prodrijeti kroz Agrokorov informativni monopol nad domaćim televizijama. A i to samo nakratko i na relativno slabo gledanom kanalu. Onom istom na kojem smo sinoć imali prilike vidjeti kako se saborski zastupnici tijekom rasprave igraju laserima.

Uglavnom, o Agrokoru se govori na svim televizijama i u svim emisijama u kojma to ne bi bilo krajnje neprimjereno zato što bi glazbeni ansambl u studiju 'Anton Marti' teško pronašao numeru kojom bi popratio vijest o standstill aranžmanu.

S jedne strane, medijska opsesija cijelom pričom donekle ima smisla. Agrokor je ogromna firma, s njom posluje užasno puno drugih tvrtki i pojedinaca u Republici Hrvatskoj i šire, svatko od nas zna barem jednu osobu kojoj dio kućanskog prihoda ovisi o Todorićevu carstvu, pa zbog čiste masovnosti onih na koje bi eventualna propast Agrokora mogla imati utjecaja ima logike da su se svi raskokodakali o njoj. 

Problem je jedino u tome što im je to kokodakanje prilično histerično, konfuzno i rijetko kada informativno. 

Evo, recite mi - da ste se informirali samo iz televizijskih emisija u koje se pozivaju bivši i sadašnji ministri, predsjednici i potpredsjednici stranaka, aktualni i rashodovani biznismeni te tu i tamo pokoji stručnjak - biste li odande uspjeli točno shvatiti što se zbiva s Agrokorom? Ja znam da ja ne bih. Puno je veća šansa da bi mi zbog silne kakofonije (a i mnogočega drugog što bi se dalo opisati riječima koje počinju na kak-) mozak izveo samoubilački eksplozivni napad na televizor koji gledam.

Gledajući, primjerice, 'Otvoreno' - emisiju koja se uporno fura na to da na panelku poziva onoliko gostiju koliko im stane stolaca za stol u studiju - mogli ste u zadnjih nekoliko dana samo saznati što si o Agrokoru i njegovoj krizi misle HDZ-ovci, Mostovci i SDP-ovci. Silno korisno, s obzirom na to da im se mišljenja uglavnom svode na međusobno optuživanje i pokušaje pranja vlastitih ruku na temu nismo-mi-majke-nam-preko-koljena. Ovoj ekipi koja duma kako će otplatit ratu kredita ako im podružnica Agrokora u kojoj rade sljedeći mjesec ne isplati plaću sigurno je to najvažnije. Jel ih naguzio HDZ, SDP ili Most.  Gledajući regularne informativne emisije, pak, mogli ste samo saznati da Plenky & co. drukaju za to da je Agrokor trgovačko društvo od sistemskog značaja pa da mu se treba prilagoditi zakone, da se oporba i dobavljači kojima Agrokor duguje baš ne slažu i... dalje više ništa. Pardon, mogli ste i naučiti izraz standstill aranžman i osjetiti potrebu da ga zatražite kod frizera, u samoposluzi i na benzinskoj pumpi.

Sve te nejasnoće i zbrke, povrh toga, ne proizlaze iz manjka izgovorenih riječi u televizijskom eteru. Dapače, proizlaze iz njihova viška. I iz toga što se rijetko tko na svim domaćim televizijama potrudio da sve izgovoreno o Agrokoru filtrira i uobliči u jedan smislen prilog. A čisto sumnjam da i među njima nikome ništa nije jasno.

Korijen tog problema i takvog šugavog informiranja gledatelja o krizi o kojoj se ne prestaje trubiti s malih ekrana dubok je i razgranat. Osim u lošem shvaćanju medijskog pluralizma ('Evo, mi doveli sve žive pa vi vidite što ćete shvatit iz onoga što klepeću!'), korijen tom problemu treba tražiti i u tome što do maltene prekjučer nitko na domaćim televizijama nije govorio NIŠTA. Da nije bilo reklama za rasprodaje u Konzumu ili promidžbenih najava da će se od sutra na kioscima Tiska moći, štajaznam, podići rodni list i kupiti čistokrvan pas - prema programu domaćih televizija do prije koji tjedan nije se uopće moglo zaključiti da u Republici Hrvatskoj postoji kompanija koja se zove Agrokor. Okej, spomenuli su je možda dva-tri puta u zadnjih nekoliko godina, pri Todorićevu 'herojskom' preuzimanju Mercatora i sličnim golemim uspjesima te širenjima, no  maltene do prekjučer ni na jednoj domaćoj televiziji nije bilo ni slovca o tome da bi s Agrokorom moglo biti nekih problema. Pa se sad tobože svi čude ko pura dreku i moraju si pozvat pedeset gostiju da im objasne kako, kako, mila majko?

Rezultati su, naravno, tužni. Ljudi koji se informiraju uglavnom putem televizije ne znaju zapravo ni sebi ni nikome oko sebe objasniti što se događa, ali su zato zapamtili nekoliko sloganskih rečenica oni koji su na televizije i došli zato da bi im te sloganske/sluganske rečenice usadili u mozak. 'Moramo spasiti Agrokor, to je strateški važno za Hrvatsku', zaključit će nakon gledanja HTV-a, ali i ostalih televizija u Hrvatskoj zato što im je to rekao Plenky prilikom nekog obraćanja ili neki stranački dežurni kojeg je taj tjedan dopalo 'Otvoreno' ili Šprajc. Neki drugi će odmahnuti rukom i zaključiti da ionako nikada ništa neće shvatiti pa se okrenuti sprdnji na račun DJ Stečajnog Upravitelja kad već ne znaju što bi drugo. Treći će gutati tablete za smirenje jer im plaća za sljedeći mjesec ovisi o raspletu te situacije. Četvrti će gutati pelinkovce jer su od svega jedino uspjeli shvatiti da će im sada od plaće odbijati za spas Agrokora, a od plaće im je već odbijeno za previše takvih spašavanja.

A svima nam se do prekjučer prešutno tvrdilo da je s Agrokorom sve okej. Ako nikako drugačije, u sjajnim, veselim, navijačkim reklamama, u kojima su zelena salata i mrkva uvijek izgledale svježije i ukusnije od onog što se za to vrijeme prodavalo u Konzumu.