Novi dokumentari serijal Gorana Milića - 'Tada & Sada' - na papiru izgleda kao da bi mogao biti ludilo od hita i zanimljivosti. S iznimkom pokondirenog pravopisnog stila u naslovu, sve druge sastavnice djeluju obećavajuće: tema je serijala razrada vječite rasprave o tome živi li se u Hrvatskoj bolje sada ili se bolje živjelo dok je bilo Tita i žita, a autor je serijala Goran Milić, veteran i tadašnjeg i sadašnjeg televizijskog novinarstva te snimanja dokumentarnih serijala u kojima luta uokolo i pita ljude: 'Recite, kako vam je?' Doda li se još svemu tome da je Miliću HTV, kako piše u najavi, prepustio bogatu arhivsku građu za ilustraciju i podupiranje rečenog u serijalu - jackpot se čini sigurnim.

E, ali nije. Sudeći po prvoj, sinoć na Prvom programu HTV-a emitiranoj epizodi, sve te najavljivane priče u kojima će nam gospo'n Milić sistematičnije objasniti, podacima i razgovorima ilustrirati stvarno stanje tada & sada - ispadaju obećanje, ludom radovanje. Prva je epizoda, naime, poprilično nabacan slijed razgovora, podataka, arhivskih snimaka i tema, povremeno zgodna ilustracija prošlih i sadašnjih vremena, ali s nejasnim konceptom.

Da, osnovna je Milićeva teza jasna - da ljudi obično život u prethodnom sustavu i ovome uspoređuju na pogrešan način jer jedni izdvajaju samo dobre stvari iz prvog, a drugi neke sasvim druge dobre stvari iz drugog, pri čemu su one međusobno neusporedive, pa onda dobivamo bizarnu situaciju kojoj Pero kaže da mu je prije bilo bolje jer je znao da će imat sigurnu penziju, a Đuro kaže da mu je sad bolje jer može ispričat vic o Titu a da ne mora na Goli otok. Milić nam je to u nekoliko navrata tijekom epizode objašnjavao i ilustrirao primjerima, od kojih je najblesaviji bio igrani štiklec s Ivicom Zadrom i Darkom Janešom, gdje ta dvojica jedan drugome na primjerima pizze, kafića i restorana popuju o tome je li bilo bolje tada ili sada. Cijeli taj razgovor u epizodi djeluje kao naglo upadanje ekipe emisije 'Nad lipom 35' u Milićev dokumentarac i nije zapravo jasno čemu bi trebao služiti, osim možda da još jedanput, za gledatelje s IQ-om majoneze light, ponovi ono što je pjesnik htio reći.

To, međutim, nije jedini problem sinoćnje epizode ovog serijala. Istina, u njemu se nalaze neki zgodni momenti, uglavnom iz arhivske građe - kao što je anketa Ivana Hetricha po karlovačkim ulicama, gdje je krajem šezdesetih prolaznicima postavljao pitanje o tome što im je najveća želja. No osim što se takvim zgodnim ilustracijama preko nekoliko puta ponavlja to da su ljudi prije živjeli skromnije pa su im skromnija bila i očekivanja, u tome nema baš nikakvog sistema ni logike. Milić cijelu epizodu vrluda, pa je malo na ljudima koji u Živogošću danas imaju 15 apartmana, a prije su držali po jednu kokoš u kući, zatim je malo kod prijateljice na doručku od jednog jajeta i kruha s mašću, pa je malo u KBC-u Zagreb i klinici 'Svjetlost', gdje raspravlja o razlikama medicine danas i nekad...

Iako to nije uvijek slučaj u dokumentarnim serijalima koje je snimao, u sinoćnjoj je epizodi bilo bolno vidljivo da Goran Milić ima problema s razlikovanjem novinarskih priloga za TV emisije i dokumentarnih filmova, pa mu sve zajedno izgleda kao skup kratkih reportaža, razgovora i priloga koji se nisu uspjeli objediniti u dokumentarac. Hoće li mu to uspjeti u daljnjim epizodama - ne znam, no ovo što smo zasad vidjeli nije mnogo više od nakupine anegdota. I ilustracije da su nam i veterana Milića naučili koristiti dronove.