Zvonko Kusić je liječnik s izuzetnom biografijom, a lista njegovih bivših i sadašnjih funkcija je nepregledna, i nemoguće ju je navesti u cijelosti pa stoga donosimo samo jedan manji dio: bio je redoviti profesor onkologije i nuklearne medicine te dekan i prodekan na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dugogodišnji predstojnik Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu Kliničke bolnice Sestre milosrdnice, voditelj Referentnog centra za bolesti štitnjače i predsjednik Komisije za suzbijanje gušavosti Ministarstva zdravstva od 1992., član Nacionalnog zdravstvenog vijeća, Povjerenstva za nuklearnu medicinu i Povjerenstva za onkologiju i radioterapiju Ministarstva zdravstva... Uz to je inicirao novi Zakon o jodiranju soli 1996. godine, što je dovelo do eliminacije gušavosti i drugih poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda. 

Upitan kako stigne izvršiti sve obaveze, u jednom je intervjuu za tjednik Nacional objasnio da se uvijek diže u pet ujutro, onda radi i priprema se, a oko sedam već stiže u bolnicu. 'Nakon devet, deset sati odlazim u Akademiju, a ima dana kada sam i cijeli dan u ambulanti. Živim s bolnicom i s Akademijom dvadeset i četiri sata. U autu uvijek čitam i pripremam se', kazao je šef HAZU-a. Po njegovu mišljenju, najvažniji su rad i dobra organizacija, a u njegovoj dobi i kvalitetni suradnici.

'Nametnuo sam si davno vojničku disciplinu, a imao sam sreću i sa svojim mentorima i učiteljima, velikim ljudima', rekao je tada Kusić.

Rođen je 1946. u radničkoj obitelji, u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu. Obitelj mu je porijeklom iz Dalmatinske zagore. Otac mu je bio rudar, koji je 1928. otišao u Liege u Belgiju gdje je radio u rudniku. Nakon toga su živjeli u Srijemu, a zatim ponovno u Zagrebu. 'Uvijek sam isticao da je životni pomak moga oca veći od moga. Moji roditelji su se za sve morali izboriti, teško, s pinklecom su došli u Zagreb, a ja sam sve imao. Od oca sam i naslijedio taj radnički gen, upornošću kojom je on radio svoj posao i ja radim svoj', izjavio je Kusić.

Svoje djetinjstvo uspoređuje s talijanskim filmovima. 'U Tkalčićevoj se živjelo intenzivno, burno, pučki. Svaki dan je dolazila milicija i hitna pomoć, to je bio zagrebački Soho', kazao je. 'Blizina tržnice diktirala je život u svakom pogledu, u Kožarskoj je bio Red Light District s prostitutkama. Bila je to jedna neopisiva žestina i galama tamošnjeg života, u kojoj bi svako malo netko nekoga okrao ili izbo nožem', opisao je Kusić djetinjstvo.

Gimnaziju je završio na Gornjem gradu. Bio je izvrstan matematičar i svi su mislili da će upisati neki tehnički fakultet, međutim, odlučio se za medicinu premda nije bio, kako je rekao, za nju 'fanatično zainteresiran'. No svaku stvar je ozbiljno shvaćao i svega se uvijek ozbiljno primao. 'Često u šali kažem da je tajna mogu uspjeha upravo to što sam uvijek radio stvari koje nisam volio pa sam tako uredno izvršavao i ono što mi je bilo mrsko, dok su drugi to izbjegavali i kasnije se žalili na sudbinu', kazao je Kusić, dodavši da bi se on žrtvovao, pretrpio i išao dalje i da je uvijek bio pristalica discipline i teze da pravi rezultati proizlaze samo iz samozatajnog, strpljivog rada.

Diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a specijalizirao je nuklearnu medicinu i radioterapiju. S ponosom ističe da mu je akademik Šime Spaventi bio šef u bolnici, a Ivan Šimonović, najveći stručnjak za štitnjaču bivše Jugoslavije i otac bivšeg hrvatskog ministra, bio mu je mentor na magisteriju i doktoratu. Surađivao je i s akademikom Ivom Padovanom, a imao je sreću i da se usavršava u poznatoj londonskoj bolnici Guy's Hospital te u prestižnoj bolnici njujorškog Sveučilišta Cornell. Kaže da je uvijek radio s najvećim stručnjacima svog područja, u Ann Arboru, bolnici Sveučilišta u Michiganu, radio je s profesorom Beierwaltesom, najvećim stručnjakom u terapiji jodom te s Francoisom Delangeom, stručnjakom za gušavost iz Bruxellesa. Objavio je više od 800 stručnih i znanstvenih publikacija, od kojih je značajan dio indeksiran u tercijarnim publikacijama i citiran. Također je autor ili urednik više stručnih i znanstvenih knjiga, enciklopedijskih izdanja i udžbenika.

Zvonko Kusić postao je sedamnaesti predsjednik HAZU-a početkom 2011. godine, kada je još bio redoviti profesor Zagrebačkog sveučilišta. Tom prigodom je izjavio da želi okupiti najbolje stručnjake te privući mlade. Također se ljutio na novinarska pitanja u vezi neproduktivnosti, inertnosti i rasipnosti HAZU-a te je u Nacionalu te ocjene nazvao paušalnim, rekavši da je Akademija u posljednja četiri mjeseca organizirala jako puno znanstvenih skupova na kojima su se okupili najbolji znanstvenici i stručnjaci iz pojedinog područja.

Kusić se smatra tolerantnim šefom, a kako i sam puno radi, to očekuje i od drugih. U Globusu je otkrio da prihvaća sugestije i od najmlađih, a mijenja stajalište ako vidi da je nešto drugo bolje. Nikada nije mrzio tzv. neprijatelje niti bio zlopamtilo ili se bavio drugim ljudima, što je po njemu vjerojatno razlog njegove velike energije. 

Premda je bio u brojnim zdravstvenim komisijama i povjerenstvima Ministarstva zdravstva, nikada se nije bavio politikom. 'Shvatio sam da je politika za mene štetna te da se moram od nje odvojiti jer je politika samo kratkoročno pozitivna', objasnio je u Nacionalu svoju odluku, dodajući da je, sudeći prema svemu što se kod nas u zadnje vrijeme dogodilo, bio u pravu. No istodobno je ustvrdio u Globusu da, ako je neki liječnik kvalitetan političar, njegov je učinak puno veći.

Prije nekoliko godina je u Globusu izjavio da se HAZU neće politički svrstati jer Akademija ima višu misiju. 'Imamo pritisak s ekstremno lijevog i desnog stajališta koji nas prozivaju i traže da se svrstamo. To bi bilo pogubno za Akademiju. Izgubila bi svoju misiju i utjecaj, a danas uspješno tome odolijevamo. Promičemo najviše vrijednosti nacije koje nadilaze svaku ideologiju', izjavio je u povodu obljetnice 154. rođendana HAZU-a, zaključivši sljedeće: 'Za nas postoji samo jedna Hrvatska. Uz čuvanje identiteta važna je uloga Akademije u promicanju jedinstva. Mi smo institucija svih građana, ideološki nepristrani, protiv podjela u naciji po bilo kojoj osnovi.'

Kusić je tada rekao da se i dalje vodi bitka za Hrvatsku, možda ne manje važna od one prije dva desetljeća kad su branitelji i hrvatski narod oslobodili Hrvatsku. 'Sada je ugrožena na drukčiji način, gospodarski. Da bismo izašli iz krize, treba nam zajedništvo, slično onome u Domovinskom ratu', rekao je Kusić. 

U povodu kontroverzne inicijative da se ustaški pozdrav 'za dom spremni' uvede u hrvatske oružane snage kao službeni pozdrav, Kusić je u Telegramu izjavio da je protiv ‘za dom spremni’, ali i protiv ‘smrt fašizmu’. 'Taj je pozdrav potpuno neprimjeren ponajprije zato što on simbolizira režim koji je, za vrijeme Drugog svjetskog rata, službeno objavio rasne i druge zakonske odredbe koje su proizvele tragične posljedice za znatan dio stanovništva Nezavisne Države Hrvatske. Drugim riječima, taj je pozdrav povezan s programom nacionalnih i rasnih progona', rekao je akademik Kusić za Telegram. Dodao je da je i pozdrav 'smrt fašizmu – sloboda narodu' također neprihvatljiv 'jer ga povezujemo sa strahovitom represijom koju je bio uveo komunistički režim prvih godina nakon svršetka Drugog svjetskog rata'.  

I o Alojziju Stepincu imao je zanimljivo stajalište. Za portal www.zagrebinfo.hr  izjavio je da je Stepinac bio u oporbi prema četirima totalitarnim režimima – fašističkom u Italiji dok je bio na studiju u Rimu, kraljevskoj diktaturi u Jugoslaviji, NDH i komunističkom režimu nakon 1945., no uspio se održati u svim tim vremenima. 'Nakon suđenja postao je nacionalni simbol otpora, nade i nesalomivosti, dio kolektivne svijesti hrvatskog naroda i time je prerastao svoju svećeničku ulogu', kazao je akademik Kusić, dodavši da je Stepinac nedvojbeno spašavao Srbe i Židove, među ostalim 1943. spasio je od logora i smrti 58 štićenika židovskog staračkog doma Lavoslava Schwarza u Zagrebu, smjestivši ih na svoje imanje u Brezovici.

Kusić je u 70. godini života, nakon 42 godine rada u javnom zdravstvu, okrenuo novu stranicu u svojoj profesionalnoj karijeri. Napustio je KBC Sestara Milosrdnica i Medicinski fakultet te postao predsjednik Upravnog vijeća privatne Poliklinike Aviva u vlasništvu Agrokora, koja je smještena u zagrebačkoj Podsljemenskoj zoni u blizini Mihaljevca. Poduzetni ravnatelj HAZU-a osnovao je početkom prošle godine tvrtku Thyroidea d.o.o. koja je registrirana za poslovanje nekretninama, a zatim je od Ante Todorića kupio i 30 posto udjela u toj poliklinici, postavši gotovo trećinski vlasnik Poliklinike Aviva.   

Tom prilikom je izjavio za tportal da nije riječ o ishitrenoj odluci. Ideja da radi u privatnoj zdravstvenoj ustanovi razvijala se postupno, a s Todorićem je godinama razgovarao o novoj viziji te poliklinike. Ideja je da se u Avivi potencira istraživački rad i međunarodna suradnja kako bi ta poliklinika postala vrhunska zdravstvena institucija, kojoj nije bitan samo profit. 'Bitno je da se bude na nuli', izjavio je tom prigodom Kusić, koji kao šef HAZU-a dobiva dodatak od pet tisuća kuna.