U jeku uništavanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, trinaestero srednjoškolaca srpske i hrvatske nacionalnosti iz Vukovara i Belog Manastira bilo je usred radionica i stvaranja filma kojima je cilj kroz istraživanje vlastitih identiteta nadići problem podijeljene sredine u kojoj odrastaju.

Projekt je to koji su pokrenuli Nansen dijalog centar Osijek te nezavisna produkcija Fade In iz Zagreba kako bi okupili mlade obiju nacionalnosti da kroz radionicu istraže identitete i zajedničko odrastanje u podijeljenim gradovima Vukovaru i Belom Manastiru. Rat protiv ćirilice nimalo nije išao na ruku projektu ovako teške problematike.

'Na početku je bilo vrlo osjetljivo i učenici koji su se sami prijavili na radionice sjedili su odvojeno prema nacionalnoj pripadnosti. Radionice koje je vodio redatelj Velimir Rodić bile su osmišljene kao psihološko-pedagoške vježbe otvaranja i osvještavanja unutarnjih blokada i otpora kod mladih te se radilo na uspostavljanju vlastitog stava bez utjecaja obiteljskog i nacionalnog nasljeđa', opisuje voditeljica projekta 'Interkulturalno obrazovanje kroz osobne povijesti' Željka Kovačević.

Preko godinu dana, koliko projekt traje, Željka živi u Osijeku kako bi bila blizu mladima s kojima rade, a nemali broj puta sa sudionicima se nalazila i privatno, izvan projekta, da bi pričali o problemima. Njihovi susreti intenzivirani su u vrijeme kad je započelo uništavanje dvojezičnih ploča, jer je niz nemilih događaja obeshrabrio polaznike radionica i neki su počeli odustajati.

'U Vukovaru smo se nalazili na različitim krajevima grada, ovisno o nacionalnoj pripadnosti pojedinih sudionika', kazala je Kovačević.

Projekt je ipak uspio doći do kraja, a produkt je ispovjedni dokumentarac 'Oš me pozdravit u busu?' koji kroz priče 13 srednjoškolaca predstavlja presjek povijesti njihovih obitelji i političkog okvira koji je uvjetovao današnje stavove mladih o pripadnicima srpske, odnosno hrvatske nacionalnosti, budući da u vrijeme rata nisu bili ni rođeni.

U najavi filma, koji će premijeru imati u subotu, 26. travnja u zagrebačkom Kinu Grič, dijalog je srednjoškolca Marka i voditelja radionice koji jasno pokazuje život mladih iz Vukovara:

Marko: Ušao sam u školi u zahod u kojem su bili neki Srbi (smijeh u dvorani)... Čuo sam ih kako govore: 'Bila su neka dva Hrvata u WC-u pa nisam htio uć' pa sam sad uš'o...'

Voditelj: Je l' se i tebi može dogoditi da nećeš u zahod kad su oni unutra?

Marko: Da (iskreni smijeh), meni se to već dogodilo... Al' možda sam se baš tada ja počeo mijenjati i vidio sam neke stvari koje do tada nisam.

'Većina ih je u sekundarnoj traumi to se na njima jako osjetilo. Oni nose teret koji im ne pripada i na radionicama i kroz stvaranje filma to su osvijestili', govori Kovačević naglašavajući da mlade sada ostavljaju na početku jednog kraja.

'Ta djeca pokazala su iznimnu hrabrost i ustrajnost da nastave unatoč pritisku koji se desio u Vukovaru kad je krenulo s pločama. Izdržali su nacionalni pritisak i pritisak lojalnosti', zaključuje Kovačević.