Daniela Trbović, naša TV voditeljica poznata po britkom jeziku, otkrila je zanimljive stvari o sebi kao tinejdžerici. Kako je izgledala, što je slušala i je li patila zbog prvih ljubavi, saznajte u intervjuu koji slijedi
Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Osim roditelja, slušala sam klasike rocka, punk, ska, domaći novi val. Naravno da je Jim Morisson bio zakon, Janis Joplin, Jimi Hendrix. Tužan kraj, zar ne?
Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Mršavo, žgoljavo, daskasto. Iako, nisam imala problema sa sobom. Doduše, u jednoj fazi, nos je bio nezgrapan i čudno krumpirast. I ljeto prije sedmog razreda još uvijek sam se kupala bez gornjeg dijela. Vjerujte mi, to nije bio toples (smijeh).
Omiljeni film ili serija iz tog doba?
To je doba bez interneta i kablovskih televizija. Radovali su me odlasci u kino, posebno sa školom. Gledala sam mnoge serije - 'Gruntovčani', 'Grlom u jagode', filmove za djecu i mlade nedjeljom ujutro...
Kako ste se slagali s roditeljima?
Odlično, uz povremene oscilacije. Sazrijevali su i bila sam zadovoljna njihovim razvojem. Dali su sve od sebe. Moja odgojna funkcija je neosporna.
Omiljeni predmet
Voljela sam kemiju, kasnije psihologiju, hrvatski, biologiju, jezike ...
Najgori predmet.
Svaštarila sam, u svemu sam našla nešto zanimljivo i zabavno i nisam imala nešto što me je tlačilo, nikakve trajne duševne boli. Osim fizičkog otiska, točnije modrice tijekom vježbe gađanja s puškom M48 u predmetu ONO i DSZ.
Kakav ste bili učenik?
Rasturala sam. Nisam imala dojam da se ubijam učeći. Naime, bilo mi je normalno da učim. Škola je bila moja obaveza i bila sam jako savjesna, nikad me roditelji nisu ganjali. Samo su se zadovoljno smješkali. Blaženi.
Gdje ste izlazili?
Gdje god sam htjela jer sam sve svoje školske obaveze izvršavala. No u moje doba tinejdžeri se nisu miješali s fosilima od 20, 25. Mjesto mojih prvih izlazaka bila je ogromna plesna dvorana, Hrvatski dom. Naravno, nismo pili alkohol. Samo rijetki su pušili.
Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Nisam imala neke promašaje. Pripadala sam skupini koja nipošto nije htjela izgledati poput 'šminkera' pa nisam baš bila osobito ženstvena. Nasreću, situacija je danas bitno drukčija, zar ne?
Prvo pijanstvo?
Znatno kasnije, nakon tinejdžerske dobi, ali sam u tim godinama probala alkohol, bijelo vino. Proba me nije oduševila i nisam nastavila. Alkohol se nije uklapao u koncepciju zabave moje ekipe, a bilo nam je ludo dobro i zanimljivo. Zamislite!
Najbolja uspomena iz teen razdoblja?
Sjajna ekipa ispred nebodera u kojem sam živjela i ispred kojeg sam rasla i sazrijevala. Sati i sati jurcanja, rolanja, vožnji biciklom, performansa. U srednjoj sam imala izvrsnu mušku ekipu. Uživala sam.
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Sve je bilo nekako dječje, nevino i bezbolno. Nisam baš lizala rane. Prva velika ljubav dogodila se krajem trećeg srednje. Bili smo sedam godina zajedno. A onda me je ostavio. Sva sreća da sam imala više godina pa sam preživjela.
Kad ste se prvi put poljubili?
Krajem osmog. I taj jezik, stvarno! Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem. S obzirom da sam vrijedna, savjesna i odgovorna, danas se volim ljubiti.
Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Dragi, simpatični, duhoviti i pametni. I nisu trebali kao ja imati 5,00. Humana, kakva jesam, uvažavala sam različitosti i bili su mi dragi i oni problematični sa 4,50 (smijeh).
Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Imamo već tisućljeće mature. Donedavno smo se sastajali svake godine, desetak nas. U zadnje vrijeme smo podbacili.
Jeste li bježali sa satova?
Nisam, naravno. Kako bih naučila sve što sam trebala, puno od toga sam doista i željela.
Najveći problem koji vas je tada mučio?
Što ću odjenuti u subotu navečer, hoću li ga sresti i hoće li me starci pustiti do deset. Težak život.
Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Danieli?
Rekla bih joj da više vjeruje u sebe. Doista nije imala razloga da bude nesigurna. Svijet jest velik, ali i ona je rasla. Zato se danas neizmjerno volim, mazim i pazim.
Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Danas je svima sve teže. I djeci i roditeljima. Nema bezbrižnog igranja ispred zgrade. Sigurnog i bezopasnog bauljanja naokolo. Djeca su pod puno većim pritiskom i školskog sustava i vršnjaka. Nije lako onima koji nisu dio čopora. Treba biti IN što god to značilo.
Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Bilo je povremenih razmirica, koškanja, pokoja pljuska, potukla sam se s Borisom u šestom razredu, ali poslije smo sjedili zajedno i bilo nam je super. Nije bilo sustavnog maltretiranja, zlobnog izopćavanja. Drukčijim se vrijednostima težilo. Djeca nipošto ne smiju pristati biti žrtve. Drugi ne smiju okretati glavu. Treba se obratiti odraslim osobama od povjerenja.
Vaša poruka tinejdžerima?
Treba uživati u i tom turbulentnom razdoblju. Nije uvijek lako, ali treba se potruditi i ne odustati od sebe. I dakako, nikad ne ići protiv sebe i zdravog razuma samo da bismo bili prihvaćeni ili dio grupe. Bolje je biti i privremeno sam nego glumiti nekog drugog sebe. Lošiju verziju, naravno.
