Čivave su nervozne, Border Colliji su hiperaktivni, zlatni retriveri izvrsni su s djecom, a pasmine poput američkog pit bull terijera i rotvajlera s nužno agresivne – svijet pasa prepun je različitih stereotipa. Međutim, novo istraživanje koje su objavili znanstvenici ovaj tjedan i bavi se proučavanjem vezu između genetike i ponašanja pasa sugerira da su naše unaprijed stvorene predodžbe možda pogrešne.

Znanstvenici su otkrili kako pasmina ima vrlo malu ulogu u predviđanju ponašanja i osobnosti pojedinog psa, piše Washington Post, a čini se kako to posebno vrijedi za osobine koje se najčešće povezuju s osobnošću psa, kao što su maženje, prijateljska naklonost prema strancima i agresivnost.

'Kako pas izgleda zapravo vam neće reći kako se pas ponaša', rekla je Marjie Alonso, koautorica studije i izvršna direktorica Zaklade IAABC, dobrotvornog ogranka Međunarodne udruge konzultanata za ponašanje životinja. Studija, objavljena u Scienceu, proučavala je gene više od dvije tisuće pasa s čak 200 tisuća odgovora vlasnika pasa o ponašanju njihovih ljubimaca. Istraživači su ispitali podatke samo za pse koji žive prvenstveno kao kućni ljubimci te nisu proučavali kako geni utječu na radne pse uzgojene za obavljanje određenih zadataka.

Pasmina je činila samo oko 9 posto varijacije u ponašanju kod pojedinih pasa i nijedna osobina nije se pokazala jedinstvenom za jednu pasminu pasa, pokazalo je istraživanje. Istraživači nagađaju da se većina ostalih razlika između pasa svodi na individualna iskustva, obuku i druge vanjske čimbenike. 'Smatramo da su gotovo sve osobine pod utjecajem i genetike i okruženja', rekla je Elinor Karlsson, autorica studije i profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Massachusetts Chan i Institutu Broad.

Iako se činilo da se neke osobine podudaraju s postojećim uvjerenjima o pasminama, druge su bile u suprotnosti s duboko ukorijenjenim stereotipima. I dok se kod labradora potvrdilo da su vrlo društveni i dobrodušni i prema neznancima, kao što se i smatra, američki pit bull terijeri, pasmina koja je zabranjena u nekim gradovima i često joj nije dopušteno živjeti u stambenim naseljima zbog uvjerenja da je agresivna i destruktivna, također je bila dobro ocjenjena u toj kategoriji.

Baš kao pasmina, i veličina psa nije imala gotovo nikakav utjecaj na razlike u ponašanju među pojedinim psima, pokazalo je istraživanje. Prema navedenom istraživači napominju kako, iako nikada neće imati čivavu veličine američke doge i obratno, 'definitivno možete imati čivavu koja se ponaša kao njemačka doga, a možete imati njemačku dogu s istom osobnošću kao čivava.'

Vjerojatnije je da su neke osobine u jačoj mjeri povezane s određenim pasminama - ali one su uglavnom povezane s funkcionalnim ponašanjem kao što su zavijanje, pokazivanje, dohvaćanje stvari, čuvanje stada i igranje igračkama. No, pasmina psa ne jamči nikakvo specifično ponašanje, tvrde znanstvenici.