Novinar i fotograf Tonči Antunović koji je godine proveo na HRT-u radeći za 'Latinicu', a trenutačno priprema dvije velike izložbe koje će iduće godine organizirati u Zagrebu, prije tri godine odselio se u New York gdje je odlučio nastaviti karijeru, između ostalog i zbog okruženja u kojem je odrastao. Ponukan referendumom o definiciji braka, kao pripadnik LGBT zajednice odlučio se videoporukom obratiti Željki Markić
Draga Željka Markić,
gledao sam Vas u emisiji kod Danka Družijanića.
Neupitno je da ste se vrlo dobro pripremili i da ste vrlo ustrajni u namjeri da uspijete. Ipak, dozvolite mi da kažem nekoliko riječi. Živim u New Yorku već tri godine. I ja sam gay, ne krijem. Ovdje sam došao prvenstveno kako bih pomogao nećakinji u odgoju djeteta. Više od godine dana brinuo sam o malom tromjesečnom nećaku svakodnevno. Pelene, presvlačenje, igranje. Ali to vjerojatno znate i sami. Odgojili ste ih četvero.
Razlog zašto sam ovdje došao je okruženje u kojem sam odrastao. Nije bilo ni najmanje ugodno kada vam, dok se šećete rivom u Makarskoj, kao djetetu dobacuju 'Pederč**' i slično. Samo zato što sam drugačiji. Nije ugodno ni kada vas dva puta doslovce cipelare. Opet, samo zato što sam drugačiji.
Koji je Vaš osobni motiv, što Vas muči? Zašto mislite da ja kao gay ne bih bio sposoban dobro odgojiti dijete? I tko je Vama dao pravo da odlučujete o tome?
Prvi i osnovni zakon demokracije na koji se tako često pozivate je odvajanje Crkve i države, a Vi činite upravo suprotno. Što je s nama koji ne idemo u Crkvu i ne ljubilo oltare? A vjerujemo u Boga? I vjerujemo da je jedan za sve i da ne čini razliku između mene i Vas, nikakvu.
Pitam vas, čime bi se Vas osobno ugrozilo time što bih ja dobio priliku posvojiti dijete i oženiti se za svog partnera? Kakvu bih time štetu nanio Vama, Vašem braku ili bilo kojem drugom heteroseksualnom braku?
I dok se cijeli svijet okreće prema izjednačavanju prava homoseksualaca i širenju vidika, Vi pokrećete inicijativu kojom meni i meni sličnima želite onemogućiti normalan život ili barem sličan Vašem.
Pozivate se na govor mržnje koji mene prati cijeli život. Što je s govorom mržnje kada djeca u Hrvatskoj izvrše samoubojstvo jer ne mogu živjeti u sredinama u kojima su izvrgnuti ruglu, mržnji, preziru i agresiji? Što je s govorom mržnje koji svakodnevno prati gay ljude u Hrvatskoj? Ne nekoliko mjeseci koliko traje Vaša kampanja, već godinama, desetljećima. I opet Vas na kraju pitam: zašto to Vas osobno toliko muči?
