Nakon kratkog leta, ali dugog iščekivanja, napokon sam sletjela u Rim gdje imamo svoj on arrival kamp u sklopu programa razmjene učenika. S punim busom učenika na razmjeni iz Brazila, Japana i Njemačke odlazim prema hotelu gdje nas čeka još 450 učenika iz cijelog svijeta. Za mene to su bila dva najnevjerojatnija dana. Možeš vidjeti cijeli svijet u jednom hotelu. Ostala sam očarana.

Nakon ogromne količine zabave i nespavanja, vrijeme je za odlazak u Milano i upoznavanje moje nove obitelji. Spremna sam započeti novi život, barem na godinu dana, pričati drugim jezikom, imati nove prijatelje i nove susjede. Obitelj u kojoj sam bila vrlo je draga i sada se rado čujem s njima. Puno toga sam naučila od njih i, kad sam god imala neki problem, mogla sam s njima pričati. Vrlo su susretljivi i brižni, ali, naravno, trebalo nam je vremena da se naviknemo jedni na druge.

Prvi dan u školi mi je bio olakšan jer je moja host mama tamo radila kao profesorica, a moja host sestra, koja je tada bila na razmjeni u Kanadi, tamo je išla u školu. Svi su me htjeli upoznati i saznati nešto o meni, ali kada su vidjeli da ne znam talijanski, malo su se povukli jer se nikom nije baš pretjerano dalo pričati na engleskom. To mi je bila dodatna motivacija da što prije naučim talijanski. U sklopu programa imala sam tečaj talijanskog s još četiri učenika iz moje provincije. Bilo je prekrasno družiti se s curama iz Finske i Dominikanske Republike i dečkima iz Kine i s Tajlanda.

Jhom, ja, Yuan, Lyta i Karolina. Moja ekipa s tečaja talijanskog

Običaj nam je bio da nosimo nešto za jelo tako da je bilo zanimljivo isprobavati različite vrste hrane. S njima sam se jako puno družila, pogotovo na početku, jer smo mogli komunicirati na engleskom. Osim njih, dosta vremena sam provodila s ljudima iz Afrike koji su došli u Italiju tražeći bolji život. Oni su isto tako pričali engleski, ali su znali i talijanski, te su me i oni podučavali i jeziku i vlastitoj kulturi. Kako je vrijeme prolazilo, talijanski mi je išao sve bolje i bolje i počela sam više izlaziti s prijateljima iz razreda. Uklapala sam se u talijansko društvo. Stvari koje su mi isprva bile čudne, postale su mi normalne. Bližio se naš mid stay kamp gdje ću ponovno susresti svih 65 učenika na razmjeni iz Lomabrdije

Pričali smo o našem dotadašnjem iskustvu. Iako je većina imala pozitivne priče, bili su neki koji su već promijenili obitelj ili će ju promijeniti. Bila sam presretna što imam super host obitelj.

AFS Lombardija

Tako su došli i božićni praznici, najbolji do sada! Dvije moje najbolje prijateljice, jedna Dominikanka, a druga Brazilka, nikada nisu vidjele snijeg te je bilo prekrasno dijeliti s njima to iskustvo. Čak smo išle skijati, što je bilo presmiješno. Tada su i moji talijanski prijatelji napokon imali vremena za izlaženje i zabavu, pa sam se puno s njima družila i najviše zbližila.

Nakon Božića je sve bilo lakše. Poznavala sam jezik, mjesta, ljude - a i oni su poznavali mene. Stvorila sam novi život, ali, naravno, nikad nisam zaboravila svoj stari. U travnju smo imali mogućnost izabrati bilo koji grad u Italiji i da odemo tamo na tjedan dana u neku drugu obitelj. Odabrala sam Napulj jer sam htjela vidjeti razlike između sjevera i juga o kojima svi pričaju. Obitelj u kojoj sam se nalazila je bila fenomenalna i možda čak meni sličnija od one u Milanu. Ljudi na jugu su puno otvoreniji i topliji. Brže sam se tamo snašla, u čemu mi je pomogla moja napuljska host sestra koja mi je stvarno kao prava sestra. S njom sam se najviše povezala tijekom svoje razmjene u Italiji.

Moj razred!

Imala sam prekrasno iskustvo koje je, nažalost, bilo prekratko i koje bih bez razmišljanja ponovila. Puno toga sam prvi put vidjela i prvi put radila, a ne znam hoće li se to ikad ponoviti. Svaki dan razmišljam o Italiji, često gledam slike i non-stop pričam s prijateljima koje sam upoznala na razmjeni. AFS mi je promijenio život i ljubomorna sam na sve vas koji možete ići na tu razmjenu jer bih ja sve dala da mogu opet ići.

Mateja Markotić, X. gimnazija, Zagreb