Jeste li se ikada pokušali riješiti loše navike poput pušenja ili grickanja noktiju? Ako jeste, onda znate da to nije nimalo jednostavan zadatak. Brojni ljudi diljem svijeta gotovo svakodnevno pokušavaju odbaciti destruktivne navike koje im narušavaju kvalitetu života, ali, nažalost, bez uspjeha. No ipak, neki u tome uspijevaju. Zašto to jednima ide od ruke, a drugi ne uspijevaju ni iz stotinu pokušaja? Odgovor na to vječno pitanje dao je dobitnik Pulitzerove nagrade Charles Duhigg u svojoj izvrsnoj knjizi 'Moć navike' koju je u Hrvatskoj izdala Mozaik knjiga.

Osim onima koji žude za upijanjem znanja o osobnoj transformaciji, ova knjiga mogla bi se svidjeti i svim skepticima koji sumnjaju u mogućnost bilo kakve životne promjene. Naime, Duhiggovi savjeti (ako ih tako možemo nazvati) zasnivaju se na znanstvenim i racionalnim, a opet jednostavnim i razumljivim argumentima. Autor se služi primjerima iz stvarnog života što njegovom uratku daje dodatnu notu vjerodostojnosti i, što je još važnije, čitatelju ulijeva pouzdanje da je mijenjanje ružnih i beskorisnih navika zaista moguće.

Duhigg u svojoj najnovijoj knjizi objašnjava što su zapravo navike, kako nastaju, zašto imaju toliku moć te ono najvažnije – kako ih promijeniti. Iako donosi čitav niz znanstvenih činjenica, nagrađivani autor ipak se ne zadržava samo na njima nego ih vrlo pitko upotpunjuje konkretnim primjerima iz života.

Tri elementa navike

Jedan od tih primjera je i onaj poznatog trenera američkog nogometa Tonyja Dungyja. Pokušavajući što bolje istrenirati igrače, Dungy je shvatio da je ključ pobjeđivanja u promjeni navika igrača. Želio je da igrači prestanu toliko razmišljati te da počnu reagirati automatski i po navici. Shvatio je da se ništa neće dogoditi ako bude htio stvoriti nove navike igrača jer ključ je zapravo bio u promjenama starih navika.

Kako objašnjava Duhigg, tajna mijenjanja starih navika bila je oslanjanje na ono što se već nalazilo u glavama igrača. Naviku, naime, čini petlja sastavljena od tri elementa – znaka, rutinske radnje i nagrade. Potrebno je mijenjati samo rutinsku radnju, a znak i nagrada ostaju nepromijenjeni. Zašto? Puno je lakše nekoga uvjeriti da prihvati novi način ponašanja ako je taj novi način počinjao i završavao nečim poznatim, a to su znak i nagrada. Čovjek se nikada do kraja ne može riješiti loših navika, ali se svaka navika može promijeniti. To se možda najbolje može shvatiti na primjeru pušača. Kada pušač pronađe neku novu naviku koja će zamijeniti cigaretu kad se pojavi žudnja za nikotinom, uspjet će prestati pušiti. To je, dakle, promjena rutinske radnje i u slučaju trenera Dungyja dala je sjajne rezultate.

Vjera kao ključan sastojak

No postoji još jedna iznimno važna stvar kod promijene loših navika, a to je – vjera. Kako piše Duhigg, to se najbolje vidi na primjeru anonimnih alkoholičara. I kod njih su viđeni veliki pomaci kada bi usvojili nove rutinske radnje, ali su mnogi padali na ispitima kada bi ih pogađale velike životne tragedije poput smrti člana obitelji. Neki su ipak i u takvim okolnostima uspjeli ostati trijezni. Kako? Uz pomoć vjere.

Taj su fenomen, kako piše Duhigg, istraživali 2005. i znanstvenici sa sveučilišta Berkeley i Brown koji su potvrdili ono što su govorili liječeni alkoholičari – pomaže im vjera i Bog. Znanstvenici su objasnili da nije bio toliko važan Bog koliko sama vjera. Kada su ljudi jednom naučili kako da u nešto vjeruju, ta se vještina proširila i na druga područja života te su počeli vjerovati u sebe i u to da su se sposobni promijeniti.

Dakle, piše Duhigg, loša navika ne može se samo tako izbrisati, ali se može zamijeniti nekom drugom, zdravijom navikom: 'Ako želite promijeniti svoju naviku, morate pronaći neku alternativnu radnju koja će vam prerasti u rutinu, a vaše će šanse za uspjeh biti puno veće ako sve to pokušate ostvariti unutar neke skupine. Vjera u uspjeh je presudna, a ona se rađa iz zajedničkog iskustva, čak i ako to zajedništvo obuhvaća samo dvoje ljudi. Znamo da su promjene moguće!'