Iako nisam prije imala običaj izlaziti na izbore niti pratiti političke stranke i njihove programe, ipak me uvijek zanimalo što se događa i tko što ima reći. Neke sam događaje skroz popratila, kao recimo situaciju vezanu za dr. Ivu Sanadera, njegov bijeg i pad me posebno zainteresirao. Ipak se ne događa svaki dan da premijer jedne zemlje krijući se u bubi svoje kćeri briše preko granice ne bi li izbjegao optužbe za okradenu državnu blagajnu.

Pogledala sam nedavno jedan dokumentarac, a bio je vezan za gašenje Stojedinice, što je izazvalo velike prosvjede na Trgu bana Jelačića. Ništa ne može više zaboljeti nego kad nekome uzimaš slobodu, a meni kao novinara posebno boli kad vidim da netko pokušava ograničiti slobodu govora i uvesti verbalni delikt. E upravo je to bilo ono što me natjeralo na glasanje, istupi našeg premijera Zorana Milanovića u medijima, koji su za konzekvencu imali otkaz trojici kolega novinara. Boravila sam u mnogim zemljama svijeta, trenutno sam u Španjolskoj, a dugo sam bila u Sjedinjenim Državama i primijetila sam da, što je država razvijenija i demokratičnija, to je sloboda govora veća.

Bila sam uvjerena da nikada neću pisati o politici, ali ovaj put sam morala. Mogu napraviti malu digresiju pa se vratiti na ljubavne odnose i reći kako veza uvijek puca kada muškarac umisli da je dovoljna sama njegova fizička prisutnost, da se više od toga ne mora truditi.
Vjerojatno to isto i političari misle, oni su faraoni, a mi njihovi robovi; oni su feudalci, a mi živimo na njihovom posjedu i svaki mjesec im moramo dati u blagajnu dio svojih primanja kojima oni toliko vješto upravljaju.

No da ne bude cijeli članak samo o premijeru, kad već pričam o političarima, mogu se pozabaviti nečim što mi je bliže, a to su njihovi modni (ne)uspjesi. Poznati francuski modni dizajner Karl Lagerfeld jednom je prilikom izjavio da je čovjek, kad dođe na posao, pola posla već obavio dobrim i skladnim odabirom odjeće i obuće. Ima u tome istine jer, ako je netko uložio toliki trud da bi dobro izgledao, a ograničen je vremenom, potrudit će se onda i za druge zadatke koji su postavljeni pred njega.

Sudeći po viđenom, jednako kao i po rezultatima, takvim razmišljanjem se ne vode naši političari. Oni se oblače toliko bezlično i birokratski nevidljivo da se oni koji odudaraju mogu nabrojati na prste. A u te koji odudaraju stavila bih zastupnicu Sunčanu Glavak.

Kad je riječ o postojanoj frizuri, nitko se ne može mjeriti s odvjetnicom Jadrankom Sloković. Ona je vječno i besprijekorno našminkana i odjevena, kao da joj dan traje 48 sati, i to s jako dobrim ukusom, bez obzira na to što joj zamjeram jedan izlet u krzno ako sam dobro vidjela taj kaput. Tu je i zastupnica Ingrid Antičević, koja je prije ipak imala puno bolji modni izričaj, ali još uvijek je daleko iznad prosjeka. Kod muških političara teško mi je ikoga izdvojiti. Možda eventualno bivšeg premijera. Pitam se njeguje li taj imidž i dalje u zatvoru. Kad bolje razmislim, teško, nema potrebe dobro izgledati i u zatvoru, a može biti i kontraproduktivno.